Ne čekam ulazak u Europsku uniju, 2. srpnja moj je dan

Autor: Tomislav Birtić , 16. lipanj 2013. u 21:59

Nakon ulaska u Europsku uniju ceste idu u koncesiju, a dobra je oklada i privatizacija elektroprivrede.

Ljudi koji su prodavali zlato po istom će načelu, po istoj muci, prodati i kvadrate, kaže moj prijatelj koji je prije nešto više od pola godine ostao bez posla, pa je pokrenuo svoj, s tim da sve češće razmišlja o odlasku iz Hrvatske. On "gleda" cijelu Istru, a u njoj prije svega Pulu, potom Krk, zonu oko Opatije, Zadar, Ugljan, pa tek na kraju Zagreb. Misli da će dosta onemoćale aristokracije, koja odgađa i odgađa prodaju nekretnina nadajući se vraćanju cijena iz doba histerije, na kraju biti prisiljeno prodati. Prosječna starost u Hrvatskoj je 43 godine, pa rezonira da će stariji ljudi prodavati kako bi djeci pomogli da kupe svoje stanove. 

Kraj tužne priče
Recimo, prodaju vikendicu ili apartman na Krku da bi djeci dodali koliko već treba za stan u Zagrebu. Ili prodaju da bi novac polako trošili dok ne umru, da starost bude ugodnija, ili da pomognu djetetu koje je ostalo bez posla… Dobro, svi razlozi zbog kojih bi i stariji ljudi i njihova djeca prodavali nekretnine podrazumijevaju se. Kao i razlozi protiv prodaje.Savjet ne tražim, niti bih ga dao, no mislim da je dobra oklada da će na cijene stanova i ostalih nekretnina više utjecati 2. nego 1. srpnja. Uopće, rekao bih da ljudi još nisu osvijestili stvarnost u kojoj ceste idu u koncesiju, u kojoj je privatizacija elektroprivrede dobra oklada, i da nema neke koristi od bijesa na banke. Lokalno, čekam da se slegnu emocije oko ulaska Hrvatske u EU, dok i lokalno i globalno čitam El-Eriana, "mind the liquidity gap", a omiljeni ZeroHedge polako je počeo razmatrati stezanje, sve češće se spominje godinama nezamisliva riječ, tapering.Hrvatska…

Mislim da je u biti ista stvar prodati kuću i zemlju, pa sav novac spiskati na putovanja, odjeću, automobil, mobitel, televizor s dijagonalom 100+, provod, ili otići u banku po kredit vraćanje kojega jamčiš kućom i zemljom koju ćeš na kraju tužne priče prodati. Kao što se proizvođače odjeće, automobila, mobitela, televizora s dijagonalom 100+… ne tiče odakle ti novac za sve to, plaćaš li svojim ili tuđim novcem, proizvođači i trgovci žele samo prodati sve te stvari i usluge koje ti ne trebaju, tako, isto to, prodati, žele i prodavači novca, banke. S tim što se njih ne tiče hoćeš li novac platiti viškom iz plaće, i baš ih briga odakle kupcima kolaterali. Što nas vodi do "mind the liquidity gap", do – savjet ne tražim, niti bih ga dao – pitanja tko će to više u ovoj iscjeđenoj zemlji iscjeđenog naroda išta kupovati. Nastojim biti krajnje, ali baš krajnje oprezan kako se ne bih preinvestirao, preplatio bilo nekretninu bilo dionice.

Čekanje anomalija
Želi li me tko napasti zato što ne drukam, zato što sam od Lehmana do ljeta 2010. godine uglavnom žalio što sam ostao bez gotovine (koja mi sigurno duže vrijeme neće trebati) za nekoliko uočenih prilika, što od ljeta 2010. godišnje u prosjeku odradim dvije transakcije, u redu, slobodno neka me napadne. Ne samo da nema savjeta, nego nema ni ljutnje. Ali, nije li, da bi se shvatilo što je strah, dovoljno pogledati samo trzaje nervoznih trejdera?! Trzaje u strahu da bi uskoro moglo nestati goriva. U tim okolnostima, sve je bolja oklada da do idućeg dna neću ništa kupovati, ili da ću eventualno iskoristiti neku jaču anomaliju, koju pak ne očekujem na tržištu, nego na pokojoj dionici. Čekati iduću kupnju još tri godine? Ma, i trideset, a ne tri.

A horizont za prodaju ionako je vječnost, ili optimist.Da ne bi bilo posve dosadno, pobrinuli su se moja kompanija, Herbalife, i Nielsen, prema čijem je istraživanju u protekla tri mjeseca 3,3 posto odraslih Amerikanaca, iliti 7,9 milijuna, kupilo neki Herbalifeov proizvod, naglašeno, za svoje potrebe. Samo 550.000 potrošača ujedno su i distributeri, a kako je to valjda nekakav adut da cijela priča nije puka piramida cijena dionice u srijedu je skočila nešto više od 7 posto. Hm… Kalkulaciju svojih snova radio sam na onoliko shakeova koliko se na dan pojede slavnih hamburgera, 67,000.000, to jest nešto manje od 1 posto Zemljana svaki dan pojede the brzogriz. Da 3,3 posto populacije svijeta na dan popije shake, bilo bi to 231,000.000. To više nije kalkulacija snova. Ha!, da i sve izgubim, ionako je to novac koji sam nekoć spaljivao na cigarete…

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Komentari (10)
Pogledajte sve

prije svega, hvala što me čitaš [emo_smijesak]
a sad… čitaju me centralni bankari, bankari, naftaši, analitičari, brokeri, trejderi, veliki i mali investitori, da ne duljim, masa ciljne publike


haha ova je dobra naftaši;P
pa nisam znao da smo takve ćunkete

Ma koji vam je klinac?


To ti je kolega kompulzivno imulzivni poremećaj.

ma nije više ti je to Diogenov sindrom

To ti je kolega kompulzivno imulzivni poremećaj.

New Report

Close