Stranci će u Srbiji poljoprivredno zemljište moći slobodno kupovati već od 2017. godine iako susjedna država po najoptimističnijim procjenama u punopravno članstvo Europske unije može pristupiti najranije 2020. Srbija time postaje prva država koja je EU dala ustupak neviđen u pregovorima sa svih 13 sadašnjih članica koje su to postale u razdoblju od 2004. do 2013. godine.

Prostor trgovanju oranicama otvara Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU (SSP) koji je na snagu stupio 18. lipnja ove godine. 

Kratki rok
U njemu se Srbija obvezala da će u roku četiri godine po stupanju SSP-a na snagu uskladiti nacionalno zakonodavstvo o poljoprivrednom zemljištu i dopustiti državljanima svih članica Unije, kako pravnim tako i fizičkim osobama, nesmetanu kupnju svojih iznimno plodnih oranica. Tenzije zbog ove apsurdne odluke političara iz bivše vlade, koji su po ocjeni srpske javnosti parafirajući 2007. Sporazum olako pristali na ovaj uvjet, počele su krajem prošle godine. Ovih dana ponovno je u medijima i javnosti pokrenut snažan val negodovanja. Sve glasniji su zahtjevi i pritisak na aktualnu političku garnituru u Beogradu.

Od političara se traži da kod Europske komisije inzistiraju na reviziji ovog dijela SSP-a i time isprave "povijesnu" grešku. Sadašnji srpski ministar poljoprivrede Goran Knežević minulih je tjedana u više navrata javno izjavljivao da je poljoprivredno zemljište veliki resurs koji se ne smije rasprodati kao što su rasprodana poduzeća te da će osobno ustrajati na zahtjevu za revidiranje SSP-a. Glavni argumenti protivnika prodaje oranica strancima velike su odgode koje su kroz pregovaračka stajališta izborile sve nove članice EU. Podsjećaju da je Poljska dobila čak 12 godina odgode, a Hrvatska sedam godina plus još tri dodatne ukoliko dokaže da se dogodila navala stranih kupaca na oranice.

Hrvati zemljoposjednici
Prema naslovima srpskih medija stranci koji posluju u Srbiji samo u Vojvodini navodno već drže 23.000 hektara. U Srbiji je oranice kupilo i nekoliko Hrvata. Vlasnik osječkog Žita Marko Pipunić u Ratkovu ima 2000 hektara. Ivica Tododrić je preuzevši Dijamant i Frikom u portfelj dobio i 8500 hektara, no najveći zemljoposjednik je Petar Matijević koji je početkom devedesetih preselio iz Zagreba u Novi Sad. Osim što je vlasnik lanca mesnica i velike klaonice on danas drži i više od 12.000 hektara poljoprivrednog zemljišta na kojemu je, među ostalim, uzgajao i šećernu repu koju je do zabrane, godinama izvozio u Hrvatsku.   

Bogatstvo Vojvodine

Ratarstvo i voćarstvo

Srbija, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, raspolaže sa 5,49 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a obrađuje se 3,36 milijuna hektara. Gotovo polovica zemljišta, odnosno 1,92 milijuna hektara je u Vojvodini. U vlasništvu države je 896.427 hektara od kojih je u zakupu 425 tisuća. Na ratarstvo otpada čak 65 posto od ukupna zemljišta, pod voćnjacima je 4,7 posto i vinogradima 1,1 posto dok su ostatak livade i pašnjaci. U registru su 631.122 poljoprivredna gospodarstva, među njima je tek 2567 pravnih osoba.