Mnogi su u Hrvatskoj bez previše razmišljanja spremni ustvrditi, kao da je riječ o kakvoj religijskoj dogmi, da je država loš gospodar i kako je samo privatnik taj koji može uspješno upravljati kompanijom.

Problem je, naravno, da su i privatnici oličenje države, ili jednostavnije rečeno – kakva država, takvi i privatnici.

Da postoje i države koje znaju kako što uspješnije provesti svoje planove pokazuje primjer Poljske u kojoj je država najveći pojedinačni vlasnik mnogih poduzeća koji su danas među vodećima u Europi. Ta država je, usprkos svim tranzicijskim poteškoćama, privatizaciju vodila na mnogo ozbiljniji način nego je to napravljeno u Hrvatskoj u kojoj je privatizacija prepuštena kaosu, i nerijetko otvorenoj pljački.

Danas se na našem vlastitom primjeru empirijski možemo uvjeriti da takva praksa dugoročno vodi u katastrofu, dok Poljska s druge strane, posljednjih nekoliko godina ubire plodove svoje promišljene politike.

Naravno, Poljska je po broju stanovnika osam puta veća od Hrvatske i najveća je zemlja među 10 zemalja koje su u EU primljene 2004. godine. Osim toga, na nju otpada 40 posto BDP-a svih novoprimljenih članica pa je i to bila značajna početna prednost u odnosu na nove članice, dokazujući tako pravilo da je veličina ipak bitna.

Takva prednost svejedno se može prokockati pa su Poljaci dugo razmišljali kako privatizirati kompanije i prebaciti se na tržišno gospodarstvo bez pretjeranih društvenih potresa.

Odlučeno je da se privatizacija odradi preko Burze na kojoj su građani Poljske mogli kupiti dionice po diskontnim cijenama, što je rezultiralo snažnim rastom poljskog tržišta kapitala na koji danas mnoge svjetske kompanije kreću put Varšave kako bi tamo proveli javnu ponudu dionica. Sve državne kompanije koje su se privatizirale morale su biti dokapitalizirane preko burze, a ponuda energetskih i rudarskih kompanija privukla je inozemne ulagače. Zato Varšavska burza danas ima dovoljno široki spektar ulagača i ne ovisi samo o nekolicini moćnih investitora.

Novinar Poslovnog dnevnika posjetio je Varšavsku burzu u samom centru glavnog grada Poljske u zgradi u kojoj je prije devedestih bio smješten Centralni komitet Poljske. Odmah u glavnom holu dočekao nas je skulptura bika, životinje čiji spomenik stoji i ispred Njujorške burze, a zatim su nas zaposlenici Burze proveli kroz dvoranu u kojoj se predstavljaju kompanije kada krenu u javnu ponudu dionica. 

Dnevni promet prije 22 godine iznosio je tek 1000 dolara i trgovalo se jednom tjedno. Danas se na istom tržištu dnevno okrene gotovo milijardu eura. Brojke su i više nego impresivne: 438 kompanija čije se dionice nalaze na Varšavskoj burzi zajedno na tržištu vrijede oko 180 milijardi eura. 

Pri svemu tome vrijedi istaknuti da Varšavska burza nije u vlasništvu brokerskih kuća, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, nego u većinskom vlasništvu države koja ima oko 35 posto dionica Burze, ali koje kao povlaštene daju dva glasa pa država tako ima odlučujuću ulogu u upravljanju tržištem kapitala. A ono je danas u takvoj poziciji da je na prvom mjestu po broju provedenih javnih ponuda dionica (IPO) u Europi, ispred Londonske ili Njemačke burze.

Varšavska burza dugi se niz godina spominjala kao potencijalni kupac Zagrebačke burze. Blažej Karwowski, glasnogovornik Varšavske burze, nije htio precizno odgovoriti na pitanje razmišlja li Varšavska burza i dalje o preuzimanju Zagrebačke burze. “Usredotočeni smo na suradnju s CEE burzama kao što je Ljubljanska, Bečka i Praška burza”, kazao je Karwowski.

Interes za preuzimanje manjih tržišta gotovo i ne postoji, posebice zbog drugačajih trgovinskih platformi, običaja ali i regulacije tržišta. “Spajanje više manjih tržišta, ili preuzimanje manjeg tržišta od strane većeg neće spasiti nikoga od alternativnih trgovinskih platformi koje će se pojaviti i kod vas nakon ulaska u Uniju", zabrinuto je zaključio Karwowski.