Radije Uljaniku za jednu kunu nego Divu za četiri kune", jednoglasna je odbijenica koju je jučer radničko vijeće u riječkom brodogradilištu 3. maj uputilo na pristiglu ponudu samoborskog proizvođača vijaka i vlasnika splitskog brodogradilišta na preostalih 16,67 posto dionica u 3. maja, a koje nisu u posjedu njihovog većinskog vlasnika pulskog Uljanika.

No, i dalje ostaje predmetom čuđenja što zapravo stoji iza ove ponude Tomislava Debeljaka, vlasnika Diva. Jer, o novcu, definitivno nije riječ, budući da je ukupan iznos pohranjen za isplatu svih dionica, manji od milijun kuna. S obzirom na udjel, nije riječ niti o mogućem utjecaju na poslovne procese. Službeno, što je također zanimljivo, nitko iz ove priče ne želi komentirati ovaj Debeljakov potez, pa tako niti u resornom Ministarstvu gospodarstva, kao niti u stručnim krugovima.

Riječ je, pravdaju se, o privatnim tvrtkama i procesima koju su legalni, no činjenica je i da je jedan privatni partner države iz jedne problematične kompanije iskazao interes za uključivanjem, makar i simboličnom, u sličnu priču u drugoj kompaniji. Dobri poznavatelji zbivanja na brodograđevnoj sceni, s obzirom na veliku krizu u toj branši, ocjenjuju da bi prioritetno bilo svakoj od kompanija da se isključivo bavi svojim poslovima, a ne da jedni drugima uskaču na teren.  

No, neslužbeno se ipak kristaliziraju dvije pozadine Debeljakovog nastojanja za preuzimanje dionica u 3. maju. Iz pulske se kompanije, naime, čuju neslužbeni komentari kako svojom ponudom Debeljak pokušava omesti njihovo nastojanje da se očuva radničko dioničarstvo u 3. maju. Upravo niskom cijenom za dionice malih dioničara, od tek 1 kune, pojašnjava naš sugovornik, Uljanik je i nastojao očuvati njihovo učešće u vlasničkoj strukturi, a obveza je Uljanika iz kupoprodajnog ugovora povećanje udjela radnika, što će se u doglednoj budućnosti i provesti Uljanikovom ponudom novih dionica 3. maja radnicima. 

Dobro ulaganje
Ponuda Debeljaka za trećemajske dionice iz izvora bliskih njegovoj samoborskoj tvrtki tumači se ne kao nastojanje narušavanja odnosa u konkurentskom brodogradilištu, nego dobrim poslovnim potezom kojim Debeljak želi samo iskazati svoje povjerenje u riječki škver, koji po njemu ima dobru poslovnu bilancu i za koje očekuje prosparitet nakon restrukturiranja. Drugim riječima, Debeljak vidi to i kao dobro ulaganje. I ne samo to – iz Debeljakovih se krugova neslužbeno čuje kako je 3. maj bila njegova prva želja kada se počeo interesirati za privatizaciju brodogradilišta. Država je tada imala za riječki škver drugog ozbiljnog kupca (koji je u međuvremenu otpao), pa se Debeljak povukao i počeo baviti Brodosplitom.

No, Debeljakova ponuda neće, prema svim naznakama, pokrenuti trgovinu dionicama riječkog škvera. Dobri poznavatelji odnosa među brodogradilištima uvjeravaju da bi bili jako iznenađeni kada bi radnici ipak prodali svoje dionice. "To je sjeverno područje kojem gravitira Uljanik, a specifično je po zatvorenosti i radnici bi morali imati jaki motiv da bi prodali svoje dionice. Ne vjeruje se da će Debeljaku uspjeti kupnja", kaže naš sugovornik. Zaključak s radničkog vijeća 3. maja to i potvrđuje. Div, otvoreno govore u Rijeci, i sam ima dovoljno vlastitih problema u provođenju restrukturiranja i održavanja zaposlenosti. "Bolje da se bave svojim teškoćama i osiguravaju poslove u splitskom škveru", poručuju iz redova radnika. 

Dizanje konkurentnosti
Div je, inače, jučer objavio u medijima svoju ponudu i malo detaljnije obrazloženje, iako i dalje nejasnih nakana u vezi 3. maja. Navodi da smatra da za 3. maj nije najbolje rješenje da Uljanik bude jedini vlasnik. Poziva se i na isukustvo Diva u brodogradnji od preuzimanja do danas, dakle u proteklih osam mjeseci. Integracijom s Divom najavljuje dizanje konkurentnosti, a među ostalim se kao dioničar kani angažirati na promjenama u nadzornom odboru i upravi riječkog škvera, točnije promjenama u primanjima i nagradama za rad članova u tim tijelima. Ipak, i u slučaju kada bi mu pozitivno odgovorili svi mali dioničari, a koji redom najavljuju suprotne poteze, Debeljak ne bi imao nikakav utjecaj na poslovanje i procese u 3. maju. A bilo da još jednom nastoji privući medijsku pozornost ili priča o apetitu za trećemajskim dionicama ima i neku daljnju pozadinu, Debeljak unosi nemir i načinje svima neugodno pitanje realizacije samih procesa restrukturiranja.