Godinu i pol dana prije gubitka licencije za Diners slovenski se tajkun Tomaž Lovše suočio sa sudskom tužbom koja je uvelike odredila njegove buduće poslovne poteze i sudbinu te kartičarske kuće.

Ozbiljan obiteljsko-imovinski raskol nastao je kad ga je sestra Barbara Lovše Sodnik, direktorica Diners Cluba Italije od polovice 2008., tužila da joj je pokušao uskratiti poslovne udjele oštetivši je pritom za pola milijuna dolara. Na istočnokaripskom Vrhovnom sudu, točnije na Trgovačkom odjelu Visokog suda Britanskih Djevičanskih otoka, 21. prosinca 2011. tužila je brata Tomaža (s adresom u Monaku) i Findale Enterpises Ltd. iz Tortole. Ta je tužba posvjedočila kako Tomaž Lovše, tada predsjednik Slovenskoga skijaškog saveza, nije bio u konfliktu samo s najboljom slovenskom skijašicom Tinom Maze. 

Spor na mjestu gdje su počeli 
"Tužiteljica Barbara Lovše Sodnik, zastupana po Ogieru na adresi Qwomar Complex, Road Town, Tortola (glavni grad egzotičnoga poreznog raja, op. a.), tuži prvotuženika Tomaža F. Lovša na adresi: 19 rue des Spelugues, Monako, te drugotuženika iz Road Towna, Tortola, BVI". Tim činjenicama počinjala je jedna od najeksplozivnijih tužbi novije slovensko-hrvatske tajkunske prošlosti. "Deklarira se da je tužiteljica benefitni vlasnik 20.000 udjela u drugotuženiku, evidentiranih u vlasničkom certifikatu br. 11, što iznosi 40 posto vlasništva. Traži se od prvootuženika da transferira toliki broj udjela, odnosno postotataka vlasništva, na tužiteljicu." Te striktne riječi označavaju bit tužbe koju je Barbara podignula protiv brata Tomaža. Nominalna vrijednost zatraženih udjela procijenjena je na pola milijuna dolara. Tužbu je potpisao odvjetnik Michael J. Fay iz ureda Ogier. Riječ je o bivšem sucu te iskusnom odvjetniku specijaliziranom za slične slučajeve trgovačkih sporova. Na kraju tužbe stoji napomena kako tužiteljica ne može priložiti certifikat jer je rezident izvan jurisdikcije. Premda se sudski spor vodi na karipskom tlu, treba znati da je na Britanskim Djevičanskim Otocima trgovačko pravo i sudstvo visokorazvijeno, temelji se na britanskim zakonima.  

Drugotuženik, offshore tvrtka Findale Enterprises, osim što je vlasnik Diners Cluba Slovenije i Italije, zasebno drži i 14 posto udjela u tvrtki Dinit, osnovanoj 2008. sa sjedištem u Izoli. Dinit je 2009. bio izdašan korisnik slovenskoga državog proračuna: 1,62 milijuna eura dobio je od Javne agencije za poduzetništvo i strana ulaganja (JAPTI). Novac je dobiven, među ostalim, za program otvaranja radnih mjesta jer je Tomaž Lovše svojedobno obećavao kako će cjelokupan kartični servis i za talijanski Diners obavljati ta tvrtka iz Izole. Preko Findalea Lovše je držao i polovični udjel u hrvatskome Dinersu sve do prodaje hrvatskoj podružnici austrijske Erste banke. Brat i sestra Lovše tako su potkraj 2011. završili na istom mjestu gdje je bajka o uspjehu i počela, na Britanskim Djevičanskim Otocima, gdje je Tomaž Lovše 2003. upisao vlasništvo nad Findaleom.  

Prebacivanje računa
Na jednoj su strani stajali Barbara i njezin suprug Zoran Sodnik, s kojim vodi ljubljansku tvrtku A. C. Lovše, odnosno zastupstvo Toyote, te tvrtku Fortus sa sjedištem u Ljubljani. Na drugoj strani stajali su Anita Tunjić Lovše i Tomaž Lovše sa svojim razgranatim i vjerojatno do kraja transparentnim poslovnim odnosima. Tužba se ipak nije odmaknula od početne točke jer je Tomaž Lovše brže-bolje promijenio adresu u Monaku, pa je tužba ostala neuručena. Ipak, utjecala je na neke njegove poslovne odluke. Tomaž Lovše otvorio je, naime, račun Findalea u Monaku, na koji su se slijevali milijuni eura iz ljubljanskoga Dinersa. To se može doznati iz registra slovenskog ministarstva financija. U Sloveniji je, naime, na snazi odluka po kojoj svi pravni subjekti moraju prijaviti novčane doznake na inozemne račune. Tako se doznaje gdje i koliko koji slovenski tajkun doznačava novca u porezne oaze. Ta je odredba učinila transparentnim i transakcije Tomaža Lovšea na račun Findalea, preko kojeg drži vlasništvo u Diners Clubu Slovenije. Prvu uplatu tom fantomskom poduzeću Lovše je napravio 20. ožujka 2012., i to s računa svoje ljubljanske tvrtke T. F. Lovše. Na račun Findalea sjela su 153.862 eura, a svrha doznake bila je "avans za poslove". No, kako je u međuvremenu doznao za tužbu na Karibima, Tomaž Lovše poslovanje Findalea prebacio je na račun u Monaku. Tako se novac iz slovenske metropole po Lovšeovim nalozima slijevao u kneževinu na Azurnoj obali. 

Fantomske uplate
Novčane doznake vrijedne više od pola milijuna eura Lovše je napravio 24. travnja prošle godine. Tada je preko tvrtke DC Finance iz Ljubljane na račun monegaškog Findale Enterprisesa obavio ukupno 11 uplata. Bilo je tu devet uplata po 50.000 eura te dvije po 43.607 eura. Dakle, više od 537 tisuća eura u samo jednom danu. Svrha doznake: zajam, odnosno kredit. DC Finance je inače tvrtrka koju je osnovao Lovšeov Diners Club Slovenije. Zbrojimo li te dvije transakcije, vidimo da je Lovše u samo dva mjeseca na račune tvrtki u poreznim rajevima prebacio blizu 700.000 eura. Dodamo li tome i uplatu od 28. prosinca 2012., vrijednu 400.000 eura, s računa DC Financea na račun Findalea s istom svrhom (kredit), dolazimo do iznosa koji premašuje 1,1 milijun eura. Nije isključeno da su te transakcije kumovale odluci Banke Slovenije o blokadi Dinersa. 

* © Irena Divković Milanović/Poslovni dnevnik; U slučaju prenošenja teksta obvezno navesti autora teksta i originalni link na tekst na www.poslovni.hr

Dobrosusjedski biznis?

Susjedi u Monte Carlu veliki ulagači

Na adresi u Monte Carlu, koju je Tomaž Lovše prijavio u floridskom trgovačkom registru, živi i Ališer Usmanov, krupni dioničar Gazproma i drugi najveći dioničar nogometnoga kluba Arsenal. Pitala sam Lovšea je li ga imao priliku upoznati, odnosno poslovati s njim. Pitala sam ga i zna li da su mu susjedi u Avenue des Spélugues na kućnom broju 19 krupni investitori Nijemac Robert Pfermenges, Britanac iranskog podrijetla Ardavan Moshiri… Odgovorio je kako u "Monaku živi puno stranaca, neki se i osobno poznajemo, ili čak surađujemo, a neke nikada ne vidiš. Ne bi bilo pristojno da se hvalim s kim se viđam u Monaku. Moja obitelj već četiri godine živi između Monaka i SAD-a, djeca idu u školu u Monaku, sretni smo i želimo što više privatnosti", naveo je Lovše.