Računanje početka i kraja tijeka rokova u radnim odnosima Zakonom o radu nije određeno, osim što je na nekim mjestima u Zakonu određeno od kojeg se događaja računa neki rok, primjerice, kao u odredbi članka 111. stavak 4.: "Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza".

Člankom 6. Zakona o radu propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno Zakonom o radu ili drugim zakonom, u skladu s prirodom toga ugovora, primjenjuju opći propisi obveznoga prava. Otkazni je rok obvezatni uglavak svakog ugovora o radu (čl. 12. st. 1. t. 7. Zakona o radu), pa ako je u njemu određen ili naveden odrediv otkazni rok za koji se ne zna kada točno počinje, odnosno prestaje teći, a Zakon o radu to pitanje ne uređuje, odgovor se mora potražiti u odredbama općeg propisa obveznog prava, odnosno točnije u članku 300. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), koji propisuje:

(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.

(2)  Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći. U slučaju da takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.

(3) Ako  posljednji  dan  roka  pada  u  dan  kad  je  zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se slijedeći radni dan.

(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina označava petnaesti, a kraj označava posljednji dan u mjesecu, ako  što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili pak iz naravi ugovornog odnosa". Iz navedenog se zaključuje da otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna završava onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.

Primjerice, ako rok počinje teći 31. siječnja i traje mjesec dana, on, prema navedenoj odredbi, završava 28. veljače (ili, ako je ta godina prijestupna, 29. veljače), tako da se, a pogotovo s obzirom na činjenicu da neki mjeseci imaju 30 dana, a neki 31 dan, ne može mjesec dana računati kao 30 dana. Tek kada prema navedenom pravilu istekne mjesec dana, počinje se računati ostatak roka od, u ovom slučaju, dva tjedna, također prema članku 300. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Vezano uz navedeno, navodim i sudsku praksu: "Ako je ugovoreni rok od tri mjeseca počeo teći 2. listopada 1990., posljednji dan tog roka  istječe 2.  siječnja 1991., neovisno o tome što taj dan imenom ne odgovara danu od kojeg rok počinje teći".  (Vs, Rev-3032 od 23. lipnja 1993., Izbor 1/95-49.) 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur