Duboki, ili nevidljivi web kako ga neki nazivaju, pojedinim ulagačima može donijeti pravo bogatstvo ako su naoružani dovoljnim strpljenjem i umješnošću za kopanje u dubokim rudnicima.

Do sada se u medijima uglavnom spominjao kao domaći teren hakerske zajednice, raznoraznih špijuna i državnih službi te domom stranica na kojima se razmjenjuje pedofilski materijal, naručuju ubojstva ili se kupuju razne droge. Istina je da takve stranice postoje, ali njihov je broj nezanemariv na ogromnom području kao što je duboki web, ali je upozorenje o poduzimanju svih potrebnih sigurnosnih protokola više nego preporučljivo jednom kada se odluči zakoračiti u njegove dubine.

 Web je strukturiran na način da postoji njegov komercijalni dio (površinski web na kojemu sada čitate ove stranice) i duboki ili nevidljivi web.

Prema nekim procjenama, više od 95 posto ukupnih korisnika zapravo nije ni svjesna postojanja dubokog weba. Informacije na nevidljivom webu često su nefiltrirane, necenzurirane, a sadrže i brojne povijesne podatke s davno ugašenih internetskih stranica. Informacije koje se primjerice danas pojave na površinskom webu, u dubokom postoje već godinama, što dovoljno govori o relevantnosti i kvaliteti informacija dubokog weba. Za ilustraciju, u dubokome je webu dok se nije probio na površinu, bio smješten i Wikilekas.

S obzirom da sadržaj nije automatski generiran, konvencionalni web pretraživači kao što je primjerice google ne mogu ga indeksirati pa se stranice ne mogu pretraživati tražilicama koje su namijenjene površinskom webu. Michael K. Bergman je korištenje konvencionalnih pretraživača usporedio s povlačanjem mreže po površini mora. Premda će se puno toga uhvatiti u toj mreži, puno veća količina informacija je u dubljoj vodi i zbog toga nije uhvaćena. Smatra se da se na dubokom webu nalazi 99 posto informacija, dok je samo jedan posto informacija dostupno na površini. Anand Rajaraman je to slikovito opisao izjavom da je ono što nam nude konvencionalni web pretraživači samo vrh ledene sante. S obzirom na odnose veličine površine i dubine ove dvije razine weba, došlo se do zaključka da je konvencionalnim tražilicama moguće pretraživati tek 0,3 posto cjelokupnog web univerzuma.

Rezultati istraživanja kalifornijskog sveučilišta Berkeley iz 2000. godine pokazali su da je sadržaj na dubokom webu 400 do 550 puta veći od sadržaja na površinskom webu te da sadrži 7.500 terabajta informacija, dok površinski web sadrži samo 19 terabajta. Duboki web sadrži 550 milijardi individualnih dokumenata, dok površinski web sadrži tek jednu milijardu. Postoji više od 200.000 web stranica koje se mogu svrstati u kategoriju dubokog weba

Kvaliteta sadržaja na dubokom webu je jednu do dvije tisuće puta veća nego na površinskom webu i upravo u tome neki nekonvencionalni poduzetnici u tome vide veliku šansu . Naime, na njemu se nalazi mnoštvo znanstvenih dokumenata koji se ne mogu pretraživati na površinskom webu pa postoji priličan interes akademske zajednice za poboljšanje pretrage dubokog weba. Kako je detaljno traženje dokumenata na njemu gotovo nemoguć zadatak, neki su počeli s ulaganjem u male startup kompanije koje se bave indeksiranjem stranica na ovom golemom području. Nekoliko je takvih tražilica do sada ugledalo svjetlo dana, poput DeepPeepa, CompletePlaneta, Kosmixa ili Wolfram Alphe. Ako samo jedna od njih uspije napraviti dovoljno jednostavan alat za pretraživanje, sigurno je da će Google biti više nego zainteresiran za nju, pošto je do sada neuspješno tragao za takvom tražilicom. Treba, međutim, pogoditi pravo ulaganje jer na jednu uspješnu kompaniju, dolazi najmanje tisuću propalih.

Osim toga, na dubokom internetu nalazi se brojni izumi koji još uvijek čekaju svojeg ulagača da ih prebaci na površinu kako bi zaradio.

Druge tajne koje krije duboki web tiču se mnoštva javnih, ali i tajnih informacija o pojedinim kompanijama, što je dovoljno strpljivima poslužio kao zlatni informativni rudnik za ulaganje u pojedine dionice. Osim financijskih rezultata, na dubokom webu može se naći pregršt tračeva o nekoj kompaniji koji bi da su objavljeni u mainstream medijima, bile osnove za tužbu. Doduše, površina mu je toliko velika da se na njemu može naći i dovoljan broj sasvim nevažnih i nezanimljivih informacija, ali onaj tko se uspije snaći među tim mnoštvom, ima se pravo nadati uspjehu. Informacija je u današnjem svijetu postala ekonomska paradigma, a za pretragu relavantnih podataka na dubokom webu potrebno je mnogo strpljenja i umješnosti. Neki su, jednom kada su zaronili,  ulazak i potragu za takvim informacijama na dubokome webu usporedili s otkrivanjem novog kontinenta jer tražeći jednu informaciju, nabasali su na druge jednako fascinantne.