Dok Europa tone u još jednu recesiju – Europska središnja banka je primjerice za ovu godinu najavila pad od 0,6% u eurozoni – mnogo je glasova u europskom medijskom prostoru, posebno u Njemačkoj, koji upozoravaju da bi Hrvatska mogla postati samo još jedna problematična članica koju će trebati spašavati novcem poreznih obveznika.

Iako nije raširen, ovakav pesimističan stav nije bez temelja, upozorava Vladimir Gligorov,  analitičar Bečkog instituta za ekonomska istraživanja (WIIW), kojem širi, regionalni fokus i odmak iz hrvatske svakodnevice daje možda malo drugačiju perspektivu Hrvatske u EU. Iako Hrvatska ima razmjerno nizak proračunski deficit oko tri posto BDP-a (što je oko prosjeka EU) i javni dug nešto veći od 50% BDP-a (što je daleko manje od prosjeka EU), u posljednjih godinu dana nismo ispunili očekivanja. "Osnova takvoga stava svakako je očekivani produžetak recesije u Hrvatskoj ove i sljedeće godine, što obično vodi pogoršanju svih indikatora, pa i onih povezanih s mogućnostima financiranja javne potrošnje. No, vjerojatno važnija od toga je ocjena da je ino-dug  relativno velik", upozorava Gligorov.

Daleko lošije od očekivanog 
Međutim, za takav pesimizam ključan je kontekst neispunjenih očekivanja: gospodarska kretanja su daleko lošija nego što se očekivalo prije godinu dana, kad je došla nova vlada i kad je usvajan njen program, upozorava Gligorov. Osim toga, zabrinjavaju i kretanja na tržištu rada gdje se bilježi veliko smanjenje zaposlenosti  "Problemi vezani za financiranje državnih i stranih obaveza u tom kontekstu izgledaju gore nego što bi inače bili", kaže Gligorov, koji smatra da Vlada zapravo i nema previše mogućnosti. "Mislim da im je ostalo premalo vremena da bi napravili nešto radikalnije i da bi mogli očekivati da dobiju neki značajno povoljniji rezultat prije izbora kako bi izašli pred glasače s nekim pozitivnim očekivanjima. Mislim da je njihova najveća šansa u tome što je opozicija oko HDZ-a potpuno dezorijentirana", kaže nam Gligorov. Kratkoročne mjere nije uopće moguće provesti jer Hrvatska ima dosta rigidan sustav gospodarske politike prije svega zbog tečaja kune koji je praktično izvan utjecaja monetarne politike, kaže Gligorov. "Ostaje, naravno, fiskalna politika, ali ona je restriktivna i od nje se ne može puno očekivati. Umjesto povećane javne potrošnje i ulaganja, Vlada je krenula u suprotnom pravcu bojeći se javnog duga koji se nagomilavao u lošem gospodarskom ambijentu. Dakle, preostaju samo srednjoročne mjere ili strukturne reforme.

No, ni tu nije puno učinjeno, jer to u Hrvatskoj nije jednostavno. Postoje ozbiljni otpori, prije svega kod zaposlenih u javnom sektoru, ali i generalno", kaže Gligorov dodajući da se Vlada  odlučila na neki način potaknuti privatne investicije. "Osnivali su fondove, krenuli u restrukturiranje javnih poduzeća kako bi se oslobodila mogućnost za ulaganje… No, to nije dalo rezultate i teško da će dati s obzirom na činjenicu da su perspektive na domaćem, a sada i na stranim tržištima, loše. Pada i privatna i javna potrošnja, a recesija je ili stagnacija kod glavnih trgovinskih partnera."  "Hrvatskoj je tako ostao samo sistem prilagođavanja koji se temelji na tome da se poduzeća 'oslobađaju' zaposlenih te da zatim povećana nezaposlenost vrši pritisak na plaće, koje stoga idu dolje ili ne rastu. Time se na neki način stvara veća profitabilnost u poslovnom sektoru čime se mogu pokrenuti pozitivna kretanja, pod uvjetom da pozitivna kretanja vladaju i u inozemstvu. To je dosta složen i dugotrajan proces koji zahtijeva dvije do tri godine. Trenutačno još uvijek traje silazna faza, a možda bi sredinom ili krajem slijedeće godine stvari mogle opet krenuti uzlaznom linijom. To je vrlo skup proces prilagođavanja, kod kojeg vlada ne može puno učiniti osim da poboljša ozračje, da olakša pristup različitim tržištima, da provodi liberalizaciju. No, i tu opet ima problema i s raznim interesima, sindikatima… Dakle, vrlo složena situacija", kaže Gligorov, koji procjenjuje za hrvatsko gopodarstvo pad za ovu godinu, a za slijedeću mali rast – "praktički stagnacija s pozitivnim očekivanjima". 

Za bolju ekonomsku politiku
Ulazak u EU svakako donosi pozitivne promjene. "To  osigurava određenu političku stabilnost u kriznim uvjetima za zemlje kao što su Hrvatska. Imate stabilnost demokracije i socijalnih odnosa. Zemlje se ugledaju jedna na drugu. Pozitivna je i mogućnost participiranja u europskim ustanovama, jer ako ostanete izvan EU, trpite posljedice onoga što se u EU događa a ne utječete na odluke", kaže Gligorov. Bruxelles, smatra, Hrvatskoj može donijeti samo bolju gospodarsku politiku, jer od ove, hrvatske, teško da može biti gora. "Za neke  zemlje – a bit će tako i s Hrvatskom – to što dolazi iz Bruxellesa kao preporuka ekonomske politike zna biti bolje od onoga čega se znaju dosjetiti lokalne vlasti. Kad gledate hrvatsku gospodarsku politiku u posljednjih 15-ak godina, teško je reći da bi ona mogla biti gora. Neke zemlje su sposobne same donijeti i provesti dobru regulativu, pa su ostale izvan EU, ali to nije alternativa koja je prihvatljiva u hrvatskom slučaju s obzirom na političku i socijalnu stabilnost i generalno političku sposobnost zemlje", jasan je Gligorov.Nekad je lakše manjim zemljama jer mogu biti fleksibilnije, ali Hrvatska ima dosta rigidne institucije, fiskalni sustav, pa to nisu naročito zgodne pretpostavke za ulazak u jedan konkurentan, a opet ne posebno darežljiv sistem EU, upozorava Gligorov.

Naravno, mnogo je zamjerki i na restriktivnu politiku EU koja štednju stavlja u prvi plan. "Da je kojim slučajem Europska unija organizirana kao Sjedinjene Države, kao federacija, fiskalna politika EU bi bila nesumnjivo drugačija. SAD je proveo vrlo značajne fiskalne stimulanse, a u EU nema te mogućnosti te je sistem štednje prevladao. To je dosta negativno djelovalo i na razini EU i u većini zemalja. I sad se još u EU, a posebno eurozoni, recesija nastavlja i ove godine. To svakako nije dobra strana sistema koji trenutno postoji u EU, a riječ je više-manje općeprihvaćenom, nikako disidentskom mišljenju. Problem je samo što se ne može lako naći rješenje, s obzirom na to da nema interesa za fiskalnom unijom", upozorava Gligorov.Osim toga, Europa je loše pristupila saniranju banaka, koje još uvijek opterećuju gospodarstvo i proračune, dok je SAD odmah sanirao banke na samom početku. "Banke su nedovoljno kapitalizirane i imaju zbog toga problema i s kreditiranjem i s otpisivanjem gubitaka. Značajan dio sektora je u stanju zombi banaka – koje ne funkcioniraju, ali postoje. To je teret za vjerovnike i/ili za porezne obveznike i predstavlja dodatni pritisak, dodatnu nestašicu financijskih sredstava", kaže Gligorov. 

Pozitivne efekte pričekati
Neke značajnije kratkoročne negativne efekte ulaska u EU Gligorov ne očekuje, ali bit će potrebno određeno vrijeme da se vide pozitivni efekti uključivanja u EU. "Hrvatska nema što izvoziti, pa je dakle veliki problem nedostatak investicija u izvozni sektor, a veliko je pitanje koliko se po tom pitanju može očekivati iz Europe jer ondje situacija nije sjajna. Valja imati na umu da koristi od pristupa fondovima EU obično dođu kasnije s obzirom da pripremanje programa traje, da valja čekati da projekti budu odobreni, a Hrvatska će gotovo odmah morati početi uplaćivati doprinos u proračun EU", kaže Gligorov.Negativan će svakako biti učinak povećanja carina za izvoz u zemlje članice Cefte, među kojima nam je važno tržište BiH i Srbija, u manjoj mjeri.  "Trebalo je nešto učiniti ne sad u zadnji tren, nego kroz dulje razdoblje, da se vidi kako smanjiti posljedice. Ovako, bojim se da će se to tek sad raditi", zaključuje Gligorov.

Mencingerova poražavajuća ocjena EU

Slovenski makroekonomist Jože Mencinger, nekadašnji potpredsjednik vlade, vrlo je kritičan prema ekonomskoj i industrijskoj politici EU, koja vodi prema "socijalnom i političkom rasulu", kako je kazao nedavno za list Večer. Politika Bruxellesa je, smatra Mencinger, dovela do preseljenja radnih mjesta izvan Europe, što potencira mogućnost društvenih sukoba i nasilja, dok je inzistiranje na štednji i fiskalnoj konsolidaciji krizu produbilo. Za privatizaciju tvrtki, koju Sloveniji preporučuje Bruxelles, Mencinger tvrdi da se temelji na "kapitalističkom fundamentalizmu", kao što je nakon II. svjetskog rata izvršena nacionalizacija po receptu "komunističkog fundamentalizma". Strukturne reforme za jačanje konkurentnosti koje Sloveniji preporuča EU donose smanjivanje socijalnih i radnih prava, rast nezaposlenosti i "ekonomski kanibalizam" od kojega profitiraju "multinacionalke" koje zapošljavaju jeftinu radnu snagu u azijskim zemljama, kaže Mencinger, inače žestoki protivnik neoliberalizma.

Tekst je preuzet iz 5. broja priloga Hrvatska 2020.