Na adresu redakcije stiglo je pismo čitatelja iz Rijeke u kojem iz vlastitog iskustva opisuje situaciju u kojoj se trenutno nalaze hrvatski poduzetnici.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Pregledavajući račune za prošlu godinu, za Hrvatsku obrtničku komoru sam izdvojio 972 kune. Ove godine očekuju od mene 972 kune doprinosa. Znam da nisam jedini kojeg boli taj iznos, pogotovo kad sam saznao na što se troši.

Vlasnik sam malog obrta u Rijeci koji kao i svi u ovoj zemlji, jedva preživljava gledajući hoće li uspjeti platiti račune za sljedeći mjesec. Po slovu zakona pripadam Udruženju obrtnika Rijeka i Obrtničkoj komori Primorsko-goranske županije. Te dvije institucije bi trebale štititi moj obrt, ali koliko su mi pomogle da naplatim pošteno zarađena potraživanja? Jel ih uopće briga? Koliko nas štite od rada na crno, koji ubija sve koji žele raditi legalno? Koga oni uopće predstavljaju i čemu služe?

Odgovor na sva pitanja je negativan. Kad sam tek počinjao obrt pred par godina, pokušao sam promjeniti neke stvari nabolje, biti aktivan, davati konstruktivne prijedloge. Upoznao sam se sa sustavom, pa ću vam prenijeti svoja iskustva. Nadam se da ćete objaviti bar dio ovog pisma i samostalno istražiti moje tvrdnje, naveo sam izvore podataka koje sam mogao bez otkrivanja identiteta. Radim to kako bi se pokrenule promjene za kojima obrtnici očajnički vape.

Koliko novca plaćamo komori

U Hrvatskoj obrtničkoj komori se vole hvaliti kako štite interese obrtnika, no zapravo štite jedino ovakav sustav u kojem nema odgovornosti i koji služi za političke igre. Kao mali obrtnik nemam nikakve koristi, a plaćam račun. I nisam jedini. Prema registru obrta Ministarstva poduzetništva i obrta, u Primorsko-goranskoj županiji postoji 8.123 obrta u radu, od toga u Rijeci 2.313. Visina komorskog doprinosa (izvor: Narodne novine) se razlikuje po Udruženjima, a mjesečno iznosi od 75 do 84 kune. Treba napomenuti da se iznos komornog doprinosa dijeli tako da većina ostaje Udruženjima obrtnika, dok područnoj komori i glavnom HOK-u idu nešto manji iznosi. Koliko onda iznose budžeti „naših“ predstavnika, tj. koliko se uzme obrtnicima?

Udruženje obrtnika Rijeka – godišnje 1.249.020,00 kuna

Obrtnička komora Primorsko-goranske županije – godišnje 1.754.568,00 Kuna

HOK glavni – 1.754.568,00 Kuna

UKUPNO: 4.758.156,00 Kuna

U računicu bi još trebalo uračunati drugi dio prihoda vezan uz dobit ili dohodak obrtnika, te sredstva koje Obrtnička komora dobije od države. Za taj dio ne postoje informacije dostupne javnosti, a izvješća se taje unatoč tome što je riječ o javnom novcu. Čak se ni obrtnicima ne dostavljaju, koji po statutima imaju pravo na njih. Pitanja o financijama su skoro zabranjena za male obrte poput mojeg odnosno vješto se izbjegavaju konkretni odgovori.

Kontroverzno upravljanje

Za gotovo 5 milijuna kuna godišnje koje izdvojimo, zauzvrat bar 90% obrtnika nema nikakve koristi. Većina aktivnosti koje bi nam trebali pružati definirana statutom komore kao npr. oblikovanje gospodarskog sustava (suradnja sa ministarstvima, gradom Rijeka), podrška razvoju i inovacijama, zaštita na tržištu (uključuje suzbijanje rada na crno, nelojalne konkurencije) i druge su mrtvo slovo na papiru. Što se onda uopće radi?

Obrtnička komora Primorsko-goranske županije i Udruženje obrtnika Rijeka održavaju računalnu bazu obrtnika, šalju kopi pejstane informacije za one malobrojne željne osnivanja obrta na email, provode programe Ministarstva za stipendiranje, putuju na sajmove i jednom godišnje organiziraju neki. Za desetak ljudi koji su službeno zaposleni to je lagan siguran posao za plaće veće od 6.000-7.000 kuna, a obrtnicima koji ih plaćaju ne odgovaraju za rezultate.

Gospodarska kriza je svakako utjecala na pad broja obrta, ali je bar u podjednakoj mjeri utjecao jalovi sustav. Poduprijet ću svoju sadašnjim aktivnostima, o kojima ironično, sve možete naći na njihovim stranicama:

Rat anketama s Ministarstvom poduzetništva i obrta

Ministar Gordan Maras je prvi put u povijesti predložio promjene Zakona o obrtu u kojem su uključene promjene izbora Predsjednika glavne komore i Predsjednika područnih komora. Radikalna ideja da bi obrtnici samostalno mogli glasati za osobu koja će ih predstavljati nije dobro sjela ljudima koji vode sustav, te su po medijima opalili kritike po Ministru. Realno, zakon je popravljen kako bi se uveo red u sustav koji odavno ne funkcionira.

Kako bi poduprijeli vlastite argumente Ministarstvo je naručilo telefonsku anketu tvrtke Target o uslugama Obrtničke komore i zadovoljstvu obrtnika. Obrtnička komora je promptno reagirala SMS porukama obrtnicima da ne odgovaraju na anketu jer njihovi podaci mogu biti zloporabljeni. Organizirali su svoju anketu, primjerak iz Rijeke, koja bi trebala pokazati da Zakon ne treba mijenjati.

Za razliku od prve ankete, gdje se traži iskren odgovor o suradnji obrtnika sa komorom, druga uz vrlo upitne rezultate čak spominje mogućnost prosvjeda. Riječ je o besramnoj manipulaciji obrtnicima i rezultatima kako bi se stvorio privid podrške. Zato je uzeto manje od 10% ispitanika, jer na većem broju je nemoguće sakriti da obrtnici ne podržavaju ovakvu komoru.

Naime, dosad su Predsjednika područnih obrtničkih komora birali Predsjednici Udruženja obrtnika na njegovom području. Istovremeno Predsjednik područne komore ima velik utjecaj na izbor Predsjednika pojedinih Udruženja, te se stvara zaračani krug u kojem glas i želje obrtnika nemaju nikakvu vrijednost. A to otvara prostor za razne nemoralne radnje.

Katastrofalni rezultati, nepotizam i mešetarenje nekretninama

Za sljedeće aktivnosti mogu vam reći da su one dokumentirane u zapisniku Skupština i Upravnih odbora. Postoje primjerci kod svih predsjednika Udruženja obrtnika koji su prisustvovali njima, odnosno kod članova upravnih odbora. Također bi primjerke trebali imati glavni tajnici, kao arhivu. Nadam se da istraživačko novinarstvo još nije nestalo, te da ćete uspjeti doći do navedenih dokumenata.

Katastrofalni rezultati

Podatke o broju obrta prije krize je vrlo teško nabaviti od Obrtničke komore, iako imaju vrlo preciznu bazu. Ipak postoji jedan drugi način za dobiti ključne informacije. Prema javno objavljenim informacijama 2008. godine bilo je aktivno 10.204 obrta u Primorsko-goranskoj županiji. Usporedimo li to sa današnjom brojkom od 8.123 obrta dobivamo pad broja obrta od 20%. Svaki peti obrt se ugasio, tj. u zadnjih pet godina (1825 dana) propao je 2081 obrt ili više od jednog obrta dnevno.

Prema statističkim podacima iz publikacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju obrtnika osiguranika mirovinskog u Primorsko-goranskoj županiji, šokantna je činjenica da je pad zbog (ne)aktivnosti vodstva počeo prije krize, izborom Borisa Vukelića. Kada bi se dublje ušlo u odluke njega i tima predvođenog Željkom Dimitrićem, Glavnim tajnikom Obrtničke komore Primorsko-goranske županije, bilo bi još dosta materijala za naslovnice.

Prijedlog povećanja plaća i nepotizam

Za vrijeme najgore krize prošle godine, dok su u našem kraju propadale stotine obrta, Predsjednik Obrtničke komore Primorsko-goranske županije Boris Vukelić skandalozno je predložio da se djelatnicima povećaju plaće 30% zbog „dobrih rezultata“. Srećom, nakon žustre diskusije i prevladavanja razuma prijedlog je ipak odbačen. No jedna druga točka dnevnog reda je prošla uz manje uvjeravanje prisutnih, da se zaposli nova djelatnica, koja je igrom slučaja u rodbinskom odnosu sa vodstvom.

Mešetarenje nekretninama i sjedenje na novcima

Kao obrtnik sa područja Rijeke pokušavao sam se u više navrata uključiti u rad svog Udruženja obrtnika. Sve moje prijedloge suradnje su revno odbili ili prihvatili bez ikakve namjere realizacije. Sa lokalnim strukovnim školama ne surađuju, sa gradom naprave maškaranu jotu (jelo od graha), sve ostalo je znanstvena fantastika. Odbori udruženja se sastanu radi toga da bi dobili dnevnice i to većinom jednom godišnje. Putovanja na sajmove su turistička, nisam dosad upoznao nijednog obrtnika koji je tamo sklopio posao.

Umjesto ulaganja u riječko obrtništvo Predsjednik Zvonko Jurković i glavna tajnica Dajana Dujmović su odlučili u zadnjih par godina dio novca uložiti u nekretnine, točnije kupnju poslovnog prostora u Strossmayerovoj 2. Tako se moje udruženje bavi iznajmljivanjem, a budući da je prostor kupljen prije krize, tržišna vrijednost kvadrata mu je pala preko 50% od kupovne. Strah me pomisliti koliko je tu bačeno tisuća eura koje su mogle pomoći obrtnicima.

Nije se samo rasipalo, no velika sredstva godinama skupljana zapravo nisu ni korištena. Nisu se obnovile obrtničke škole, educirali obrtnici i njihovi zaposlenici, nije se uložilo u svoju zajednicu za razvoj obrtništva. Na računu Udruženja obrtnika Rijeka skupilo se preko milijun kuna, od čega je navodno bar 600.000 kuna oročeno. Još 500.000 kuna valjda stoji na računu za njihove plaće i putovanja na sajmove. Za to vrijeme naši obrti propadaju, sve moramo sami platiti i snaći se kako znamo.