Zbog nemogućnosti drukčijeg načina stabiliziranja javnih financija, privatizaciji državne imovine, uz Hrvatsku, koja prodaje Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje, okrenule su se i druge zemlje regije. Slovenija prodaje sve što može. Ovih se dana finišira 240 milijuna eura vrijedna prodaja 53 posto Mercatora hrvatskom Agrokoru, na čemu se neće stati. Potkraj lipnja slovenski je parlament odobrio prodaju 15 kompanija u kojima država ima vlasničke udjele (Aerodrom Ljubljana, Adria Airways, Tehnika, Nova kreditna banka Maribor, Telekom Slovenije, Cinkarna Celje, Gospodarsko razstavišče, Paloma, Terme Olimpia, Unior, Žito, Elan, Foton i Helios). Prema prijedlogu vlade premijerke Alenke Bratušek, te tvrtke trebale bi biti prodane što prije. Vlada je prethodno odustala od privatizacije i prodaje udjela u Krki, Luci Koper, Slovenskim željeznicama i DARS-u. Zadnja tvrtka koja je ponuđena investitorima su Rimske terme. 

U Srbiji posao pri kraju

Predstavnici srbijanske vlade početkom ovog mjeseca potpisali su ugovor s kompanijom Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koja ulazi kao strateški partner u Jar Airways. Nije to jedini posao s ulagačima iz UAE: srbijanska je vlada pred potpisivanjem ugovora o strateškom partnerstvu s tamošnjom kompanijom Al Dahra, zainteresiranom za privatizaciju čak 11 velikih poljoprivrednih kombinata u Vojvodini. Pored prodajne cijene koja još nije precizirana, tamošnji mediji samo buduće investicije u infrastrukturu, opremu i navodnjavanje procjenjuju na oko 200 milijuna eura.

Kako se čini, u budućnosti će biti i znatno većih ulaganja u tu zemlju. Srbijanska je vlada 100-postotni vlasnik Telekoma Srbije, koji je tržišni lider, a mediji njegovu vrijednost procjenjuju na dvije do tri milijarde eura. “Naš je posao što se privatizacije tiče negdje pri kraju, pored poduzeća koja se nalaze u restruktuiranju, u portfelju je ostalo još samo nekoliko velikih državnih kompanija, među kojima su Telekom Srbije, Galenika Zemun, Elektroprivreda Srbije i beogradski aerodrom Nikola Tesla. Za svaku od tih kompanija mora se donijeti poseban zakonski akt koji će definirati način  transformacije vlasništva. Ostala društvena poduzeća koja se ne prodaju ili ne nađu strateškog partnera u idućih 12 mjeseci bit će transformirana putem stečajnog postupka, prema akcijskom planu vlade”, rekao nam je Ivan Paligorić iz AP-a. Tamošnja vlada zasad razmišlja o privatizaciji, odnosno nalaženju strateškog partnera za Telekom Srbije i Galeniku, no odluka o tome vjerojatno neće biti donesena ove godine. Potencijalnim investitorima ponuđeno je vlasništvo u Zlatari Majdanpek, proizvođaču kamiona FAP Priboj, mašinskoj industriji 14. oktobar Kruševac, proizvodnji alata Ivo Lola Ribar Beograd, u Fabrici vagona Kraljevo, tekstilnoj industriji Yumco.

Skupo kašnjenje u BiH

Prodaje se državna imovina i u BiH: Agencija za privatizaciju Federacije BiH (APF) u ovoj godini planira privatizaciju desetak kompanija, među kojima su Aluminij Mostar, Hidrogradnja, Energoinvest, Šipad Export-Import, Unis, Bosnalijek, Tvornica duhana Sarajevo, Energopetrol, Sarajevo-osiguranje i Remontni zavod Travnik. Direktor APF-a Šuhret Fazlić upozorio je na to da je  zbog kašnjenja privatizacije desetak kompanija drastično izgubilo na vrijednosti, navodeći da je tih desetak preduzeća u posljednjem desetljeću izgubilo kapital veći od pola milijarde eura.

U Republici Srpskoj brigu o privatizaciji vodi Investiciono-razvojna banka (IRB). Kako je početkom godine izjavila izvršna direktorica IRB-a Dragana Tučić, privatizacijom je u RS dosad prikupljeno 1,7 milijardi konvertibilnih maraka. Planom je predviđeno da preko burze budu ponuđeni na prodaju paketi dionica u 24 tvrtke s manjinskim državnim vlasništvom i tri tvrtke s većinskim. Zadnja velika oglašena prodaja u RS bila je ona 45,5 posto dionica Krajinapetrola, stvorena uglavnom otimanjem Inine imovine, za nešto manje od pet milijuna eura. Pritom je a privatizacijskom oglasu navedeno da je “sporna imovina Krajinapetrola zbog tužbe zagrebačke Ine i rizik je na investitoru po pitanju imovine”.

Makedonci daju i vinograde

Ubrzava se i prodaja državnih tvrtki u Crnoj Gori. Početkom godine vlada je donijela odluku o planu privatizacije, gdje se navodi da se nastavlja priprema tendera, među ostalima, za Ulcinjske rivijere, Instituta crne metalurgije Nikšić te Budvanske rivijere, koja je vlasnik Svetog Stefana. Objavljen je tender za Kontejnerski terminal Bar, gdje se javio ulagač iz Turske. Prodaje Jadranskog brodogradilišta u Bijeloj i Željezničke infrastrukture Crne Gore odgođene su za iduću godinu. Na osnovi odluka Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte definirat će se status već objavljenih tendera za 85,9 posto novinskog izdavača Pobjeda Podgorica i Zdvrastvenog Institut dr Simo Milošević Igalo, za kojeg se zanimao srbijanski biznismen Miodrag Kostić kao i francuski Vichy.

Makedonska Agencije za strana ulaganja, pak, prodaje 49 posto Makedonske pošte, kao i Duhanski kombinat Prilep. Zanimljiv je i vladin projekt ulaganja u čak 150 novih vinarija. Nadalje, ulagati se ondje može u skijaški centar Popova šapka, gdje već postoji hotel za 600 ljudi i 55 kilometara skijaških staza. Ulagačima se nudi i razvoj postojećeg skijališta u nacionalnom parku Mavrovo te gradnja skijaških centara u NP Galičica i Ponikve. Mogu sudjelovati u plinifikaciji Makedonije, kao i ulagati u niz hidroelektrana. Najskuplji od tih projekata, sustav hidroelektrana Vardarska dolina, vrijedan je čak 1,5 milijardi eura.

Pretendenti na Trepče 

Početkom godine Kosovska agencija za privatizaciju zatražila je produžetak roka za prijavu na natječaj za kreditore u Kombinatu Trepča, na koji se dosad javila samo Beobanka. Svoj udio u imovini Trepče zatražila je i vlada Kosova.  Produljenje roka zatraženo je zbog mala broja podnesenih zahtjeva i zato štose na natječaj nisu javili “mogući pretendenti na imovinu Kombinata Trepča”. Sredinom kolovoza Ministarstvo ekonomskog razvoja Kosova pomaknulo je krajnji rok za potpisivanje ugovora o privatizaciji 75 posto Pošte i Telekoma Kosova zato što pobjednici na tenderu, njemački Axos Capital i britanski Najafi, koji su ponudili 277 milijuna eura, nisu na vrijeme potpisali ugovor. Novi krajnji rok za potpisivanje je 30. rujna.