Olgica Spevec  već 10 godina vodi Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, a ulaskom u EU mijenja se i pozicija AZTN-a. Kako naglašava, svrha je pomoći u stvaranju jedinstvenog tržišta EU bez granica i prepreka međusobnoj trgovini, ali i jakih poduzetnika koji će, s jedne strane biti u mogućnosti nositi se s globalnom konkurencijom, a s druge, osigurati koristi i blagostanje za europske potrošače.

"Hrvatska ne postaje samo dio tržišta od 500 milijuna stanovnika, već i 20 milijuna kompanija koje propisi o zaštiti tržišnog natjecanja ne razlikuju kao domaće i strane, nego isključivo po tome kako se ponašaju na tržištu, poštuju li te propise ili ne", naglašava. 

Mnogi tumače kako će za velike tvrtke nastupiti bolji dani što se tiče koncentracije jer će ih se više neće ocjenjivati na malom tržištu, nego na tržištu EU.
Pa, nije baš tako. Učinak svake koncentracije promatrat će se na svim tržištima koje ona zahvaća. EK će odlučivati o koncentracijama koje imaju europsku dimenziju, a to su u pravilu one koncentracije kod kojih je ukupan prihod svih sudionika najmanje 5 milijardi eura, uz dodatni uvjet da svaki sudionik koncentracije na tržištu EU ostvaruje prihod od najmanje 250 milijuna eura, te da više od dvije trećine njihovog prometa nije ostvareno u istoj državi članici. No, ako je određena koncentracija s takvim obilježjima značajna samo za tržišta jedne ili dvije države članice, propisi daju mogućnost da se odlučivanje prenosi na nacionalne agencije država na čijim će tržištima koncentracija imati najveći učinak. Znači, ocjene koncentracija neće se moći izbjeći, niti se može zaključiti da će netko profitirati zato jer postajemo dio većeg tržišta. Bitno je i da hrvatske tvrtke mogu postati predmet drugih postupaka od strane EK.

Na koje se to tvrtke odnosi?
Velike, one za koje EK ocijeni da svojim ponašanjem mogu ozbiljno ugroziti tržišno natjecanje u EU i to osobito u sektorima u kojima jedinstveno tržište još uvijek nije u punoj mjeri počelo funkcionirati. Najčešće su to sektori telekomunikacija, poštanskih usluga, energetika, željeznica i sl. Primjerice, predmet nedavnih istraga EK bile su češka i rumunjska elektroprivreda zbog zlouporabe vladajućeg položaja, veliki poljski i slovački distributeri plina, slovački, španjolski, portugalski i poljski telekom operateri. A kada EK odluči voditi postupak, onda nacionalna tijela prekidaju čak i već započete postupke. To vrijedi i slučaju kartela odnosno zabranjenih sporazuma o cijenama i podjeli tržišta. Bitka protiv takvih sporazuma prioritet je u radu svih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja u EU.

Kome se netko tko želi zatražiti ocjenu koncentracije obraća,  lokalnoj agenciji ili EK?
Sudionici određene koncentracije moraju poznavati propise kako bi polazeći od činjenica koje se odnose na konkretnu koncentraciju, kao što su ukupan prihod koji ostvaruju na globalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, broj država članica koje koncentracija obuhvaća i slično, procijenili ima li ona nacionalnu ili europsku dimenziju te shodno tome prijavu namjere koncentracije podnijeli EK, jednoj nacionalnoj agenciji ili više njih. No, suradnja između nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i EK jamstvo je da će svaki postupak biti vođen upravo u onom tijelu koje je najprikladnije, te ima opravdan interes i stručne sposobnosti da kvalitetno provede taj postupak i donese odgovarajuću odluku.   

Agrokor namjerava kupiti Mercator, a zaprimili ste i prijavu koncentracije Tiska i Inovina. Kakav će biti tretman tih koncentracija?
O konkretnim postupcima odnosno o njihovim najavama ne mogu govoriti. Koncentracije su legitiman oblik restrukturiranja poduzetnika. No, svi sudionici, osobito kada se radi o velikim poduzetnicima, moraju voditi računa o pozitivnim, a posebno o negativnim učincima na tržišno natjecanje na svim tržištima koje koncentracija obuhvaća, dakle onima koji bi doveli do jačanja njihovog vladajućeg položaja i imali negativan utjecaj na konkurente, a osobito na potrošače. Budući da ni Agencija ni EK više nemaju ovlasti za predlaganje mjera kojima se umanjuju takvi negativni učinci, sudionici koncentracije moraju voditi računa da sami predlože mjere, a Agencija odnosno EK odlučuju jesu li one prihvatljive, je li koncentracija dopuštena ili zabranjena.

Koliko ste pripremljeni za nove poslove, posebice u segmentu bankarskog tržišta nad kojim od 1. srpnja preuzimate nadzor?
Što se bankarskog tržišta mi smo jedina agencija od zemalja koje su pristupile EU koja to područje nije imala pod svojom ingerencijom. 

Povlačite li ljude iz HNB-a?
Ne. Tko bi nama prešao iz HNB-a? Naši budžeti, a time plaće i uvjeti rada, nisu usporedivi. Za nas je problem kako zadržati postojeće zaposlenike. Agencija ima izraženu fluktuaciju kadrova jer su naši stručnjaci traženi u javnom i u privatnom sektoru. Edukacija koju su prošli kroz europske projekte, a i iskustvo u radu na ovom vrlo specifičnom području prava i ekonomije, stalni monitoring i kontrola odluka od strane EK tijekom pregovora, i inače visoki standardi koje imamo radu, sve ih to čini konkurentnima na tržištu rada. S druge strane, nekritički i neselektivni napadi na sve institucije koje u svom nazivu imaju riječ "agencija" i atmosfera nesigurnosti koju to stvara, dodatni su motiv za odlazak. Nikoga ne zanima to što smo u monitoringu u Poglavlju 8 od EK dobili sjajne ocjene, koje su ponovljene čak tri puta, pa potvrdu da dobro radimo imamo od institucije koja u globalnim okvirima slovi kao najbolji tržišni regulator. Dakle, živi smo dokaz da državna administracija može biti dobra i efikasna. U uvjetima članstva u EU, samo za sudjelovanje u radu mreže europskih agencija, kvalitetnije bavljenje bankarskim sektorom i slično, ipak će trebati malo više ljudi i proračun bar malo veći od 13 milijuna kuna. No, to je odluka političke razine. Želite li izraženiju borbu protiv kartela, fer utakmicu na tržištu, jačat ćete takve agencije, a ako ih shvaćate kao nužno zlo, ostavit ćete ih na minimalnim sredstvima. Ali u tom slučaju neće biti ni većih istraga, nenajavljenih pretraga ni sveobuhvatnih analiza problematičnih tržišta.

Takve posjete moći će obavljati i EK.
Da, i to je jedna od novosti koju donosi članstvo u EU. Hrvatske kompanije morat će dopustiti europskim istražiteljima pretrage poslovnih prostora, a pod određenim uvjetima i privatnih, ako bude potrebno. 

Što se mijenja u sustavu potpora? Je li moguće da se ponovno razmatra pitanje potpora brodogradnji?     
Pristupnim ugovorom predviđeno je praćenje provedbe programa restrukturiranja brodogradilišta, način na koji će se to obavljati, a čak postoji i mogućnost da EK angažira neovisne stručnjake da procijene rezultate praćenja, provedu sva potrebna istraživanja i podnesu izvješće EK. Što se kontrole ostalih potpora tiče, taj posao prelazi u nadležnost EK. Bez njezina odobrenja nijedna se potpora u zemlji ne bi smjela dati, ukoliko nije u sustavu skupnih izuzeća, primjerice, za malo i srednje poduzetništvo. No, Agencija će biti uključena u sustav nadzora jer bez njenog pozitivnog mišljenja prijedlozi potpora neće se ni upućivati na odobrenje Komisiji, niti će se moći dodjeljivati potpore obuhvaćene općim izuzećima. Rekla bih da će za samu Agenciju posao u segmentu potpora čak biti i složeniji jer ćemo postati neka vrsta odvjetnika i branitelja svih prijedloga potpora za koje će se tražiti odobrenje od Bruxellesa. Tu bih posebno istakla projekte koji će biti sufinancirani sredstvima iz strukturnih fondova, pri čemu se također primjenjuju propisi o potporama, bez obzira radi li se o infrastrukturi koja se kasnije komercijalno eksploatira ili o nekim čisto poduzetničkim projektima. U takvim slučajevima Agencija će kao savjetodavac morati pomoći već pri koncipiranju projekata.

Zašto novi Zakon o potporama?
Što se tiče pravila, ne mijenja se ništa osim što će kontrolu potpora prema tim pravilima sada obavljati Europska komisija, a ne AZTN. Isključivu odgovornost za dodjelu potpora i dalje imaju davatelji. Ovaj zakon zapravo pretežito uređuje postupak notifikacije potpora Europskoj komisiji. 

Kakve su ocjene modela predstečajne nagodbe? Hoće li EK reagirati zbog izloženosti države u tim postupcima?
Bude li se u tim postupcima vodilo računa i pridržavalo mišljenja i savjeta koje smo u nekoliko navrata davali pri izradi Zakona, ne bi smjelo biti problema. Ukratko, ako se država u tim postupcima ponaša kao i svi drugi vjerovnici. No, preuzima li na sebe puno veći dio tereta i ponaša se kao spasitelj, onda bi s aspekta potpora moglo biti problema. 

Je li dosad uočena prevelika izloženost države? Kod Varteksa ili Diokija?
Nisam upućena u konkretne slučajeve, ali je Agencija dovoljno jasno komunicirala o čemu treba voditi računa. 

Kakva su iskustva drugih zemalja?
U Sloveniji je bio donesen sličan zakon koji nije dao očekivane učinke, možda i zato jer bez potpora nije bilo moguće realizirati niz predstečajnih nagodbi, a one nisu bile dopuštene, osim u vidu potpora male vrijednosti. 

Koji bi sektori mogli biti najviše pod kontrolom Komisije?  
Dosad je to bila brodogradnja i industrija čelika, a oni će i dalje biti pod nadzorom, barem dok se ne provede restrukturiranje. U industriji čelika još se moraju vratiti potpore koje su dane u Sisku. No, i svi ostali sektori, osobito tzv. mrežne industrije – energetika, telekom, pošta, predmet su nadzora EK kod dodjele potpora i u praćenju ponašanja postojećih ili nekadašnjih monopolista na tržištu, zlouporaba tog položaja. Neke su industrije, kao cementna, proizvodnja šećera, kemijska, farmaceutska, u dosadašnjoj europskoj praksi često bile predmet istraga zbog sumnje na kartele.   

A Todorić i Agrokor? Mnogi očekuju da će taj sustav biti predmet obrade.
Radi se o lokalno, pa i regionalno jakoj kompaniji koja je prisutna u cijelom nizu djelatnosti, osobito u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, maloprodaji i slično. Dakle, s obzirom na tržišnu snagu, taj poduzetnik potencijalno uvijek može biti predmet obrade ove Agencije ili EK. Zato treba voditi računa o tome kako se ponaša na tržištu.   

Hoće li od srpnja biti strože kazne?
Neće biti strože, one su već usklađene s europskima i ostaju do 1 posto prihoda za lakše povrede, a do 10 posto za teže povrede.

Što kažete na zakon o strateškim investicijskim projektima? Ostavlja mogućnost izdvajanja nekih projekata.  
Propisi o zaštiti tržišnog natjecanja potiču stvaranje okruženja koje će osigurati jednake uvjete svima. "Biranje pobjednika", velike diskrecijske ovlasti ili pak uspostava netransparentnog okvira za ulaganja, teško se mogu opravdati. Bili smo vrlo kritični u davanju mišljenja na jednu, srećom, sada već bivšu varijanti ovog zakona. Najveći poticaj povećanju investicija je u pravnoj sigurnosti, odnosno predvidivom i transparentnom zakonodavstvu i praksi sudova, efikasnoj i nekorumpiranoj administraciji, konkurentnom poreznom sustavu i obrazovanoj radnoj snazi. Takav bi "ulagački proizvod" Hrvatska trebala ponuditi. Bilo bi poželjno kada bi uz to zakon o strateškim investicijama potencijalne ulagače privukao još nekim specifičnim razlozima, kao što je, primjerice, u Poljskoj veličina tržišta, Srbiji preferencijalni trgovinski aranžman s Ruskom Federacijom i slično. 

Kako je ekonomska kriza utjecala na tržišno natjecanje u EU?
U izvješću Komisije ističe se da učinkovita primjena propisa o zaštiti tržišnog natjecanja nema alternative te da se nikakvo popuštanje ne može tolerirati. Slabljenje te politike negativno bi utjecalo na jačanje unutarnjeg tržišta.

U EU mreži za tržišno natjecanje 

Što se s 1. srpnjem mijenja u području tržišnog natjecanja za AZTN?  
Agencija će ostati nacionalni regulator tržišta, ali postaje i dio europskog regulatornog okvira i zajedno s Europskom komisijom i tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja drugih zemalja članica provodit će pravnu stečevinu EU, članak 101. o zabranjenim sporazumima i članak 102. o zlouporabama iz Ugovora o funkcioniranju EU. Bit ćemo dio europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN), sustava koji je iznimno važan za funkcioniranje i jačanje jedinstvenog tržišta EU i unutar kojeg je uređen način suradnje i komunikacije EK i nacionalnih tijela pri donošenju odluka. Primjerice, hrvatski sudovi neće moći donijeti odluku suprotnu odluci Komisije, ali će biti u mogućnosti tražiti stručnu pomoć i surađivati s Komisijom i EU sudovima. EK, inače, ne donosi odluke bez da se savjetuje s članicama ECN-a, a nacionalna tijela su, pak, dužna sustavno obavještavati EK o pokrenutim postupcima i odlukama koje namjeravaju donijeti vezano uz primjenu članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju EU. Međutim, kada agencije donose odluke na temelju nacionalnog zakonodavstva, tada nema tako strogih obveza, no suradnja se podrazumijeva.

Tekst je preuzet iz 5. broja priloga Hrvatska 2020.