U ovotjednim analizama PBZ-a nalazi se i ona pod naslovom 'World Economic Outlook 2013: nada, realnost i rizici', koju prenosimo u cijelosti i bez izmjena. Autorica analize je Ivana Jović.

Ovogodišnji WEO Međunarodnog monetarnog fonda u predgovoru započinje konstatacijom: „Ono što je do sada bio oporavak u dvije brzine, snažniji u gospodarstvima u razvitku, ali slabiji u razvijenim gospodarstvima, postaje oporavak u tri brzine“. Ova prva i dalje bilježe snažan rast, dok je u ovim drugima došlo do rastućeg razilaženja između SAD-a na jednoj i eurozone na drugoj strani.

Navedeno se odražava na predstavljene projekcije prema kojima će rast u gospodarstvima u razvitku doseći 5,3% u 2013. i 5,7% u 2014. U istom će razdoblju SAD rasti po stopama od 1,9%, odnosno 3,0%, no eurozona će 2013. zabilježiti pad od 0,3%, odnosno blagi rast od 1,1% u 2014. Za Hrvatsku MMF predviđa pad u 2013. od 0,2% te rast u 2014. od 1,5%.

Procjene rasta BDP-a u 2013., %

Procjene govore da će globalni rast doseći 3,3% u 2013., odnosno 4% u 2014. Dakle globalni izgledi su se popravili, no put prema oporavku u razvijenim zemljama i dalje je pun neravnina. Razvijene zemlje uspješno su izbjegle dvije najveće prijetnje globalnom oporavku, raspad eurozone i snažnu fiskalnu kontrakciju u SAD-u uzrokovanu padom s „fiskalne litice“. Međutim, stare prijetnje i dalje su prisutne, a i neke su nove dobile na snazi. U kratkom roku, rizici su uglavnom povezani sa situacijom u eurozoni, uključujući nedavne događaje u Cipru i razvoj političke situacije u Italiji, ali i dalje prisutne nesigurnosti u ostalim perifernim zemljama. U srednjem roku glavnina nesigurnosti odnosi se na umor u prilagodbi, nedovoljne institucionalne reforme, produljenu stagnaciju eurozone, kao i na visoki fiskalni deficit i dug u SAD-u i Japanu.

U takvom okruženju kreatori ekonomske politike ne mogu si dozvoliti opuštanje. Tako u razvijenim gospodarstvima ispravan makroekonomski pristup i dalje ostaje postupna ali uporna fiskalna prilagodba temeljena na mjerama  koje ograničavaju negativan utjecaj na gospodarsku aktivnost, te prilagodljiva monetarna politika koja podržava unutarnju potražnju. SAD i Japan tek trebaju razviti i implementirati snažne srednjoročne planove fiskalne konsolidacije, dok eurozona treba osnažiti ekonomsku i monetarnu uniju.

Zaključno, nada je tu, realnost je nažalost puna neizvjesnosti, a rizici jednostavno ne dozvoljavaju opuštanje. Posebno u zemljama koje se poput Hrvatske suočavaju s petom uzastopnom godinom pada gospodarske aktivnosti.

Ovu kratku informaciju o novim ekonomskim izgledima završit ćemo citatom Oliviera Blancharda: “Five years into the crisis, the contours of the macroeconomic policy of the future are only slowly coming into focus. From macroeconomic to financial stability, policy makers have realized that they have to watch many targets. They have also realized that they have potentially many more instruments at their disposal, from macro prudential tools to unconventional monetary policy. But how to map instruments to targets remains very much a work in progress.”