Kad je Vlada Kukuriku koalicije najavila privatizaciju turističkih tvrtki u kojima država ima više od 50 posto udjela, obećavajući da će proces biti gotov u prvoj godini mandata, bilo je pojašnjeno da se prvo trebaju riješiti financijske dubioze i nered u tim tvrtkama. To je bila osnovna prepreka zbog koje HDZ godinama nije uspio pronaći investitore i privatizirati državni turistički portfelj. Uljepšavanje 'mlade za udaju' trebalo se provesti putem predstečajne nagodbe, u kojoj bi se riješila brojna pitanja financijskog i operativnog restrukturiranja, izravnali dugovi prema dobavljačima, i time osigurala bolja cijena u budućoj prodaji, umjesto da se tvrtke i nekretnine dijele 'po kunu'.

Međutim, kako stvari stoje, mlade umjesto uljepšavanja čeka giljotina, odnosno stečaj, a privatizacija koja se obećavala čini se nikad daljom.

U postupak predstečajne nagodbe tijekom ožujka i travnja ušlo je jedanaest turističkih tvrtki čije obveze prema državi, bankama i dobavljačima nerijetko prelaze i iznos temeljnog kapitala i mjere se u stotinama milijuna kuna. Uprave su dobile zadaću izraditi planove restrukturiranja kojima će zadovoljiti interese vjerovnika, u najvećem opsegu državu, kojoj duguju poreze i doprinose, te banke koje su ih kreditirale. Pritom imaju izuzetno kratke rokove, jer se nagodba mora dovršiti u roku od 120 dana od otvaranja. Planovi su izrađeni, svaka se uprava snašla kako zna, i čini se da su mnogi bili uvjereni da će im stvar proći. Većina državi predlaže pretvaranje potraživanja u kapital, bankama reprogram kredita, dobavljačima obročnu otplatu, a ima i onih koji opet povlače pitanje prebijanja ratnih šteta.

Vrlo brzo svima je postalo jasno da je realnost jako daleko od njihove predodžbe. Za početak, s obzirom da dokapitalizacija od strane države u najvećem broju slučajeva pretpostavlja smanjenje kapitala, to prvo treba blagosloviti većinski vlasnik, odnosno AUDIO, koji prema našim informacijama ignorira situaciju, rijetko se sastaje, a kad se sastane odgađa donošenje bilo kakvih odluka.

Nije čudo, s obzirom na lutanja Vlade u pokušajima reorganizacije sustava upravljanja državnom imovinom, uz ideje o gašenju AUDIO-a i prebacivanju ovlasti na DUUDI (Državni ured za upravljanje državnom imovinom). Navodno se zapravo radi o borbi za prevlast različitih opcija, pojačanih s odlaskom Nevena Mimice u EU Parlament. AUDIO vodi Mimičin čovjek Erik Mohorović, a šef DUUDI-a Mladen Pejnović uživa povjerenje premijera Milanovića.

Istovremeno, s odlaskom Veljka Ostojića s mjesta ministra turizma očito je ugasla i ideja da se Ministarstvo turizma aktivno pozabavi rješavanjem svih problema koji bi se mogli pojaviti tijekom predstečajne nagodbe. Stoga je nejasan i poziv strateškim partnerima da se uključe u proces predstečajne nagodbe, objavljen na stranicama Ministarstva, koji je tek formalan, jer kako svjedoče u tvrtkama, AUDIO ne reagira ni na zahtjeve za dubinsko snimanje koje su navodno zatražili neki potencijalni ulagači, potaknuti baš tim pozivom.

Uprave hotelskih tvrtki stoga se zapravo same snalaze, zbog čega je većina u stanju panike, a njihove strahove raspiruju i zaključci prvih ročišta za Hotele Medena i Plat. U prvom slučaju država i banke, a u drugom samo država kao jedini veliki vjerovnik, odbili su predložene planove restrukturiranja i vratili ih na doradu. Iako su dobili drugu priliku, teško da će se aktualne uprave dosjetiti plana B koji će svima odgovarati, a još je teže da će do dogovora doći za mjesec, dva, kad istekne rok u kojem se trebala dovršiti nagodba.

Kako Zakon o predstečajnoj nagodbi propisuje da je, u slučaju da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen, Fina dužna otvoriti stečaj (a u toj se formulaciji krije i probijanje rokova), postoji opravdan strah da bi dobar dio tvrtki umjesto u privatizaciju, tijekom ove turističke sezone mogao u stečaj. U tom slučaju gube svi, uključujući i državu koja se uvijek iznova bavi sama sobom, bez ikakve naznake da preuzme odgovornost.