Zvečevo je tijekom posljednje dvije godine investiralo 50 milijuna kuna u nove strojeve i tehnologije. Prije ljeta na tržište izbacujemo nove čokolade koje su kvalitetan proizvod po bagatelnoj cijeni. Ali o tome će odlučiti hrvatski potrošač, kratko i jasno je na pitanje o spremnosti za ulazak u EU  odgovorio prvi čovjek Zvečeva.

Samouvjereno dodaje da se apsolutno osjećaju spremni za tu promjenu. "Imamo znanje, kvalitetu i konkurentnu cijenu. Kad uđemo u EU puno toga će u konačnici ovisiti o krajnjem potrošaču i koliko će on ostati lojalan hrvatskim proizvodima. Ali ako nisam kupio košulju u Orljavi, ne mogu ni očekivati da oni kupe našu čokoladu", kaže nam Zdravko Alvir, vlasnik požeškog Zvečeva kojeg smo omeli usred sastanka na kojem su baš izrađivali kalkulacije cijena. Direktor Koestlina Krešimir Pajić kaže pak da su promjene neminovne. "Ulazimo u nešto novo. Udar konkurencije iz Europe nećemo izbjeći jer je to tržište suočeno s viškovima, a Hrvatska je blizu. Iluzorno je očekivati da strani konkurenti neće iskoristiti situaciju. Domaće će tvrtke reagirati, no mnogo toga ovisi o lojalnosti domaćih potrošača. Kako ćemo preživjeti udar, bit će svima jasno najesen", kaže nam Pajić. 

Bez euforije, ali s optimizmom
Hrvatska već dva desetljeća sanja o ulasku u Europsku uniju, a sad kad je taj datum pred vratima, poduzetnici su najmanje skloni euforiji. Doduše, euforija je nešto splasnula i kod građana, s obzirom na poteškoće u kojima je i sama Unija.  Jesu li realne priče o velikim poslovnim šansama na tržištu od pola milijarde ljudi ili je činjenica da su hrvatske tvrtke već desetak godina mogle prodrijeti na europsko tržište – da su za to bile sposobne i konkurentne? Hoće li nam se padanjem granica i carina sliti dio tih europskih viškova o kojima govori direktor Koestlina? Hoćemo li zadržati tržišta Cefte na koje smo dosad bescarinski – a po novome s carinama iz EU – plasirali jedan dio izvoza? Denis Čajo, šef Državnog ureda za trgovinsku politiku, s kojim smo razgovarali 5. lipnja, optimističan je da će tržišta Cefte biti 'obranjena', no prije nego što nam je pojasnio u kojoj su fazi pregovori između Europske komisije i zemalja Cefte o novom trgovinskom režimu, on upozorava: "Tržište zemalja Cefte je za hrvatske tvrtke važno, ali treba znati da konkurentski pritisak raste i tu. Srbija i Crna Gora imaju sve jaču trgovinsku razmjenu s Rusijom s kojom imaju ugovore o slobodnoj trgovini. Zato je važno da naše tvrtke gledaju šire od Cefte i da svoje prilike traže i na trećim tržištima, ponajviše kroz preferencijalne trgovinske sporazume koje EU ima s trećim zemljama". Statistika koju nam je podastro šef trgovinskog ureda kaže da hrvatska robna razmjena s tržištima Cefte od 2007. godine ne bilježi jači rast – uvijek je to između 11 i 12% od ukupne robne razmjene Hrvatske s inozemstvom. S Unijom, koja će nam od 1. srpnja biti unutarnje tržište, riječ je o pet puta većoj razmjeni: oko 61 % (6,1% je Rusija, 2,4% SAD, 1,3% Turska itd.) Lani je hrvatski izvoz u EU iznosio 5,6 milijardi eura, dok je u sedam država Cefte (BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo, Albanija i Moldavija) izvezeno roba u vrijednosti od oko dvije milijarde eura, s tim da se na industrijske proizvode odnosi oko 1,5 milijarda eura dok na poljoprivredno-prehrambene otpada 553 milijuna eura. 

Problematičnih 25 posto 
Unija s državama Cefte trguje na osnovi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Kroz godine se odvija postupna liberalizacija i to asimetrično, u korist ekonomski slabijih država Cefte koje carinama štite pogotovo prehrambeno- poljoprivredne proizvode. Industrijskim proizvodima se u oba smjera trguje uz nultu carinu. Dakle, ono što još uvijek muči Hrvatsku je 553 milijuna eura izvoza koji je dosad bio uglavnom bescarinski ili s nižim carinama. Iako je riječ o manjem postotku izvoza u Ceftu – oko 25%, u pitanju su  važne prerađivačko-prehrambene kompanije koje su u zadnjih 10 godina  pokazale da mogu rasti,  investirale su u nove tehnologije,  zapošljavaju na desetke tisuća ljudi i imaju poznate brendove. Raščlanjivanje izvoza u Ceftu pokazuje: na BiH otpada 354 milijuna eura, na Srbiju 95, Makedoniju 41, Crnu Goru 29, Kosovo 21 (ono još nema SSP,  carine na sve proizvode iz EU su 10%),  te Albaniju 13 milijuna eura. "Razlike u visini carinskih stopa između Cefta režima i postojećih SSP-ova posebno su izražene za pojedine značajne hrvatske izvozne proizvode unutar pet grupa: za meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječne proizvode, cigarete, pića i konditorske proizvode. No,  SSP-ovi nisu isti sa svim zemljama Cefte. Dakle, nije isti režim za svaki proizvod", pojašnjava Čajo. A zašto je uvjeren da će problem ipak biti uspješno riješen? Europska komisija lani od rujna vodi pregovore sa članicama Cefte o izmjenama SSP-ova. "Riječ je o proceduri koju EU primjenjuje kod pristupanja svake nove članice. Tako je bilo i u slučaju pristupanja 10 novih članica 2004.,  ali i Rumunjske i Bugarske 2007. godine. Hrvatska je tako dva puta mijenjala svoj SSP, Makedonija će ga sad mijenajti treći put, dok će ih Srbija, Albanija i Crna Gora te BiH mijenjati po prvi put", pojašnjava nam Čajo.

SSP-ovi se mijenjaju tako da se na osnovu tradicionalne trgovine – a riječ je o prosječnom trogodišnjem količinskom izvozu koji je nova članica ostvarivala u zemljama Cefte – odredi kvota koja onda vrijedi za čitavu Uniju. Pregovori sa svim državama Cefte su skoro pri kraju, jedini je 'tvrd orah' BiH. "Posljednjih tjedana ima signala iz BiH o spremnosti da se snažnije angažiraju u pregovorima i postigne rješenje. Pregovori s Makedonijom, Crnom Gorom i Albanijom su završeni, a sa Srbijom su pri kraju i očekujemo da će izmijenjeni SSP-ovi biti u primjeni od dana našeg članstva u EU. Važno je istaknuti da se, ukoliko se do 1. srpnja ne postigne dogovor s BiH, pregovori nastavljaju dok se dogovor ne postigne", naglašava Čajo. No, nije ni BiH u interesu otezati s pričom. Jer iako su se dosad iz usta tamošnjih političara mogli čuti komentari kako na izmjene SSP-a tj. privremenog sporazuma, ne pristaju zbog velikog trgovinskog deficita s Hrvatskom, nije za očekivati da će BiH taj minus popraviti do daljnjeg. Naime, BiH nema riješenu legislativu vezano za fitosanitarnu i veterinarsku praksu, kasne i ne mogu se dogovoriti oko svoje 'domaće zadaće'  koju su dužni ispuniti u skladu s EU zahtjevima. Zbog toga tamošnje tvrtke neće moći izvoziti proizvode životinjskog podrijetla na tržište Hrvatske nakon 1. srpnja. A postoji li strah da kvotu (kad se ona utvrdi) umjesto hrvatskih tvrtki napune Slovenci ili Mađari? Strah postoji, no činjenica je da je riječ o hrvatskim brendovima koji se već dugi niz godina prodaju na tržištima, zapravo bivše Jugoslavije. Potrošači su na njih navikli, tvrtke imaju uhodane distributivne kanale, naši biznismeni se zbog jezika i poznavanja običaja tamo bolje snalaze i u tom smislu smo u prednosti. 

Know how za tržište ex-YU
Dobar primjer za to je Ledo – čiji su predstavnci hvaleći se dobrim rezultatim u regiji krajem prošle godine isticali da su multinacionalke potukli upravo jer se one ne snalaze, promatraju regiju kao jedno tržište. Istina je drugačija: riječ je ne samo o nacionalnim grancima nego i nizu pokrajina i svakoj treba pristupiti drugačije – formula je Leda. Zadnje dvije godine spekuliralo se da će hrvatske tvrtke seliti proizvodnju u zemlje regije. Ipak, do dramatičnijih selidbi nije došlo. "U zemljama Cefte je registrirano oko 600 hrvatskih tvrtki – predstavništava: 300 u BiH, 150 u Srbiji i po 50 u Makedoniji i Crnoj Gori, što dokazuje da su hrvatske tvrtke već duži niz godina i fizički prisutne na tržištu Cefte. Kraš i Franck su još ranije proširili dio proizvodnje kroz svoje tvrtke u BiH. Gavrilović je otvorio  proizvodnu liniju u Čitluku. Premda je u zadnjih godinu dana u medijima bilo najava o seljenju u zemlje regije, nema informacija o tvrtkama koje bi zaista imale takvu namjeru. Pritom je, naravno, odluka o poslovanju ili interesu za otvaranje tvrtki u drugim državama pitanje poslovne politike svake pojedine kompanije", ističe Denis Čajo. Inače, njegovu se Uredu već obratilo više od 120 tvrtki s različitim pitanjima oko promjena u trgovini s trećim zemljama, uključujući i Ceftu. "U zadnje vrijeme nas dnevno zove šest- sedam tvrtki i postavljaju pitanja", kaže Čajo.

Ekonomist Ante Babić, koji je na temu ulaska u EU organizirao niz konferencija naziva EUforija, kaže da su hrvatske tvrtke spremnije za Uniju nego što su to bile prije godinu dana. "Naravno, ima još dosta poduzetnika koji čekaju 1. srpnja, pa će se onda prilagoditi. Za neke bi to moglo biti pogubno", upozorava. Tko su po njemu najveći budući gubitnici? "Generalno, ulaskom u EU najviše će izgubiti one industrije koje smo godinama neopravdano štitili carinama i subvencijama ili ih stalno sanirali. Umjesto da smo javna sredstva više usmjeravali u kapital HBOR-a, čime bismo poticali razvoj novih, konkurentnih i profitabilnih izvoznih poslova", naglašava Babić. Navodi da nam se preuzimanjem zajedničke carinske tarife EU prema trećim zemljama smanjuje zaštita za povrće, čokoladu, kekse, vino, vodu, odjeću, staklo, željezo i željezne proizvode, aluminij i aluminijske proizvode, strojeve, električne strojeve i opremu, željeznička vozila, brodove, te oružje i streljivo. S druge strane, kako je EU poznata po 'njezi'  antidampinških mjera, dobivamo visoku zaštitu, osobito za aluminijsku foliju, posteljinu, bicikle, biodizel, keramičke pločice, obuću, plastične vrećice, poliesterske proizvode, polietilenske i PET proizvode i željezne bešavne cijevi. "Preuzimanjem zajedničkih europskih carina povećava se zaštita opet za neke druge proizvode. To su žive životinje, meso, šećer, prerađeno voće i povrće, kemijski proizvodi, eterična ulja i automobili. Važno je da na hrvatsko tržište od 1. srpnja mogu doći svi proizvodi koji imaju sve standarde EU. To znači višu razinu zaštite jer smo dosad pri uvozu za neke proizvode imali samo minimalne standarde, puno niže od europskih", naglašava Babić. 

Šansa su i treća tržišta
Denis Čajo kaže da će na velikom tržištu EU hrvatske tvrtke, da bi uspjele, trebati dosta dodatno ulagati, između ostalog u marketing. "Na hrvatskom tržištu pak jedan od glavnih izazova za domaće proizvođače mlijeka i mliječnih proizvoda, svježeg mesa i suhomesnatih proizvoda te nekih vrsta voća i povrća, bit će činjenica da će se ukinuti carine na uvoz iz sadašnjih članica EU", upozorava Čajo. Ipak, on kaže da EU nudi solidne šanse za treća tržišta s kojima ima ugovore o slobodnoj trgovini. "EU o slobodnoj trgovini pregovara s Kanadom, Indijom, Malezijom, Vijetnamom, Gruzijom, Armenijom, Moldovom i Marokom, dok su s Ukrajinom, koja je posebno interesantna našim tvrtkama, pregovori završeni. Riječ je o sveobuhvatnim ugovorima – tzv. nove generacije, koji uz robu uključuju i usluge, ulaganja, javnu nabavu i druga područja", nabraja Čajo.  Unija ima ugovore o slobodnoj trgovini s Alžirom, Egiptom, Izraelom, Jordanom, Libanonom, Marokom, Palestinskom Samoupravom, Sirijom (trenutno pod embargom), Tunisom, Islandom, Lihtenštajnom i Norveškom (kroz Europski ekonomski prostor), Farskim otocima, Čileom, Meksikom, Južnom Afrikom, karipskim državama (kroz Cariforum), Obalom Bjelokosti, Kamerunom, Južnom Korejom, srednjom Amerikom, Peruom, Kolumbijom, Singapurom. "EU umjesto i za nas preuzima pregovaranje u Svjetskoj trgovinskoj  organizaciji, MMF-u i drugim organizacijama, te drugim zemljama s kojima mi kao mala Hrvatska nikad ne bismo uspjeli. Tu mislim na Singapur, Japan i SAD s kojima su pregovori o posebnim odnosima u tijeku", kaže Babić.

Turska i Rusija  

Turska i Rusija – dva su tržišta o kojima se najviše priča na poslovnim okruglim stolovima. Što se događa s tim tržištima kad uđemo u Europsku uniju? 
Turska je u carinskoj uniji s EU, ali samo za industrijske proizvode, te za dio prerađenih poljoprivrednih proizvoda. Posebnim sporazumima regulirana je trgovina ostalim poljoprivrednim proizvodima te ugljenom i čelikom. Rusi su pak nedavno ušli u WTO i snizili carine ali još je to daleko od ugovora o slobodnoj trgovini.

Argetu iz Slovenije u EU, iz BiH za Ceftu i – nema problema   

Atlantic Grupa već niz godina posluje i ima proizvodne pogone i u Hrvatskoj, i u zemljama Cefte i u EU, zbog čega ta tvrtka neće doživjeti veće potrese kad je riječ o prekograničnoj trgovini i carinama. "Već smo dobro pripremljeni i prilagođeni novim uvjetima poslovanja. Također, osim dobre alokacije proizvodnih kapaciteta, imamo i korisna iskustva naših operativnih kompanija u Sloveniji koje su ovaj dio tranzicije već prošle. Konkretno, jedan  od naših najjačih brendova – delikatesni namaz Argetu, proizvodimo i u Sloveniji i u BiH. Argeta proizvedena u Izoli plasira se na tržište Slovenije, po našem ulasku u EU bescarinski i u Hrvatsku, te ostale članice Unije poput Njemačke, Austrije ili Španjolske. Pogon iz BiH i dalje će neometano servisirati sva tržišta Cefte", pojašnjava  nam član Uprave Atlantic grupe Neven Vranković. "Proizvodni pogoni za kavu locirani su u četiri zemlje: Sloveniji, BiH, Srbiji i Makedoniji. Cockta se puni u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Određene teškoće ipak ćemo imati s Cedevitom, iako ne u svim zemljama Cefte.  

Cedevita se proizvodi u Hrvatskoj, a prema SSP-u koji imaju Srbija i BiH, za kategoriju izvoza vitaminskih instant napitaka iz EU predviđena je nulta carina i tu situacija ostaje ista. Međutim, to nije slučaj s Makedonijom i Crnom Gorom, pa ćemo kod izvoza na ta tržišta na Cedevitu dobiti 10% carine. Iznos carine će se postupno smanjivati i nestati kroz nekoliko godina, ali u međuvremenu ćemo cijene morati prilagoditi novoj carinskoj politici", navodi Vranković. Ističe da kompanija ima odličnu trgovinsku situaciju s Rusijom, s obzirom na režim slobodne trgovine sa Srbijom, te s Turskom, koja ima slobodnu  trgovinu s BiH. "Atlantic već danas za potrebe tvornice Argete u Hadžićima uvozi značajne količine piletine iz Turske u BiH. Naime, lokalno tržište ne raspolaže dovoljnim količinama sirovine, a ona koju nabavljamo iz Turske je vrhunska", kaže.   "Najveća će se promjena, operativno, dogoditi  u logističkom segmentu. Sva carinjenja uvoza više neće ići preko špeditera, nego će se informacije o uvozu dnevno prijavljivati Intrastatu. Za te smo procedure obučili 40-ak ljudi. Riječ je o svim našim odjelima nabave. Radi praćenja i koordinacije plaćanja PDV-a, drugih poreznih davanja i regulative u ovom području imamo formiran poseban odjel, a vrlo su nam korisna i iskustva Droge Kolinske koja je, kroz operacije u Sloveniji, već u EU", zaključuje Vranković.   

Istru će 'puniti' iz slovenskog distributivnog centra 

"Mercator u Sloveniji na policama ima gotovo 70% slovenskih proizvoda, u Hrvatskoj također držimo većinu domaćih proizvoda jer su takva očekivanja kupaca. Procjenjujemo da će se ulaskom Hrvatske u EU pojačati konkurencija na tržištu te da će strani trgovački lanci na hrvatskom tržištu u većoj mjeri nuditi proizvode iz globalnih izvora. Ulaskom u EU ukidaju se postupci uvoznog i izvoznog evidentiranja tj. carinjenja robe, pa će se povećati mogućnosti bolje organizacije i distribucije. Kako bi povećali mogućnost iskorištavanja nabavnih, logističkih i potpornih sinergija, Mercator slovenskim i hrvatskim tržištem već sada upravlja centralizirano", rekao je za "Hrvatsku 2020" Igor Maroša, član Uprave Mercatora, u čijoj su nadležnosti operacije na hrvatskom i slovenskom tržištu. Već od 1. srpnja će Istru moći opskrbljivati iz slovenskog distribucijskog centra koji je bliži od zagrebačkog. Dosad je, kako nam pojašnjavaju u Mercatoru, prosječna carinska stopa za proizvode iz Slovenije bila 8,1%, a s kvotama oko 5% za proizvode poput kruha i pekarskih proizvoda, vode, sokova i kave. Iznimno, carine su više za čokoladne preljeve, orahe – oko 13 ili 14%, no riječ je o malom izvozu. 

Što je poskupilo a što pojeftinilo kad je Slovenija ušla u EU prije devet godina? 
"Najviše su se povećale cijene usluga, poput onih u ugostiteljstvu, komunalija, električne energije, koje je dotad subvencionirala država. Povećao se trošak rada zajedno sa stopom rasta plaća. Snizile su se cijene mliječnih i mesnih proizvoda, smrznutog povrća, salate, paprike i rajčica. Neki su proizvodi pak postali opterećeni carinom, zbog čega su postali skuplji, poput nekih vrsta povrća, banana i slično. Europa štiti svoje proizvode od proizvoda trećih država: žitarice, mlijeko, šećer, meso, rajčicu, nektarine, jabuke, breskve, lubenice, citruse, sezonsko povrće. Za te se proizvode cijene mogu mijenjati dnevno ili tjedno, a zbog trošarina povisile su se cijene cigareta i alkohola", navode u Mercatoru. Ovako su se uoči ulaska u EU  pripremali u toj kompaniji: "Proučili smo sve aspekte integracije i pripremili za promjene na području nabave, logistike, europskog prava,  tržišnog komuniciranja, statistike robne razmjene, PDV-a te u nabavi robe od članica EU. Proučili smo domaću konkurenciju i konkurenciju u susjednim državama i ustanovili da se razlike u cijenama odnose samo na proizvode za koje je Slovenija još imala carinske troškove. Protok dobara i usluga postao je slobodan, ali s druge strane smo morali voditi evidenciju o svakoj robnoj transakciji između članica EU i o tome izvještavati Bruxelles putem Intrastata", poručuju.

Tekst je preuzet iz 5. broja priloga Hrvatska 2020