Nakon što su Vlada i financijske institucije nekoliko mjeseci pripremale teren za smjenu Josipa Jagušta s mjesta predsjednika Uprave Petrokemije, na njegovo je mjesto potkraj kolovoza doveden Dragan Marčinko, bivši direktor Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI).

Njegova je nova uloga ubrzati najavljenu privatizaciju Petrokemije, koja je zbog previsokih cijena plina zapala u teškoće. Marčinko u intervjuu za Poslovni dnevnik prve ozbiljne razgovore s kupcima petrokemijskoga diva najavljuje za siječanj sljedeće godine.  

Bili ste direktor CEI-ja, koji je osnovan na inicijativu bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Centar je najavljen kao tijelo bez kojega se ne mogu učinkovito provesti investicije u energetici. Nakon nešto više od godinu dana odlučili ste ga napustiti, iako ste prije samo tri mjeseca demantirali da odlazite u Petrokemiju. Što se promijenilo, je li Centar izgubio na važnosti? 
CEI je od osnutka do danas odradio posao zbog kojeg je i osnovan. Nije izgubio ulogu jer su sva njegova izvješća prihvaćena. On je među prvima upozorio na sve zapreke u realizaciji investicija. S obzirom na dugotrajan proces donošenja odluka, otklanjanja prepreka itd., sve to ne ide dinamikom koju sam želio, što je mene nagnalo na to da pokušam na drugi način više pridonijeti ukupnom gospodarskom rastu, odnosno vratiti se u industriju, gdje sam proveo većinu radnog vijeka i ostvario najbolje rezultate.

Osjećate li se kao izbor banaka, odnosno mirovinskih fondova i HNS-a, kojima je u provedbi brze privatizacije smetao vaš prethodnik Josip Jagušt?
Osjećam se kao izbor struke i trenutka u kojem se nalaze Petrokemija i njezini zaposlenici. Kako nisam član nijednog lobija ili stranački čovjek, moj dolazak u Petrokemiju isključivo je rezultat uspješnosti mog dosadašnjeg rada u gospodarskom sektoru. Iskustvo i rezultati na poslovima koje sam dosad obavljao vjerojatno su prevagnuli da dođem na ovo mjesto i svoje iskustvo iskoristim da konačno pokrenemo Petrokemiju. No, bit ću potpuno iskren, da je situacija u Petrokemiji bolja, možda bi na njemu sada sjedio netko drugi. 

Ali dovedeni ste kako biste što lakše proveli privatizaciju Petrokemije. Hoćete li se povući nakon toga?
Petrokemija je danas u vrlo teškom stanju, s obzirom na pad ukupnog tržišta i probleme u poljoprivredi, koji nisu zahvatili samo Hrvatsku, nego i širu regiju. No, takvo stanje nije fatalno za Petrokemiju. Postoje načini da oživimo proizvodnju i zbog toga sam tu. Kad je posrijedi privatizacija, mogu reći da su investicije u modernizaciju postrojenja nužne te da u tom kontekstu također moramo razmišljati o strateškom partneru. 

Nije li teško stanje uzrokovano činjenicom što je Petrokemiji prodavan plin po cijeni iznad europskoga prosjeka?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Situacija koju sam zatekao u Petrokemiji vrlo je složena, ona je u problemima već godinama, ne samo zbog plina, ali ne želim gledati previše u prošlost i tražiti razloge neuspjeha. Došlo je vrijeme kada ozbiljno analiziramo sadašnjost i temeljem iskustva s onim čime sada raspolažemo planiramo budućnost. Točno je da u velikoj mjeri upravo zbog cijene plina nismo konkurentni na svjetskom tržištu, jer plin čini više od 50 posto ukupnih troškova tvrtke, i tu će se u skorijoj budućnosti nešto morati promijeniti. Za Petrokemiju je ovo stanje dugoročno neizdrživo. 

Hoćete li se uz brzu privatizaciju baviti i oporavkom Petrokemije i pregovorima o jeftinijem plinu?
Tržište plina u Hrvatskoj je liberalizirano i pregovori s dobavljačima su  kontinuirani, i danas aktivno pregovaramo s dobavljačima plina o rješavanju problema na tržištu. Ne trebamo zanemariti činjenicu da u budućim razgovorima među potencijalnim strateškim partnerima možemo tražiti buduće dobavljače plina, što bi na neki način moglo riješiti problem cijene plina, ali to je samo opcija. Već smo poduzeli korake kako bismo se registrirali, obučili ljude, da se sutra možemo pojaviti na burzama plina u Europi. 

Zašto Vlada želi privatizirati Petrokemiju, a istodobno se grčevito bori kako bi zadržala kontrolu nad Inom kao strateškom kompanijom? 
Potreban nam je strateški partner jer uz kvalitetna strateškog partnera Petrokemija, pa i cijeli moslavački kraj, može postati sinonim za gospodarski uzlet. U ovu tvrtku, da bi se razvila i opstala na tržištu, u sljedećih nekoliko godina potrebno je uložiti od 150 do 200 milijuna eura. Država i postojeći vlasnici zasad nemaju tog kapitala, pa se suradnja sa strateškim partnerom nameće se kao logičan izlaz.

Često se naglašava značaj Petrokemije ne samo za kutinski kraj, nego i za hrvatski agrar. 
Proizvodnja hrane, čiji smo i dio, strateški je važna za svaku zemlju. O značenju Petrokemije za Kutinu, cijelu Moslavinu, pa i Hrvatsku, suvišno je govoriti. Vodstvo Petrokemije svjesno je odgovornosti prema zaposlenicima, sindikatima, građanima Kutine i svima onima koji se na bilo koji način dotiču Petrokemije, a u krajnjem slučaju i prema hrvatskom gospodarstvu. Stoga je potrebno učiniti sve da Petrokemija nastavi s radom. Ne treba zaboraviti da Petrokemija svake godine izvozi od 60 do 70 posto svoje proizvodnje, da je lider po prodaji mineralnih gnojiva na tržištima regije. 

Kakve bi kriterije trebao zadovoljavati kupac Petrokemije?
Sada smo u postupku odabira financijskoga savjetnika. Zajedno s njim predstavit ćemo poslovni plan Petrokemije svim dionicima, vlasnicima, sindikatima, lokalnoj zajednici i tek u zajedničkoj komunikaciji definirat ćemo te kriterije. Oni će sigurno biti vrlo visoki i rigorozni jer neću dopustiti da se Petrokemijom upravlja na način da za koju godinu napredak izostane. Najznačajniji kriterij od kojeg nećemo odstupiti bit će opstanak i zadržavanje proizvodnje u Kutini, daljnja modernizacija postrojenja i zadržavanje brenda.

Koliko, po vama, vrijedi Petrokemija i jeste li u kontaktu sa savjetnikom za privatizaciju?
U ovom trenutku iluzorno je govoriti o bilo kakvim brojkama, ali najveća vrijednost Petrokemije je u kvalitetnom proizvodu, tržištu i znanju ljudi koji u njoj rade.

Koje tvrtke su zainteresirane za kupnju udjela u Petrokemiji?
Dosad su se po medijima mogla iščitati imena određenih potencijalnih partnera. Namjeravamo do kraja godine pripremiti informacijski memorandum i uputiti ga potencijalnim strateškim partnerima. To znači da bismo nakon Nove godine, u siječnju i veljači 2014., mogli ozbiljno razgovarati o stvarno zainteresiranim strateškim partnerima za ulazak u Petrokemiju.

Sa sindikatima dobar start

U kakvim ste odnosima sa sindikatom u Petrokemiji, očekujete li dobru suradnju?

U svim tvrtkama u kojima sam dosad radio imao sam odličnu suradnju sa sindikatima i Glavnim radničkim vijećem. Nakon dolaska sastao sam se s njihovim predstavnicima i u Petrokemiji, obavili smo prve razgovore koji su bili vrlo otvoreni i na zadovoljstvo svih vrlo konstruktivni. Vjerujem da će tako biti i ubuduće..