Cromaris, tvrtka iz portfelja rovinjske Adris grupe, uoči božićnih blagdana na tržište će pustiti prve zubace iz uzgoja, što je pionirski uspjeh Zadrana u svjetskoj marikulturi. S obzirom na veliku osjetljivost procesa, uzgoj zubaca golem je, ali ne i jedini njihov uspjeh.

Nakon brancina i orade, već četvrtu godinu uspješno uzgajaju i hamu, koja je prije stotinu godina bila autohtona riblja vrsta u Jadranu. Ove su jeseni završili i veliki investicijski ciklus, trajao je četiri godine, a uloženo je više od 400 milijuna kuna. Cilj Cromarisa je, otkriva u razgovoru predsjednik Uprave Goran Markulin, ući u klub deset najvećih tvrtki u marikulturi na globalnom tržištu. 

Tvrtku vodite od prosinca 2009., otad je proizvodnja narasla sa 900 na 4000 tona. Je li Cromaris ispunio ambicije vlasnika? 
Već u trenutku ulaska u segment marikulture Adris je zacrtao snažan rast proizvodnje, odnosno 5000 tona do 2015. Taj cilj, nastavi li se trend, očekujemo ostvariti u 2014., no to nije kraj našim planovima. Ambicije su da Cromaris postane održiv i značajan biznis u sklopu Adris grupe, što znači da smo već zacrtali daljnji rast, do 2020. namjeravamo ostvariti godišnju proizuvodnju od 8000 tona.

Od uloženih 400 milijuna kuna polovica je utrošena u tehnologiju. O čemu je konkretno riječ? 
Polovica ulaganja vezana je uz tehnologiju, a polovica je ulaganje u obrtni kapital da bi se proizvelo ribe u zacrtanim količinama. Zbog dvogodišnjeg trajanja uzgoja potreban je značajan kapital unaprijed uložiti u rast proizvodnje. Što se tiče tehnologije, najviše je uloženo u kavezne instalacije, mreže, sidrene sustave, sustave automatskog hranjenja. Tu je i otpremni i preradbeni centar u Gaženici koji je kupljen prošle godine.  

Pomaže li činjenica da je Adris vlasnik ili se i Cromaris muči s naplatom potraživanja, nelikvidnošću, skupim kreditima…
Vizija Adrisa i njegove investicije omogućili su ovakav rast. U industriji marikulture natprosječno je potrebno investirati da bi se došlo do rasta. Što se tiče operativnih pokazatelja poput naplate potraživanja, tim dijelom upravlja Cromaris, a rezultatima u tom segmentu smo zadovoljni.

Je li Cromaris preuzeo svu lokalnu konkurenciju? Ili možda planirate još neke akvizicije, postoji li u Jadranu još netko iz branše zanimljiv za preuzimanje ili razvoj planirate samo kroz vlastiti rast?
Cromaris nije preuzeo svu lokalnu konkurenciju. Naprotiv, u interesu nam je razvoj cjelokupne marikulture u Hrvatskoj. Odlično surađujemo s nekoliko tvrtki u marikulturi u Hrvatskoj. Konkurenciju vidimo izvan granica Hrvatske jer po našim strateškim planovima 80 i više posto naše prodaje ostvarivat će se u inozemstvu. Budući razvoj najviše je planiran na vlastitom rastu, pri čemu ćemo vjerojatno trebati još koje uzgajalište.

Gdje je gornja granica u razvoju marikulture u jadranskom akvatoriju kada je riječ o godišnjoj količini ribe i školjkaša iz uzgoja? Namjerava li Cromaris investirati u proizvodnju do tih prirodnih limita? 
Izuzetno je malo površine u Jadranu pod marikulturom. Posrijedi je jedna od rijetkih djelatnosti u kojima Hrvatska može biti konkurentna na međunarodnoj razini. Za usporedbu, Grčka proizvodi 110.000 tona bijele ribe godišnje, a Hrvatska 6000.

Hrvati u prosjeku baš i ne konzumiraju puno ribe, gdje završava proizvodnja Cromarisa? Koja su tržišta posebno zanimljiva za budući plasman?
Potrošnja po stanovniku u Hrvatskoj je oko 10 kilograma, dok je u EU između 18 i 20 kilograma. Najviše naše ribe završava u Italiji, koja je najveće tržište na svijetu za brancina i oradu. Procjenjuje se da Talijani godišnje potroše između 70 i 100 tisuća tona brancina i orade. Osim Italije, izvozimo i na tržišta Poljske, Češke, Mađarske, Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore…

Potkraj 2012. dobili ste izvozni broj i za Rusku Federaciju, jeste li u međuvremenu trgovali na tom tržištu?
Nismo trgovali na ruskom tržištu jer je ulaskom Hrvatske u EU došlo do određenih komplikacija oko tog izvoza. Na tom dijelu i dalje radimo. Rusija je rastuće tržište za našu vrstu ribe, ali ujedno izuzetno zahtjevno zbog velike udaljenosti. 

Islamski centar u Zagrebu vrlo aktivno radi na uvođenju halal certifikata, vidi li Cromaris u tom modelu nišu za svoje proizvode, koliko su vam zanimljiva ta tržišta?
Svježa riba je specifična zbog transporta i kratkog roka trajnosti od 12 dana. Vrlo je kompleksna i skupa organizacija rada na svim daljim tržištima.

Budući da je veći dio godine iza nas, vjerojatno možete dati procjenu kako će Cromaris zaključiti poslovanje, financijski, količinski te s kakvim izvoznim učinkom. 
Očekujemo prodaju oko 4000 tona, što je rast između 35 i 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Od te količine u izvozu će ove godine završiti između 60 i 65 posto. Prihod bi trebao dosegnuti 180 milijuna kuna. Iduće godine cilj nam je dostići planiranih 5000 tona i ostvariti profitabilan rezultat. 

Po ekostandardima u svjetskom vrhu

Imate li problema s koncesijama, lokalnom samoupravom oko prostornih planova, ekoudrugama?

Dobro surađujemo s lokalnim samoupravama i državnim tijelima općenito. Problemi se nekada javljaju u duljini postupka dobivanja koncesija, što katkad traje i tri godine. No, prema našim saznanjima, slično je i u drugim zemljama EU. Što se tiče ekologije, nositelji smo standarda ISO 14000, što znači da je sav naš rad na najvišoj razini usklađen sa svim okolišnim standardima. Prema poštovanju okolišnih standarda, vjerujemo da smo među vodećim tvrtkama u našoj industriji. Uzgajalište u Limskom kanalu certificirano je za proizvodnju organske ribe za sva tržišta EU.