Sa sezonom sklapanja sudskih nagodbi između predstečajnih dužnika i vjerovnika, a koja počinje po Linićevom Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, otvaraju se i pitanja o ulozi sudstva u složenijim slučajevima.

Riječ je o velikom broju vjerovnika koje muče Trgovački sudovi gdje se nagodbe zaključuju. Riječki Cammeo takvih problema nema: ta je tvrtka prva tvrtka zvučnog imena iz Rijeke, a koja je sa svojim vjerovnicima sklopila nagodbu na Trgovačkom sudu u Rijeci. Valja reći da je ujedno među prvima u državi kojoj je to već pošlo za rukom. Uspješno je zaključena i prva "slavonska" nagodba. Riječ je o Erdutskim vinogradima čija je nagodba zaključena na Trgovačkom sudu u Osijeku. Prvo, pak, ročište za sklapanje nagodbe na Trgovačkom sudu u ZaCammeorebu, najvećem u zemlji koji obuhvaća pola gospodarskih subjekata, sazvano je za sutra (12. srpnja), i to radi sklapanja nagodbe za predstečajne dužnike Industrogradnja Grupu i Industrogradnja Nekretnine. 

Prvih devet mjeseci primjene predstečajnih pravila tako je donijelo zanimljiv rezultat: vrlo je malo nagodbi potvrđenih na sudovima, a stotine tvrtki čeka da sud pozove vjerovnike radi sklapanja nagodbe. Primjerice, samo na zagrebačkom Trgovačkom sudu do kraja prošlog tjedna registrirano je oko 145 takvih predmeta. Slijedi dakle veliki broj ročišta čija je brzina važna, kako dužnicima tako i vjerovnicima. S obzirom na veliki posao koji trgovačko sudstvo čeka, sudovi bi po svemu sudeći trebali raditi punom parom tijekom ljeta – inače će probiti zakonski rok od 15 dana, koliko zakon dopušta za ovjeru nagodbe! Naime, prema podacima Fine, čak je 549 predstečajnih dužnika kojima su uspješno izglasani planovi restrukturiranja, pa nakon proteka žalbenog roka, ako Finino rješenje postane izvršno, svi oni idu na sud. Pojednostavljeno rečeno, idu po pečat.

O velikom poslu koji je Fina dosad odradila govore posljednji podaci: od početka primjene zakona do 9. srpnja 2013. godine zaprimljeno je 4.605 prijedloga za pokretanje postupka predstečajne nagodbe. Od toga je za 1.042 prijedloga otvoren taj postupak, a u 549 slučajeva postupak pred Finom uspješno završen je prihvaćanjem plana. To  znači da je na Fini dosad uspješno riješeno više od 50 posto započetih predmeta. Zanimljiv je i podatak da su 732 dužnika (među kojima se nalazi i Ingra) koji su prijavili svoj interes za taj postupak, pa su pozvani da nadopune dokumentaciju. S druge strane, kako navode iz Fine, dosad je ukupno 2.831 prijedloga odbačeno ili postupaka obustavljeno što znači da, ili tvrtke nisu ispunjavale uvjete, ili su na kraju završile u stečaju.  Ti novi predmeti iz upravnog postupka sada u velikom broju prelaze u nadležnost sudova. Po mišljenju mnogih pravnika problem je tempo. U nekim čak važnim kompanijama nedvojbeno je prošao rok od 15 dana za zaključenje predmeta, pa se svi pitaju "koliko će trajati postupci pred sudom". Prema mišljenju odvjetnika Miće Ljubenka dokazuje se da nema smisla zakonom propisivati rok sudu jer on može postupati jedino u okviru svojih mogućnosti i pazeći na zakonitost postupka, što se ne može zakonom ograničiti. 

"Tako je i prije nekoliko godina zakon isto ograničio sudovima radne sporove na trajanje od šest mjeseci, što sudovi ne mogu poštivati. Ponovo se pokazuje da su bespredmetne zakonske odredbe kojima se sudu limitira rok", kaže odvjetnik Ljubenko.  

Sudovi će, kako navodi, imati izuzetno tešku ulogu po starom zakonu. Na Fini se naime nisu izglasavale nagodbe nego planovi, pa će  za sud biti vrlo veliko iskušenje prihvaćati planove sada u formi nagodbe, s obzirom da su to dva vrlo različita dokumenta.

"Time će se otvoriti od početka latentno pitanje je li sud dužan samo ovjeriti ili paziti na zakonitost upravnog postupka. Vrlo je znakovito da zagrebački sud od 140-ak predmeta nije zaključio niti jedan, a najvjerojatniji je razlog što  suci nemaju na zakonu jasni okvir na koji način sad moraju postupati u pogledu sklapanja nagodbe između predstečajnog dužnika i vjerovnika koji su izglasali plan financijskog restrukturiranja", objašnjava Ljubenko. 

Iako su navedeni problem riješile zakonske izmjene u lipnju, prvi val predstečajnih nagodbi na sudu ide po starom zakonu koji nije predviđao da dužnik pred Finom uopće prezentira bilo kakav prijedlog nagodbe. Postojeći predmeti na sudovima nalaze se u zoni rizika jer se sud mora odlučiti hoće li planove doslovno ovjeravati ili će kao sud postupati, a to znači analizirati i ponegdje odbiti sklapanje nagodbe. Suci dan danas dvoje oko toga, posebice zbog složenijih predmeta, pa se pitaju što im je činiti. Pitanje je "vrući krumpir" jer je stari zakon sucima dao neugodnu ulogu da oni zapravo budu kamen spoticanja, te meta kritika zbog sporosti i nerazumijevanja potreba gospodarstva za brzinom. Iz sudačkih redova tako se može čuti da se sustavno pojavljuje pitanje kod važnih nagodbi velikih predstečajnih dužnika koji imaju veliki broj vjerovnika koje glasi: hoće li se svi vjerovnici opet morati pojaviti  na sudskom ročištu. Je li uvjet da bi se nagodba sklopila na sudu da svi oni koji su glasovali na Fini dođu i na sud? Što ako od stotine vjerovnika jedan ili više njih ne pristupi sudu? Može li i tada sud odobriti sklapanje nagodbe?  

Prema riječima pojedinih sudaca čini se da se neće odbijati sklapanje nagodbe ako samo neki vjerovnici ne pristupe ročištu, odnosno ako na sud dođe najmanje dvije trećine vjerovnika, neovisno o postignutim glasovima  na Fini. 

Kako iz tih redova navode neki, sudovi će na neki način ponoviti glasovanje s ciljem da se vidi da se može postići tolika većina. Što bi to značilo? Da će za sve planove za koje vjerovnici na sudu u ponovnom glasovanju postignu suglasnost za sklapanje nagodbe (i to iznad 66 posto utvrđenih tražbina), oni će se ipak sklopiti – neovisno o tome što na sud ne bi došli svi vjerovnici koji su na Fini glasali za taj plan.