Čak i u dobrim financijskim vremenima sredstava za pomoć razvoju rijetko je kad previše. Države, čelnici i donatori moraju donositi teške odluke o usmjeravanju ograničenih resursa. Kako odlučiti koje će zemlje dobiti jeftine kredite ili jeftinije cjepivo, a koje si mogu priuštiti da same financiraju programe razvoja? Odgovor na to pitanje dijelom ovisi o tome kako mjerimo rast i napredak u životu ljudi. Jedan od temeljnih čimbenika dosad je bio BDP po glavi stanovnika – vrijednost dobara i usluga koje zemlja u godinu dana proizvede podijeljena s brojem stanovnika.

No BDP je možda netočan pokazatelj za najsiromašnije zemlje, a to ne brine samo zakonodavce i ljude poput mene koji čitaju puno izvještaja Svjetske banke, već i svakoga tko se statistikom želi poslužiti da pomogne najsiromašnijim stanovnicima svijeta. Već dugo smatram da BDP prikazuje manji rast čak i bogatim zemljama, gdje se mjeri na vrlo precizan način, jer je vrlo teško usporediti vrijednost potrošačke košarice kroz različita vremenska razdoblja.

Procjena poljoprivrede

Tako je, na primjer, u SAD-u set enciklopedija 1960. godine bio skup, no obiteljima s marljivom djecom imao je veliku vrijednost. (Govorim iz iskustva jer sam sate i sate proveo s tomovima Enciklopedije svijeta koji su roditelji kupili sestri i meni.) Danas, zahvaljujući internetu, djeci su besplatno dostupne znatno veće količine podataka.Kako to uključiti u izračun BDP-a? Problem s izračunom BDP-a osobito je vidljiv u subsaharskoj Africi zbog nedovoljnih državnih statističkih podataka i povijesnih predrasuda zbog kojih se ključne mjere brkaju. Nakon što više nije mogao trpjeti manjkavost statističkih podataka o Zambiji, Morten Jerven, izvanredni profesor na Sveučilištu Simon Fraser, četiri je godine istraživao kako afričke zemlje prikupljaju podatke i izazove s kojima se suočavaju u pretakanju tih podataka u procjene BDP-a. Njegova nova knjiga "Poor Numbers: How We Are Misled by African Development Statistics and What to Do about It" pruža snažan dokaz da dobar dio mjerenja u sklopu BDP-a ni izbliza nije točan kao što smatramo. Jerven ističe da mnoge afričke zemlje ne mogu točno izmjeriti svoje razmjerno velike ekonomije osnovnih potreba i nezabilježene gospodarske aktivnosti.

Kako se bilježi proizvodnja poljoprivrednika koji uzgaja i jede svoju hranu? Ako sustavno podcjenjujemo seoska imanja koja proizvode sve za život, nešto što se učini kao rast kad se zemlja odmakne od ekonomije osnovnih potreba možda je samo pomak prema nečemu što je statistički lakše opisati. Postoje i drugi problemi vezani za BDP siromašnih zemalja.Na primjer, mnoge zemlje subsaharske Afrike ne ažuriraju podatke dovoljno često pa njihovi podaci o BDP-u mogu zanemariti goleme i brzorastuće sektore gospodarstva, kao što je mobilna telefonija. Kad je Gana prije nekoliko godina unaprijedila svoj sustav izvještavanja, BDP joj je skočio za 60 posto.

No mnogi nisu shvatili da je samo riječ o statističkoj anomaliji, a ne o stvarnoj promjeni u standardu života u Gani. Usto, postoji nekoliko metoda za izračun BDP-a, a oni mogu polučiti vrlo različite rezultate. Jerven spominje tri metode: indikatore svjetskog razvoja, koje objavljuje Svjetska banka (najčešće korištena baza podataka), Pennova svjetska tablica (koju objavljuje Sveučilište u Pennsylvaniji) i Maddisonov projekt Sveučilišta u Groningenu, koji se temelji na radu pokojnog ekonomista Angusa Maddisona. Ti se izvori temelje na istim početnim podacima, no na različite ih načine prilagođuju kako bi objasnili inflaciju i druge čimbenike. Uslijed toga, njihovi poretci gospodarstava različitih zemalja uvelike se razlikuju. Liberija je, tako, po siromaštvu na temelju BDP-a druga, sedma i dvadeset druga zemlja subsaharske Afrike, ovisno o tome za kojim izvorom posegnete. No ne razlikuju se samo relativni poretci.

Ponekad će jedan izvor pokazati rast neke zemlje za nekoliko postotnih bodova, a drugi će izvor pokazati da je u istom razdoblju došlo do pada. Jerven te razlike navodi kako bi istaknuo da ne možemo biti sigurni je li BDP pojedinih siromašnih zemalja viši od drugih te da ne bismo samo na temelju BDP-a trebali procjenjivati koji oblici gospodarske politike vode do rasta.Znači li to za zapravo ništa ne znamo o tome što funkcionira (i ne funkcionira) u stvaranju razvoja? Naravno da ne. Znanstvenici se već dugo koriste tehnikama poput redovitih anketa po kućanstvima radi prikupljanja podataka. Tako se zdravstvena i demografska anketa redovito provodi radi utvrđivanja stopa smrtnosti u djece i rodilja. Štoviše, ekonomisti se služe novim tehnikama, kao što je satelitsko mapiranje izvora svjetlosti, kako bi potvrdili procjene gospodarskog rasta.

Nesavršene metode

Iako takve metode nisu savršene, nisu ni podložne istim problemima kao što je BDP. Ni druge metode za mjerenje ukupnog standarda života neke zemlje nisu savršene, no daju nam dodatni uvid u razumijevanje siromaštva. Jedna od njih, indeks ljudskog razvoja, osim BDP-a koristi se i statističkim podacima o zdravlju i obrazovanju. Višedimenzijski indeks siromaštva služi se s deset pokazatelja, među kojima su ishrana, sanitarni uvjeti te dostupnost kuhinjskog goriva i vode.

Pomoću pariteta kupovne moći, koji mjeri trošak potrošačke košarice u različitim zemljama, ekonomisti mogu prilagoditi BDP radi boljeg uvida u standarde života. No jasno mi je da više sredstava trebamo uložiti u jasnije prikupljanje temeljnih podataka o BDP-u. Kao što tvrdi Jerven, državni statistički zavodi u Africi trebaju više potpore za prikupljanje podataka i pravovremenije izvještavanje. Donatorske vlade i međunarodne organizacije kao što je Svjetska banka trebaju poduzeti više da pomognu afričkim vlastima u jasnijoj procjeni svojih gospodarstava.Usto, afrički zakonodavci moraju biti dosljedni u traženju boljih statističkih podataka i koristiti ih da stanovnike obavijeste o odlukama. Veliki sam zagovornik ulaganja u zdravstvo i razvoj diljem svijeta. Što nam alati za mjerenje napretka budu bolji, bolje ćemo tim ulaganjima doprinijeti onima kojima su najpotrebnija.