Još od financijske krize 2008. godine većina industrijskih gospodarstava izbjegava sve što i izdaleka podsjeća na kolaps kakav se dogodio za vrijeme Velike depresije 1930-ih.

Međutim, unatoč fiskalnim i monetarnim poticajima golemih razmjera, ne događa se nikakav dramatičniji obrat gospodarske situacije. Štoviše, pretkrizni trend rasta dohotka i prihodovne nejednakosti čak se nastavlja (što je potpuno suprotno zbivanjima u razdoblju netom nakon Velike Depresije, kada je prihodovna nejednakost počela opadati). Iz podataka dobivenih istraživanjima vidljiv je ubrzani pad zadovoljstva građana i njihove vjere u budućnost.Objašnjenje ove poslijekrizne boljke, kao i načina na koji je javnost percipira, počiva u kombinaciji gospodarske nesigurnosti i pojave radikalno novih oblika društvene interakcije. Dugoročne strukturalne promjene iz temelja mijenjaju narav svijeta rada, a time i načina na koji razmišljamo o ekonomskoj razmjeni.Na početku dvadesetog stoljeća veliki dio stanovnika čak i razvijenih gospodarstava i dalje je bio zaposlen u poljodjelstvu.

Taj udio nakon toga je naglo pao, a isti se pad kasnije mogao uočiti i na području zaposlenih u industriji. Od kraja dvadesetog stoljeća rast zaposlenosti bilježio se u uslužnom sektoru, osobito na području osobnih usluga, što je obrazac koji ukazuje na obrat prethodnog povijesnog trenda.Međutim, na kraju dvadesetog stoljeća mnoga od ovih starih zanimanja u uslužnom sektoru navelike su se počela iznova pojavljivati jer su kućanstva u kojima su oboje roditelja zaposleni zatrebala dodatnu pomoć. Zapošljavanje raznoraznih dadilja i au pair djevojaka ukazalo je na raznolike oblike pomno diversificiranih pristupa problemu brige o djeci. Nakon brige o djeci, uslijedile su horde privatnih tutora, instruktora i savjetnika za prijem na fakultete. A nakon djetinjstva i tinejdžerskih dana, potreba za specijaliziranom osobnom podrškom samo se povećavala.

Obrazovanje i zdravstvo
Neke od tih novih uslužnih službi ljudi iz nekih prethodnih vremena teško bi čak i zamislili. Agencije za romantična spajanja razvijaju sve složenije algoritme za analizu ljubavnih života svojih klijenata. Odvjetnici slažu predbračne ugovore, a zatim rješavaju složene pojedinosti razvoda. Dizajneri nam odabiru uređenje interijera i odjeću. Osobni treneri paze na našu fizičku formu. Kozmetičari, specijalisti za njegu kože i majstori za tetovaže nam oblikuju izgled.Dva polja na kojima je ekspanzija zapošljavanja u uslužnom sektoru najveća jesu obrazovne i zdravstvene usluge. No to nije rezultat povećanog broja učitelja i liječnika. Umjesto toga, nova raspodjela rada guši tradicionalne pružatelje obrazovnih i zdravstvenih usluga sa sve brojnijim slojevima administracije. Tako su liječnicima potrebni stručnjaci koji se bave osiguranjem, pregovorima i dogovorima s drugim liječnicima i djelatnicima iz farmaceutske industrije te stručnjaci za ublažavanje pravnih rizika. Pedagozi preskaču sve zamislive logističke i administrativne prepreke, vode sportske i umjetničke programe, jamče raznolikost i nadziru tehnološki transfer u privatni sektor.

Dakle, sve brojnija vojska administratora u doslovnom je smislu pregazila naše fakultete.Niti jedna od tih novih službi ne može se s lakoćom standardizirati, kao ni obavljati s udaljenosti (kao što se može kada je riječ o službeničkim, pravnim ili financijskim poslovima). Njegovatelji i savjetnici moraju se nalaziti na mjestu zbivanja. A time dolazimo do pitanja kontrole. Kako vjerovati odgajateljima naše djece? Oprezni roditelji traže agente koji im odabiru zaposlenike, a zatim i tehnologiju kojom nadziru te zaposlenike dok obavljaju svoj posao. Dakle, želimo li doznati nešto o ugledu pružatelja usluge, trebaju nam drugi pružatelji usluga: ocjene, istraživanja i agenti koji će nam otkriti istinu o agentima.Nova uslužna ekonomija širi tržišne odnose na područja života u kojima su nekoć prevladavali neformalni oblici pomoći i savjeti članova obitelji. Do razmjera do kojih se zaposlenost i dohodak u novim uslužnim službama mogu jednostavno zabilježiti, ovaj obrat ukazuje na povećanje mjerljivog gospodarskog bogatstva i proizvodnosti jer se neplaćeni rad u domaćinstvu zanemaruje pri izračunu BDP-a.

Kao kod Luja XIV.
Stručnjaci bi stoga mogli protumačiti makroekonomske posljedice kao uglavnom pozitivne. No element osobne ovisnosti uvelike podsjeća na predindustrijski svijet.Zenit stare uslužne ekonomije nalazimo na dvoru Luja XIV., gdje su se posebni za to zaduženi dvorjani trudili ispuniti sve do jedne potrebe Kralja Sunca, pa čak i one najintimnije (jedan je nosio titulu Povjerenika za kraljevu noćnu posudu). U tom predmodernom svijetu privatni život je bio neuobičajeno javan, dok su društvena kretanja u devetaestom i dvadesetom stoljeću dramatično proširila domenu privatnosti pojedinca i samodefiniranja. Novu suvremenu uslužnu ekonomiju pokreće posljedična nesigurnost u vezi identiteta.

Naime, potrebni su nam savjeti na svakom životnom polju, koje nam u ovom kompleksnom svijetu pružaju osobe koje smatramo stručnjacima u sve užim područjima specijalnosti. Sve te savjete možemo vrlo jednostavno pratiti i podvrgnuti ih statističkim testovima te iznimno lako doznati postižu li nam djeca bolje rezultate na ispitima, jesmo li u boljoj fizičkoj spremi, izlazimo li s ljudima koji s nama dijele ono što su drugi procijenili našim interesima.Paradoksalno, i nove tehnološke mogućnosti ruše zidove privatnosti. Vraćamo se natrag u svijet Kralja Sunca, u kojemu je sve osobno poznato, a u najmanju ruku o tome kruže glasine izgovorene šaptom. Ali danas je uz elektronički nadzor osobna ovisnost postala ekstremnija no ikada, pa se osjećamo poniženo i depresivno. Sve to djelomično objašnjava svekoliko nezadovoljstvo javnosti zabilježeno u brojnim istraživanjima, čak i u slučajevima kada gospodarsko okruženje nije sumorno. Dakle, subjektivno gledajući, u suvremenom svijetu rast je problematičan, a možda čak i nemoralan.

© Project Syndicate, 2013.
www.project-syndicate.org