Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-886/2006  odredbom članka 373. st. 2. Zakona o upravi  propisano je da će materijalnu štetu koju radnik organa uprave učini građaninu ili drugoj osobi svojim nezakaxonitim ili nepravilnim radom u vršenju službe naknaditi odgovarajuća društveno-politička zajednica.

Prema tome, 2. tuženik je odgovoran za naknadu nastale štete tužiteljici zbog propusta njegovih službi. Drugotuženik je izdao upravno-tehničku dokumentaciju za izvođenje radova, iako su postojali pretpostavljeni podaci samo o uvjetnoj stabilnosti tla na kojem će se radovi odvijati, a službe drugotuženika nisu izvršile nadzor izvedenih radova u pripremi zemljišta za gradnju iako su na to bile upozoravane. Pravovremenom intervencijom nastup štete bio bi spriječen. Odgovornost 2. tuženika leži posebno  u tome što su se njegove inspekcijske službe oglušile o zahtjeve tužiteljice za obustavom gradnje investitora kada je i sama tužiteljica uočila da bi do oštećenja moglo doći. Nije prijeporno da je 1. tuženik kao investitor po dozvoli službi 2. tuženika gradio na zemljištu nestabilnog tla koje je moralo biti posebno osigurano. Utoliko je kod izdavanja upravno-tehničke dokumentacije trebalo predvidjeti posebne uvjete uređenja prostora radi izgradnje na zemljištu s klizištem.

Prema tome, ne može se 2. tuženik osloboditi svoje odgovornosti s tvrdnjom da je uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole bio priložen i geotehnički elaborat ovlaštene osobe, koji je upućivao da je zemljište za gradnju investitora, a 1.tuženika, u postojećem stanju uvjetno stabilno, zbog čega da je investitor, a ne 2.tuženik, bio dužan predvidjeti mjere za zaštitu stabilnosti pokosa radi izvođenja radova na nestabilnom tlu. Naime, službe 2. tuženika bile su dužne izdati posebne uvjete uređenja prostora (lokacijska dozvola), koje uključuju i mjere u koje spadaju i uređenje građevinskog zemljišta u smislu njegove pripreme za izgradnju, koja između ostalog obuhvaćaju i sanacione radove na zemljištu u pravcu osiguranja klizišta. Kada već na takav način nije postupljeno tada su inspekcijske službe 2.tuženika u provođenju nadzora, pogotovo u situaciji kada je to očito opravdano zahtijevala i tužiteljica, trebale odmah narediti obustavu daljnje gradnje investitoru, kako to i propisuje odredba iz čl. 57. st.1. al.5. ZG. Budući da tako nije postupljeno, za tužiteljicu je nastupila šteta jer je došlo do rušenja njezine kuće, pa suprotno reviziji, tužiteljica ima pravo na zatraženo obeštećenje naturalnom restitucijom sukladno odredbi čl. 185. Zakona o obveznim odnosima.

Prodaja tuđe nekretnine nije razlog za ništavost ugovora

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1400/2009   revizijski sud smatra da je tužbeni zahtjev "na utvrđenje ništavosti" neosnovan već i prema činjenicama na koje se tužitelj pozvao, a na kojima ustraje i u reviziji – tvrdnjom da su Ugovor i Aneks zaključeni za nekretnine u njegovom stvarnom suvlasništvu. Naime, o pitanju posljedica raspolaganja "tuđim" nekretninama, na kakvo se raspolaganje revident poziva kada ističe da su prijeporne nekretnine njegovo suvlasništvo i da njima tuženici nisu mogli raspolagati, valja odlučiti analognom primjenom odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da "prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete".

Sukladno citiranoj odredbi čl. 460. ZOO-a, činjenica da su predmetom raspolaganja tuđe nekretnine ne daje sama po sebi osnovu i (time) aktivnu legitimaciju tužitelju, koji tvrdi da polaže suvlasnička prava na nekretninama kojima su tuženici raspolagali, zahtijevati utvrđenje ništavosti Ugovora i Aneksa s takvim raspolaganjem samo pozivom na to da su predmetom ovih bile njegove nekretnine i na odredbu čl. 103. st. 1. ZOO-a: on je ovlašten ostvarivati samo zahtjeve (za koje ima pravni interes) koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, pa tako i tražiti (ali uz udovoljenje određenim pretpostavkama, o kojima je riječ u daljnjem obrazloženju) izmjenu zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Ugovora i Aneksa.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik