Nakon punih godinu i pol dana bezuspješne potrage, pojavio se investitor voljan Hypo banci platiti 20-tak milijuna eura na kupnju zemljišta namijenjenog gradnji terminala za ukapljeni plin (LNG) u Omišlju.

To je hrvatska vlada, koja bi preko Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) uskoro trebala poslati ponudu za kupnju te nekretnine. Tu informaciju potvrdio je i šef  DUUDI-ja Mladen Pejnović."Naša stručna služba u DUUDI-ju već radi procjenu vrijednosti zemljišta. Na osnovi te procjene, mi ćemo dalje razgovarati o eventualnoj kupnji zemljišta za LNG terminal", rekao je Pejnović, odbijajući iznijeti bilo kakve prognoze o tome koliko bi cijena mogla iznositi. Ipak, kako se doznaje od izvora iz Vlade, intencija cijele transakcije je to da se osigura kontrola nad strateški važnim zemljištem.

"Ideja je da država dođe u posjed nad tim zemljištem kojeg bi onda za godinu, dvije ili pet prodala nekom budućem investitoru koji bi bio zainteresiran za izgradnju LNG terminala. Ako bi to zemljište postalo suhi dok ili bilo što drugo nastala bi nenadoknadiva šteta jer bi tada otkup tog zemljišta stajao nekoliko puta više nego sada", ispričao je sugovornik Poslovnog dnevnika. Kupnjom zemljišta, nadaju se u Vladi, država bi tako došla korak bliže rješavanju dva velika problema koja je trenutno opterećuju – pronalska investitora za LNG terminala, ali i pronalaska strateškog partnera za posrnuli Dioki, donedavno trećeg najvećeg izvoznika u zemlji. Naime, otkupom spomenutog zemljišta bio bi podmiren najveći dio potraživanja koja prema tvrtki ima Hypo banka – njezin najveći vjerovnik.

Pokrivanjem tih dugova, značajno bi se olakšalo postizanje predstečajne nagodbe između ostalih vjerovnika i zainteresiranog ulagača – tvrtke Crodux umirovljenog generala Ivana Čermaka. S druge strane, bez osiguranog vlasništva nad zemljištem, Vlada dosad nije niti mogla voditi ozbiljan pregovore s mogućim investitorima. S te strane kupnja zemljišta u Omišlju čini se kao logičan potez, no u planu postoji i cijeli niz vrlo značajnih rizika. Prvenstveno, potpuno je nejasno pitanje određivanja cijene zemljišta. Tijekom proteklih godina izvršeno je više procjena njegove vrijednosti.

Ona je varirala od 45 milijuna eura koliko je iznosila procjena ugledne konzultanske kuće CBR Ellis, temeljena na investicijskoj vrijednosti gradnje terminala kapaciteta 15 milijardi prostornih metara plina, pa sve do 21 odnosno 22 milijuna eura koliko su iznosile procjene koje su za HEP izradila dva međusobno neovisna sudska vještaka, ali temeljeno na nekretninskoj vrijednosti zemlje. Kako se može doznati od upućenih izvora, s obzirom da je u međuvremenu planirani kapacitet terminala smanjen, investicijska vrijednost bila bi još i manja. Vrijednost hipoteke Hypo banke nad predmetnim zemljištem iznosi 23,5 milijuna eura, pa je logično pretpostaviti da bi se u banci zadovoljili s cijenom u rangu od 20-tak milijuna eura. 

Posljednja šansa za Dioki
Ipak, što ako DUUDI-jeva procjena bude niža? S druge strane, nejasno je zašto bi država potrošila 150 milijuna kuna za zemljište koje bi mogla osigurati i kroz institut izvlaštenja. Kako se neslužbeno doznaje, taj pravni postupak već je bio u pripremi, a trebao je biti pokrenut nakon što bi bila ishođena lokacijska dozvola za projekt LNG terminala. Također, u saborskoj proceduri trentuno se nalazi Zakon o strateškim investicijskim projektima, koji bi takvu proceduru izvlaštenja znatno olakšao i ubrzao. Ipak, izvlaštenjem zemljišta za LNG terminal vjerojatno bi nestala i posljednja šansa za spas Diokija , odnosno Dina Petrokemije. Zbog toga, a u vidu činjenice da bilo kakvog ozbiljnijeg investitora za LNG terminal nema na vidiku, mnogi će ovu transakciju vidjeti kao još jedan pokušaj spašavanja Diokija državnim novcem. 

Sumnja u političku odluku
Problem je pritom što se radi o privatnoj tvrtki, a u čiju korist je Vlada već postavila opasan presedan dajući garanciju od 5 milijuna eura za novac kojim je proizvodnju trebala pokrenuti turska kompanija Čaliskan. To se na kraju nije dogodilo, Turci su se povukli i naplatili garanciju. Iako je ministar financija Slavko Linić  bučno najavljivao tužbu protiv Čaliskana i povrat novca, od toga zasad nema ništa. Utoliko, ulaganje 20 milijuna eura državnog novca u Diokijevu nekretninu za koju je posve neizvjesno hoće li i kada biti privedena svrsi, budi sumnju da se opet radi o investiciji opravdanoj političkim, a ne ekonomskim razlozima.