Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička republika zajednički će raditi na ublažavanju negativnih učinaka koje bi na njihova gospodarstva moglo imati jačanje dolara.

Naime, američki Fed je naznačio kako bi mogao početi ublažavati svoj velik poticajni program, što bi u praksi značilo kraj ere jeftinog novca.No čini se da je upravo taj potez još više približio države BRICS-a koje sve manje liče na neformalnu grupu i sve bliže koordiniraju zajedničke poteze. Tako je početkom tjedna brazilska predsjednica Dilma Rousseff razgovarala s kineskim kolegom Si Đinpingom telefonski razgovarala o jačanju koordinacije, a krajem tjedna bi trebala razgovarati i o konkretnim mjerama s drugim čelnicima država BRICS-a. 

Neočekivan udarac
Kako javlja Reuters, iz ureda brazilske predsjednice šturo je poručeno kako će  BRICS odlučiti o koordiniranoj akciji glede globalne aprecijacije američkog dolara na sastanku koji će se u srpnju održati u Rusiji. Naime, države BRICS-a,koje su donedavno bile glavni pokretač svjetskog rasta, postaju sve nervoznije zbog očekivanog ublažavanja poticajnih mjera u Sjedinjenim Američkim Državama, a što je potaknulo rasprodaju na lokalnim tržištima.Si Đinping je u razgovoru s Dilmom Rousseff reako kako novonastalo složeno stanje na svjetskim tržištima traži bolju koordinaciju među članicama. Naime BRICS je ranije dogovorio kako će osnažiti suradnju u slučaju pojavljivanja činbenika koji mogu utjecati na globalno tržište, rekao je za Reuters brazilski diplomat upoznat s detaljima razgovora. Naime, same najave ublažavanja Fedovog poticajnog programa već su poprilično odjeknule brazilskim gospodarstvom.

Brazilski real je na najnižoj razini u odnosu na dolar u posljednje četiri godine, a vlada je u pokušaju da privuče više dolara u zemlju odustala od kontrole kretanja kapitala. Vrijednost dionica brazilskih kompanija također su na najnižim razinama u četiri godine. Velika deprecijacija reala potaknula je strahove da bi se tamošnje kompanije mogle naći u velikim problemima zbog visoke zaduženosti u dolarima. Slabljenje valute moglo bi također potaknuti rast ionako visoke inflacije rastom cijena uvozne robe.Zapravo je riječ o bizarnom obratu jer su do prije nekoliko mjeseci upravo Brazil i druge države u razvoju krivile razvijene zemlje da vrlo labavom monetarnom politikom podižu vrijednost lokalnih valuta kako bi bile izvozno nekompetitivne. Međutim avet rezanja poticaja u SAD-u poremetila je priljev kapitala u državama poput Brazila i srušila vrijednost za njih ključnih izvoznih roba. Zemlje su razvoju unutar kluba G20 zato su pozvale Sjedinjene Američke Države da ubuduće jasnije i bolje komuniciraju s tržištima kako bi se izbjegla volatilnost. 

Spas u deviznoj razmjeni
No iako su zemlje u razvoju zabrinute zbog posljedica ublažavanja američkog poticajnog programa ipak imaju dovoljno rezervi i alata da bi se lakše nosli s tim problemom. Naime tijekom financijske krize 2008. i 2009. godine središnje banke nekoliko zemalja u razvoju dogovorile su međusobnu deviznu razmjenu kako bi potaknule likvidnost. Tako su u ožujku Brazil i Kina dogovorili kako će otvoriti liniju za devizne razmjene koja će im omogućiti trgovinu u vrijednosti do 30 milijardi dolara godišnje u njihovim nacionalnim valutama. Taj potez će pomoći poduzetnicima u obje zemlje da se nose s volatilnošću valuta. Što se pak tiče osnivanja razvojne banke BRICS-a, ta bi institucija prema najavama članica, mogla proraditi do 2015. godine i raspolagala s 10 milijardi dolara kapitala. Banka bi trebala pomoći u promicanju zajedničkih investicija, ali i lokalnih valuta Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike. 

Izazovi za zemlje u razvoju

Automatizacija
Strojevi mogu obavljati sve više funkcija u proizvodnji, a polako se probijaju i na tržište usluga. Automatizacija, koja podrazumijeva i smanjenje troškova rada čini sve neprivlačnijim ulaganja u zemlje u razvoju. Posljedice toga već se osjećaju u SAD-u, no autoamtizacija će najviše pogoditi brojne države u kojima radnici rade za vrlo niske plaće.

Globalni opskrbni lanac
Opskrbni lanci su disperzirani na mnogo zemalja, a sve su zastarjeli modeli poput južnokorejskog koji je nastojao osigurati gotovo u potpunosti domaći opskrbni lanac za autoindustriju. Iako globalni opskrbni lanac ima velike prednosti, za što je najbolji primjer iPhone i on ipak ima nedostataka. Globalni opskrbni lanac nije generator ravnomjernog razvoja, naprotiv, poticat će stvaranje enklava u kojima će se akumulirati razvoj i bogatstvo.

Rast ekonomske nejednakosti
Sve je teže državama u razvoju dostići ekonomsku razinu razvijenih. Južna Koreja je 1960-ih bila siromašna država, a njezin ekonomski uspon tražio je žrtve milijuna ljudi u vidu radnih sati, štednje, ulaganja i obrazovanja. Nakon 20 godina bilo je jasno da će ući u klub razvijenih zemalja, pa su i ta odricanja bila opravdana. Danas je većina zemalja u razvoju i više od 20 godina udaljena od razvijenih i male su im šanse da bi ih u tom razdoblju mogli sustići.

Starenje stanovništva
Brojne države u kojima su niske nadnice prije će ostariti nego se obogatiti. Primjerice, kinesko stanovništvo rapidno stari zbog politike jednog djeteta. Pad nataliteta povezan je i s rastom prihoda što ilustrira pad prirodnog prirasta stanovništva na Bliskom istoku. A manje i starije stanovništvo ograničavaju budući ekonomski rast.