Nazvao me Sportaš da popričamo o Viru. Dok je još igrao bio je drukčiji. Bodove je proslavljao tek toliko da ne narušava duh momčadi.

Da je bilo kako je on htio, eventualno bi se proslavljali naslovi, možda važne pobjede, on je bio iznad proslava kojima je momčad samu sebe uvjeravala da nešto može, ili se njima obraćala suparniku. Drukčiji je i nakon sportske karijere. Posao ima redovnog prihoda radi, jer želi raditi svaki dan. Ulaže. Bivši suigrači sa sjetom govore da je natukao pare na dionicama.

Razlozi prodaje
Zna da savjet ne tražim, niti bih ga dao. Ne znam savjetuje li on druge, ali ni on savjet ne traži, pa je razgovor bio ugodan. Rekoh mu da na tekst u Jutarnjem nisam ni trepnuo. Složili smo smo se da nikad ne valja. Ili pada, pa ne valja jer si kupio, ili raste, pa ne valja što nisi uložio više, makar kredit uzeo!, margin, lombardni, nenamjenski… Moj rezon zašto sam prodao Viro po, sjećam li se, 632 kune, je poznat. Loš kvartal, nisam htio gledati kako pada, a bojao sam se i drugog lošeg kvartala. Kupac? Preuzimanje? Da smo potpisivali zajedničku izjavu, bilo bi to, otprilike…

A tko mi jamči da će objektivno jači igrač platiti više od zatečene cijene? Da sam ja taj jači, veći igrač, platio bih manje nego što bi me koštalo eventualno uništavanje konkurenta. Dalje, gledamo li cijene po kojima se trže šećerane po svijetu, tu uvijek volim spomenuti izmišljeni primjer kvartovske pekarnice. Recimo da pekarnica ima 10 dionica, i da je netko komad platio milijardu eura, to naravno ne znači da pekarnica vrijedi 10 milijardi. Pa, slično je i s kompanijama koje nisu male kvartovske pekarnice. To što netko stoti dio promila plaća P/E 15 ne znači da bi je netko cijelu preuzeo za više od P/E 7. Ok, možda netko plati i P/E 500, no uvijek se pitam koliko bi platio stari JP Morgan. Ako sam se i sam, i prije nego što sam pročitao Greenblattovu rečenicu da je tajna uspješnog investiranja vrlo jednostavna, prvo izračunaš vrijednost nečega, a onda platiš značajno manje, ponašao upravo tako, prisiljen sam pitati se koliko bih sam platio Viro, a onda se nameće i pitanje zašto mislim da bi veliki igrač platio manje, jednako ili više.

Na kraju krajeva, ni Sportaš ni ja nismo bili zadovoljni odnosom rizika i eventualne nagrade i da cijena naraste do 'izlicitirane' u Jutarnjem, a kamo li da bismo – savjet ne tražimo, niti bismo ga dali – pristali na zebnju čekanja idućih izvješća. Koliki bi tada bio P/E? Riječ po riječ, Sportaš reče da dugo ništa nije kupovao. Rekoh da je sve što me trenutno zanima – definicija optimista. Ne što je to, ni tko je to, nego koliko je to optimist. Je, nasmijali smo se. I dalje proučavam Končar D&ST. Istina, predsjednik Uprave Ivan Klapan kaže da kompanija planira 1,000.000.000 kuna prihoda 2015. godine, pa se koreliranjem sa zatečenom prodajom i dobiti lako izračuna što je to KODT, a kamo li popravi se slobodni novčani tok. Jer, da se ne šalimo – savjet ne tražim, niti bih ga dao – što je to firma?, kompanija je cash flow. Ipak, i dalje ne kupujem. Ne, naravno, zato što imam nešto protiv kompanije, nego…

Pad Herbalifea
Bernanke je moj glavni razlog zašto sam tako težak na okidaču. Otkako kupujem samo kompanije koje bih rado posjedovao cijele, po cijenama po kojima bih rado, da imam toliko novca, kupio cijele, ne da me ne bi zabrinuo gromoglasan pad indeksa i cijena pojedinačnih dionica, nego se JP Morgan u meni 'čudi' kako to već nije popadalo. Recimo, pavši na 24 dolara Herbalife je pao na cijenu koju smatram negdje oko fer vrijednosti, a kupnja s onim što smatram marginom sigurnosti razlog je zašto me nimalo ne muči ni pad Dukata sa 670 na sadašnje razine. I, veliko je pitanje kako bih postupao da se ne nadam dobrim prilikama nakon što, a prije ili poslije i hoće, nakon što Ben zavrne slavinu. Ovo je 300. Dnevnik malog ulagača. Zahvaljujući svima koji su pomogli da tako hladnokrvno sudjelujem u zbivanjima, zahvaljujem i svima koji su me čitali dok sam bio najveća budala koju je tržište ikad vidjelo, preko etape kad je iza mene na prvom i drugom mjestu rang-liste komentara Jack Welch redovito bio odličan treći, do danas, kad čovjek koji živi od dionica voli sa mnom pričati o Viru. Hvala što me čitate! 

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija).