Spašavanje posrnulih firmi sada je po zakonu usmjereno isključivo na predstečajne nagodbe u okrilju Fine. Dobra namjera, tu nije bila upitna kad je takav model zamjenio tzv. sudski stečajni plan (preustroj u stečaju). Na drugom čitanju, u rujnu 2012. izglasan je u harmoniji vlasti i oporbe, ali i povrh toga, u slozi gospodarstvenika i radnika današnji "predstečajni zakon". Rijedak opći konsenzus. Godinu dana kasnije mnogi i dalje čekaju svoja konačna rješenja, mada se u početku fokusiralo na 120 dana kao vrijeme čekanja.

Sad kad prevladava pristup kritiziranja bez predlaganja rješenja, dobro se podsjetiti na pravni know-how koji je već postojao i u tišini dokazao svoje mogućnosti. Dva najveća stečaja kod nas uspješno su realizirana na taj način.

Prednost dužniku

Dogodilo se to u hrvatskom pravosuđu po hrvatskim zakonima. U slučajevima Pevec i Gredelj zadržano je poslovanje, oba su sačuvali po tisuću radnih mjesta. Danas posluju kao uredni partneri, svakom poželjni kao kupci. Pevec je formiran prema japanskom modelu gdje su dobavljači ujedno glavni dioničari, što daje firmi posebnu vrstu zdravlja i ravnoteže. Gredelj još uvijek ima ugodan izbor, odlučiti se za nekog od stranih investitora (koje država ne mora plaćenim oglasima privlačiti) ili prihvatiti Pevecov model. Stečaj je u njihovim slučajevima bio ono što inače ugledni investitori vrlo skupo plaćaju i ne mogu dobiti kvalitetu koju je ovdje dala sila zakona. Ovdje su stečajevi bili filigranski precizan due dilligence i to besplatan. Niti jedan skupi krizni menadžment ne može danas jamčiti uspjeh, a osobito ne može dosegnuti sigurnost i izvjesnost koju je omogućio sud kroz stečajni plan u ovim slučajevima. Što je kod njih bila točka preokreta? Ističu se dvije točke. Vjerovnici polažu povjerenje u novo vodstvo dužnika tj. stečajnog upravitelja i postupak mora krenuti prije duge blokade računa. U slučaju Pevec stečaj je predložen na 45. dan blokade računa, a otvoren je 67. dana blokade, a kod Gredelja je sve obavljeno i prije trajne blokade računa.

Ove činjenice je dobro znati, kao dokaz da rješenja postoje, ali ne u smjeru da se stalno nešto mijenja i kreće od početka, već u smjeru primjene postojeće pravne tehnologije, kao druge kvalitetne opcije uz postojeći Finin predstečaj. Predstečaj može pokrenuti samo dužnik, stečaj mogu pokrenuti i vjerovnici. Za današnji likvidacijski stečaj vjerovnici načelno nemaju interesa.

Ako im se omogući sigurnost u restrukturiranje dužnika, bez utjecaja samog dužnika, u mnogim slučajevima bi se vratilo povjerenje vjerovnika. U SAD postoji odgovornost uprave dužnika za tzv. deepening insolvency ili produbljivanje stečaja. Mi našim propisima njegujemo suprotan trend, da uprave dužnika prodube insolventnost do kraja, kako bi tek zatim otvorili stečaj. Bez odgovornosti uprave i bez šanse za namirenje vjerovnika.

Koga se ovo više tiče dužnika ili vjerovnika? Svaki poduzetnik će zaključiti praktično i realno – vjerovnika, njima prijeti šteta. Naš je zakonodavac ipak dao dobronamjernu prednosti dužniku, da inicira i predloži plan Fini. Vjerovnici imaju kratak rok, koji se mjeri u danima, ako plan dužnika ne prihvate, da se međusobno usklade i pripreme novi plan. Je li to provedivo u današnjem stanju gdje većina vjerovnika predstečaja ne želi sudjelovati ni u kojem obliku priprema plana dužnika, gdje u pravilu ističu da neće čak niti dati svoj stav da samog glasanja, "dok ne vide što će drugi"?

Ravnopravne opcije

Najsloženiji pravni postupci su postupci restrukturiranja. Usklađivanje interesa velikog broja sudionika, prema raznim kriterijima i sa dugoročnim ciljevima, svakako je neusporedivo složenije od klasičnog pravnog spora gdje se rješava jedan problem između dva subjekta. Složenost restrukturiranja mora razumjeti i zakonodavac, te ponuditi mogućnost ne samo dužniku, nego i vjerovnicima da kreiraju svoj plan. Vjerovnici također moraju imati vrijeme pripreme, ali i slobodu od utjecaja dužnika, kad ocjene da im je to potrebno. Bilo bi zadovoljstvo ubuduće uspoređivati dva uspješna slučaja, jednu Fininu predstečajnu nagodbu i jedan sudski stečajni plan. Dobro bi bilo imati ove dvije ravnopravne opcije, a tržište će samo raditi slobodan izbor.