Hrvatska se još nije formalno pridružila regionalnom konzorciju građevinskih kompanija Feniks, iako se radi na njezinu formalnom ulasku, doznaje Poslovni dnevnik.

Crna Gora u svibnju ove godine posljednja je ušla u konzorcij koji čini  40-ak građevinskih tvrtki iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koje su preko te interesne grupacije nastupile u ruskom Sočiju gradeći projekte vrijedne nekoliko stotina milijuna eura za predstojeće zimske Olimpijske igre. Preko Feniksa su angažirani i u ostalim gradovima Rusije, a nadaju se proboju na ostala tržišta. Hrvatske građevinske tvrtke tu priliku nisu iskoristile, a u Feniksu još strpljivo čekaju hrvatske građevinske kompanije. Nije riječ samo o građevinskoj operativi, nego i o proizvođačima građevinskog materijala, koji također traže način prodaje svojih proizvoda.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori, kao i u Gospodarskoj zbornici Slovenije, nisu upoznati s novim povezivanjem regionalnih građevinskih tvrtki. Među zemljama bivše Jugoslavije tako se ponovno se povlači ideja stvaranja regionalnoga klastera građevinarskih kompanija, a čini se da je Feniks prvi konkretni potez u tom smjeru. Prema toj zamisli, ujedinjene građevinske tvrtke iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije trebale bi pronaći zajednički stav pri izlasku na treća tržišta. Pritom se najviše spominju tržišta sjeverne Afrike, arapskih zemalja i Rusije.

U Beogradu su se još prošle godine susreli predstavnici gospodarskih komora Srbije i Hrvatske, kao i predstavnici 44 građevinska poduzeća iz obje zemlje, s kojima je dogovoren zajednički nastup na tržištima Libije, Alžira i Irana te u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza. Te zemlje u gradnju infrastrukture u srednjoročnom razdoblju planiraju uložiti stotine milijardi dolara, pa je zamišljeno da srpsko-hrvatski konzorcij ambiciozno počne osvajati ta tržišta, s kojima je tradicionalno povezan. Budući da Srbiju očekuju velika ulaganja u infastrukturu, konzorcij bi se mogao uspješno nositi s austrijskim tvrtkama koje grade po Srbiji.  

Ideja Petra Đukana 
"Priča o klasterima vrti se već godinama, ali nikad nije realizirana do kraja, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji", kaže Jure Radić, predsjednik Uprave Instituta IGH. Potreba za ujedinjenjem hrvatskih građevinskih tvrtki pod jednu kapu stara je 20 godina. Ideja o klasteru građevinskih poduzeća u Hrvatskoj pripisuje se Petru Đukanu, Radićevu prethodniku na čelu IGH. On je još 2002. u stručnom radu objavio da hrvatski građevinski klaster mora raditi na stvaranju klastera kako bi se pripremio za dolazak snažne konkurencije nakon ulaska Hrvatske u EU. Jednostavnije rečeno, hrvatske građevinske tvrtke prema veličini nisu usporedive s najvećim europskim građevinskim koncernima koji će sigurno raditi na mnogim europskim projektima kao što je rekonstrukcija željezničkih koridora X, Vb, Jadransko-jonska autocesta, sanacija otpadnih voda ili rekonstrukcije hidroelektrana.

Svi u problemima
Sporazumom se definiraju nositelj ponude, udio komplementarnih i konkurentnih tvrtki, definiraju obveze, podjela rizika, jamstva, cijene, rokovi i sankcije te druga pitanja koja zadiru u pitanja udruge i konkretnog projekta. Sporazum svakako utvrđuje i odgovornost prema partnerima na pojedinom zajedničkom projektu. Posebno je zanimljivo da Đukan to piše 2002., u vrijeme pokretanja projekta gradnje autocesta, koji je na noge osovio brojna građevinska poduzeća koji prije toga bili pred gašenjem. Đukan je prilikom davanja prijedloga o klasteru hrvatske građevinske industrije kao prirodnog saveznika vidio Ingru, koja danas čeka predstečajnu nagodbu, baš kao i IGH. Prvi čovjek Ingre Igor Oppenheim prije godinu dana opet je pozvao na stvaranje asocijacije hrvatskih građevinara, ali je i priznao da je "cijela stvar zastala na osobnim animozitetima vlasnika i menadžera domaćih građevinskih kompanija". Činjenica je da domaće građevinarstvo u postojećoj strukturi djelovanja nema uvjeta za uspjeh na međunarodnom tržištu. U takvoj organizaciji hrvatskog građevinarstva kompanije su razmatrale kako se suočiti s mnogo moćnijom konkurencijom u Europi, ali i globalno. Čini se, međutim, da gube bitku. 

Slovence pomeli Austrijanci 
Prva je pala slovenska građevina, koja se ulaskom te zemlje u EU suočila s mnogo snažnijom austrijskom konkurencijom, koja je pomela velike slovenske građevinare.  Jedna od posljednjih velikih slovenskih građevinskih grupacija Imos bori se za opstanak, a čini se da je pred dogovorom s bankama o reprogramu 50 milijuna eura duga, čime će izbjeći stečaj. Većina hrvatskih građevinara našla se pred u predstečajnim nagodbama, ili su pred njihovim otvaranjem. Osim toga, inozemna konkurencija im je već počela dolaziti, pa je tako jedna austrijska tvrtka obavljala pripremne radove temeljenja za trgovački centar švedske Ikee u Zagrebu. To je samo početak onoga što čeka hrvatske građevinare nakon ulaska u EU. A sve je drukčije izgledalo još prije pet godina, kada je su građevinari u vrijeme  velikog građevinskog buma zaboravili na udruživanje. Nije im padalo na pamet dijeliti velike dobiti.

U domaćoj građevini 2008. godine bilo je zaposleno najmanje 50.000 ljudi više nego danas, a neto dobit sektora iznosila je oko 15 milijardi kuna. Balon je uskoro puknuo, pa je građevina u samo četiri godine došla do ukupnog gubitka od 15 milijardi kuna u 2012. godini. Ideja o udruživanjustoga je ponovno postala aktualna. Ništa bolje nije ni u susjednoj BiH ili Srbiji, pa se regionalno klastersko udruživanje počelo nametati kao rješenje razmrvljenosti i slabe konkurentnosti pojedinačnih građevinskih industrija. Nebojša Bogdanović, potpredsjednik Regionalne komore Niš, u kratkom je razgovoru za Poslovni dnevnik izjavio kako su počeli pregovori o regionalnom klasteru. Dževad Osojkić, predsjednik ceha građevinara Obrtničke komore Riječko-senjske županije, kaže da je bilo kakvo udruživanje u veće entitete za domaću građevinu više nego potrebno želi li preživjeti. "Svijest se promijenila i sada shvaćamo da su nam potrebne velike kompanije ili bilo kakvo udruženje preko kojega ćemo zajednički nastupati prema trećima", kaže Osojkić, koji potvrđuje i da se među obrtnicima raspravlja o ujedinjavanju i okrupljavanju. "To je dug proces. Najprije smo 20 godina bili svako za sebe, ali sada uviđamo da nećemo dalje ako ne počnemo s udruživanjem", kazao je Osojkić.

Nemamo vremena
Čini se da su to shvatili i u Feniksu, koji još čeka da mu se pridruže hrvatske građevinske kompanije koje, ili imaju previše problema da bi trošile energiju na pregovore o ulasku, ili im ide bolje nego kolegama u susjednim zemljama. "Zajednički nastupi su realnost, ali moramo ići korak po korak", kaže Jure Radić. Pitanje je, međutim, ima li vremena za polagani pristup jer se hrvatske kompanije nisu uspjele udružiti ni unutar nacionalnih granica. Pravila igre su se promijenila, a hrvatska domaća operativa sve više pregovara s kineskim investitorima, koji su zamijenili domaće i europske ulagače.   

Udruživanje inicirali Slovenci i Srbi

Cilj: 50 tvrtki s godišnjim prometom većim od 5 mlrd. eura 

Inicijatori projekta Feniks slovenska su građevinska kompanija Hidria i srpsko poduzeće PSP Farman. Odbacuju bilo kakvo povezivanje s jugoslavenskom asocijacijom, ali ističu kako je ekonomska reintegracija nužnost ako male zemlje poput onih nastalih iz bivših republika žele preživjeti pritisak snažne konkurencije mnogo većih zemalja. Svrha projekta Feniks je udruživanje 50 kompanija koje imaju godišnji promet veći od pet milijardi eura. Računaju na tržišta bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje su sudjelovali u gradnji objekata za Olimpijske igre, Sjeverne Afrike i arapskih zemalja. Sljedeći veliki projekt je u Saudijskoj Arabiji, koji financira Islamska banka, kao i gradnja nekoliko objekata u glavnom gradu Rusije.