Jedno od strateških područja za ostvarivanje Strategije EU2020, kojoj je cilj unaprjeđenje europskoga ekonomskog modela i osiguranje održivog rasta EU, jest smanjivanje siromaštva. U Vladinu ekonomskom programu, koji je ovih dana ocjenjivala i Europska komisija, kao cilj do 2020. istaknuto je smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti na 1,28 milijuna osoba.

Prema posljednjim dostupnim podacima, za 2011., takvih je kod nas bilo 1,38 milijuna osoba ili gotovo trećina, 32,7 posto stanovništva (nakon socijalnih transfera 21,1 posto). Smanjenje siromaštva za 100.000 ljudi do 2020. u Komisiji su, međutim, ocijenili nedovoljno ambicioznim ciljem.On nije dovoljno ambiciozan već zbog toga što, uz pretpostavku da se broj stanovnika u sedam-osam godina ne promijeni bitnije, znači smanjenje udjela na i dalje visokih 30 posto ljudi s dohotkom manjim od praga siromaštva, koji je 2011. iznosio 24.240 kuna za samačko kućanstvo, a za ono s dvije odrasle osobe i dvoje djece 50.904 kune. Hrvatska danas, na žalost, drži visoko mjesto na ljestvici EU, u kojoj je udjel ljudi s dohotkom ispod praga siromaštva u prosjeku bio 24 posto.

No, u međuvremenu se situacija, a vjerojatno i jaz u odnosu na prosjek EU, dodatno pogoršala. S obzirom na produljenu recesiju, njezin utjecaj na pad zaposlenosti i rast nezaposlenosti, razinu dohodaka i pad standarda građana, s primanjima ispod praga siromaštva danas u Hrvatskoj zasigurno ima više od 1,4 milijuna stanovnika. Tako nas i od deklariranog Vladina cilja 2020. danas ne dijeli 100 već možda 150 tisuća ljudi, a moguće i više. Primjerice, samo u 2011. u odnosu na godinu prije njihov je broj porastao za 60-ak tisuća. 

Raspršene socijalne naknade 
Rizikom siromaštva i socijalne isključenosti, kako navode analitičari EK, osobito su pogođene starije žene. Njemu je izloženo čak 38,4 posto njih u dobi od 65 godina ili više (nasuprot 27,6% muškaraca iste dobi) i čak 43,2 posto žena dobi od 75 godina i više (28,4 posto za muškarce). "Čini se da mirovinski sustav zajedno s relativno kratkim radnim vijekom ne osigurava odgovarajuću socijalnu zaštitu u starosti", oprezno konstatiraju analitičari Komisije, naglašavajući da su pred Vladom veliki socijalni izazovi. Među ostalim, učinkovitost socijalnih transfera u Hrvatskoj slabija je od prosjeka EU. Dok se u Hrvatskoj socijalnim transferima, uključujući mirovine, stopa rizika od siromaštva smanjuje za 54 posto, u EU-27 oni je smanjuju za 62,2 posto. Tu razliku u Komisiji pripisuju tome što se na 93,5 posto socijalnih naknada ne primjenjuje imovinski cenzus "a ne postoji ni značajno sustavno praćenje socijalne pomoći i socijalnih naknada na nacionalnoj i lokalnoj razini". Dodjela različitih vrsta socijalnih naknada raspršena je, kažu, među službama, čime se sprječava razmjena informacija i stvaraju mogućnosti zlouporabe.

Stručnjaci obično uz fenomen siromaštva upozoravaju na to kako je problem već samo pojmovno određenje jer su definicije opterećene vrijednosnim sustavom, kao i da siromaštvo nije jednostavno mjeriti (objektivna, subjektivna mjerila). Ipak, neovisno o tome mjeri li se visinom dohotka ili određenom razinom blagostanja, tj. priuštivosti materijalnih uvjeta za "prihvatljiv" životni standard, usporedni podaci na razini EU i Hrvatske upućuju na to da se u 2011. situacija sa siromaštvom pogoršala. Prema novčanim, odnosno dohodovnim pokazateljima, broj osoba u riziku siromaštva i socijalne isključenosti porastao je u EU u odnosu na godinu prije za oko 3,3 milijuna ljudi, na 119,6 milijuna ili 24,2 ukupnog broja stanovnika (godinu prije 23,6 posto). U Hrvatskoj je ta stopa porasla za 1,4 postotna boda. Stopa rizika siromaštva pala je u Rumunjskoj, Portugalu, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Luksemburgu i Bugarskoj, dok je u ostalim članicama njihov udjel povećan. Najveći porast zabilježen je u Italiji (čak 3,7 postotnih bodova) i Grčkoj (3,3 boda) te u Letoniji i Španjolskoj (2 i 1,5 postotna boda). U Italiji se broj takvih osoba povećao za čak 2,3 milijuna, a u Španjolskoj za gotovo 700 tisuća.

Materijalni standardi
Pored pokazatelja rizika siromaštva i socijalne isključenosti koji se referiraju na dohodak, šira perspektiva tog problema sagledava se kroz druge dimenzije, poput (ne)priuštivosti materijalnih uvjeta bitnih za kvalitetu života koja se smatra primjerenom. Tzv. materijalna deprivacija pri Odboru za socijalnu zaštitu EU definirana je kroz nemogućnost da se priušti najmanje tri od devet "stvari" koje se smatraju nužnima ili poželjnima. Uz sposobnost podmirivanja računa za stanovanje ili grijanja stambenog prostora, to su priuštivost jednog tjedna godišnjeg odmora izvan mjesta stanovanja, priuštivost mesnog obroka (ili vegetarijanskog ekvivalenta) svaki drugi dan, sposobnost podmirenja neočekivanog financijskog izdatka, priuštivost televizora, stroja za pranje rublja, telefona, auta. Dok se stopa materijalne deprivacije definira kao udjel osoba koje sebi ne mogu priuštiti najmanje troje od navedenoga, oni koji si ne mogu priuštiti četiri ili više tih stavki smatraju se ozbiljno materijalno prikraćenima. U Hrvatskoj je stopa materijalne deprivacije slična onoj rizika siromaštva prema dohodovnom kriteriju, a u kategoriji teško materijalno depriviranih je 15 posto hrvatskih građana. Među zemljama EU 2011. godine materijalno je bilo deprivirano nešto više od šestine (18,2%) populacije, a za nešto manje od polovice njih (8,8% stanovnika) smatra se da su teško materijalno prikraćeni. Na razini EU-27 ta se stopa povećala za 0,5 postotnih bodova tijekom 2011. Najveći porast zabilježen je u Italiji i Letoniji (za više od 4 postotna boda) te u Grčkoj (3,6 boda) i Mađarskoj (1,5 bod). Teška materijalna prikraćenost smanjila se u Bugarskoj (-2,1 boda), te u manjoj mjeri u Rumunjskoj, Poljskoj i Litvi. 

U Švicarskoj tek 1 od 100  
Udio osoba koje su materijalno ugrožene u Bugarskoj doseže čak 60 posto, u Letoniji je takvih gotovo polovica, a blizu tome je sa 47,7 posto i Rumunjska. Pritom  je više od polovice materijalno uskraćenih u tim zemljama suočeno i s teškom materijalnom deprivacijom. Slično tome, u Mađarskoj, Litvi i Grčkoj (koje slijede vodeću trojku) više od polovice osoba koje se smatraju materijalno ugroženima izloženo je zapravo teškoj materijalnoj oskudici.  Nasuprot tomu, manje od desetine materijalno je zakinutog stanovništva u Luksemburgu, Nizozemskoj, nordijskim zemljama te Austriji i Švicarskoj. U Luksemburgu i Švedskoj, primjerice, teško je ugroženo samo 1,2% stanovništva, a u Švicarskoj tek jedan od sto. U Bugarskoj i Letoniji siromaštvo mjereno priuštivošću materijalnih uvjeta teško pogađa više od 30 posto stanovništva, a u tu je kategoriju upalo više od petine stanovništva u Mađarskoj i Rumunjskoj. 

Ručak bez mesa  
Prema Eurostatu, najveći je porast u odnosu na prethodnu godinu 2011. zabilježen kod nemogućnosti nošenja s neočekivanim financijskim izdacima i nepriuštivosti mesnog obroka svaki drugi dan. Oko 37,5 posto stanovništva EU tvrdi da se ne može nositi s neočekivanim troškovima, a godinu prije to je bio problem za 36,2 posto populacije. Mesni obrok svaki drugi dan ne može sebi priuštiti gotovo svaki deseti stanovnik Unije (9,7%), što je pak u odnosu na godinu prije povećanje za cijelu postotni bod. Analitičari Eurostata tu vide određene korelacije sa smanjenjem dohodaka petine dohodovno najslabijih kućanstava. Među zemljama članicama Unije razlike su i u tome goleme. Za čak četiri petine Letonaca neočekivani je financijski izdatak velik problem, dok je u bogatijim ekonomijama takvih manje od četvrtine. U Hrvatskoj neočekivani financijski trošak za gotovo dvije trećine, odnosno 64,5 posto ljudi, predstavlja velik problem. A najveći porast u odnosu na godinu prije bilježi se u Grčkoj. Postotak stanovništva kojemu je nedostižno svaki drugi dan imati na stolu meso (ili ribu) u EU se kreće u rasponu od samo tri posto do 29 posto u Mađarskoj, 31,2% u Letoniji i maksimalnih 50,8% u Bugarskoj, u kojoj je on izrazito porastao upravo 2011. (za 7,6 postotnih bodova). U recesijom pogođenoj Italiji udjel takvih se u godinu dana gotovo udvostručio, sa 6,7 na 12,4 posto, dok su samo Austrijanci i Poljaci na stolu imali bolju situaciju nego godinu prije.