Zbog velikih investicija od HŽ Infrastrukture Vlada ima velika očekivanja, no Uprava na čijem je čelu posljednjih godinu dana Darko Peričić, inače čovjek iz sustava HŽ-a, pred sobom ima i težak zadatak provedbe restrukturiranja. Prema najavama, taj je proces trebao rezultirati zbrinjavanjem tehnološkog viška od čak 650 radnika u ovoj godini te još 350 početkom iduće godine. U razgovoru za Poslovni dnevnik Peričić otkriva zašto tisuću ljudi ipak neće poslati na Zavod za zapošljavanje.

Iz Vlade su više puta jasno poručili kako će brzo smijeniti uprave u javnim poduzećima koje ne provode restrukturiranje i ne bilježe pomake u rezultatima. Kako vi stojite?

Sigurno nećemo poslovati s dobiti. Naš će gubitak biti osjetan, vjerojatno i najveći u Hrvatskoj, s obzirom na to da su se prije u HŽ-u primjenjivale čudne tehnike kad je riječ o računovodstvu, pa se skrivalo pod tepih sve što se moglo skriti. Da kažem otvoreno: nisu planirane jubilarne nagrade, otpremnine za zaposlenike, nisu rezervirana sredstva za sudske sporove. S druge strane, u tijeku je širok proces restrukturiranja i jako je puno već učinjeno, ugašen je holding, više nemamo samostalnu Vuču vlakova, riješili smo se nadgradnje i ostale su tri samostalne tvrtke, koje također prolaze restrukturiranje. To je proces koji je nemoguće provesti preko noći.

Kako teče restrukturiranje u HŽ Infrastrukturi? Najavljivali ste za ovu godinu otpuštanje 650 radnika, u kojoj je fazi taj proces?

Naš proces restrukturiranja bit će gotov do ulaska u EU. No, moram pojasniti da su naši planovi pogrešno interpretirani u medijima. Naš plan nije otpuštanje nego smanjenje broja zaposlenih, i to kroz proces privatizacije. Čistimo, naime, portfelj od svega što nije naš core business. Imali smo pet društava kćeri, a do ulaska u Uniju imat ćemo samo jedno i ono će biti spremno za privatizaciju. Ta su poduzeća inače stalno stvarala gubitke, koje je matica pokrila, a njezin gubitak podnosila bi država i ta se praksa godinama ponavljala. Sada je s time gotovo. Mi ćemo se baviti osiguranjem infrastrukture za sve operatere, a sve ostale aktivnosti izdvojit će se u jedno poduzeće i privatizirati.

Koje je to poduzeće?

Pružne građevine. To je sektor građevinskog održavanja, u koji su se udružile ostale tvrtke, čime se smanjio administrativni aparat, jer više ne trebaju tolike uprave i ostalo osoblje. U njemu su zaposlenici koji se bave remontom pruga, gdje se pokazalo da nije bilo efikasnosti u proteklim godinama. No, sada se puno radi. Naše su pruge definitivno zapuštene. Da budem konkretan, remont kilometra pruge stoji milijun eura. Imamo 2700 kilometara pruga, a zaostajemo više od 1000 kilometara u remontima. Godišnje se u nas prosječno radilo manje od 30 kilometara remonta u proteklim godinama, a potrebno bi bilo minimalno sto. To moramo nadoknaditi i država je stoga odlučila investirati u željeznice, no uz zahtjev prethodna restrukturiranja željezničkog sektora.

Kad će biti raspisan natječaj i ima li interesa za preuzimanje tvrtke?

Vjerujem da će već do 1. srpnja biti objavljen natječaj, a zaintersiranih ima, kako iz Hrvatske, tako i iz cijele Europe. Društvo će biti očišćeno od gubitaka i stabilno, da ne bude pritisak na njima i da može raditi normalno dok se ne provede privatizacija.

Koliko će zaposlenih biti u tom poduzeću?

Početkom svibnja, jer još traje proces izlučivanja iz matice, bit će oko 1500 zaposlenih u tom poduzeću.

To znači, s obzirom na najave o smanjenju broja zaposlenih, da ćete time ispuniti postavljeni cilj?

Što se tiče HŽ Infrastrukture hoćemo, a sljedeća smanjenja broja zaposlenika vezana su uz modernizaciju. Modernizacija zahtijeva projekte i novac za njihovu provedbu. Modernizacija daljinskim upravljanjem prometom, primjerice, stoji oko 300 milijuna eura i sama provedba zahtijeva nekoliko godina. No, moguće je za to dobiti novac EU i ići će se u tom smjeru, jer to dodatno povećava sigurnost prometa. No, svake godine imamo i 200-tinjak ljudi koji stječu uvjete za mirovinu te iskorištavaju tu mogućnost. I to ćemo provoditi. A optimalno, HŽ Infrastruktura može funkcionirati s manje od četiri tisuće zaposlenih. Do kraja ove godine bit će nas oko pet tisuća zaposlenih.

Koliki će biti trošak restrukturiranja?

Teško je reći koliko će ukupno stajati restrukturiranje, ono je sveobuhvatan proces, i fizički se razdvajamo kao tvrtke koje su bile HŽ grupa, koja više ne postoji. HŽ Cargo više nije u ovoj zgradi, a HŽ Putnički prijevoz to će učiniti kad uđemo u EU. Dakle, dijelimo i nekretnine, raslojavamo se, više nema besplatna pružanja usluga između nas, što se nekad podrazumijevalo. Zato se i mogla voditi takva politika, bez smanjenja broja ljudi i bez uvođenja ekonomskih kategorija. A ne možemo pobjeći ni od toga da je situacija koju smo zatekli bila katastrofalno loša. Prevelik broj zaposlenih i loša struktura, i kvalifikacijski i starosno. Nužno je kadrovsko ekipiranje, pa će se uz odlaske morati i zapošljavati novi, obrazovaniji kadar. Sad smo prvi put imali raspisan natječaj i početkom idućega mjeseca zaposlit ćemo 25 inženjera elektrotehnike.

Pokrenuli ste od svog dolaska na čelo HŽ Infrastrukture niz prijava DORH-u za ugovore koje su sklapale prethodne uprave. Što je s tim postupcima i koliko su tim ugovorima oštećene željeznice?

Nemamo povratnih informacija, no da se na istrazi aktivno radi, vidimo po tome što od nas stalno traže dodatne informacije. No, prijave su bile neizbježne. Kada vam dođe faktura za plaćanje nečega što nije zavedeno u građevinskim dnevnicima, to ne plaćate, već prosljeđujete DORH-u. A teško je procijeniti koliko je oštećen HŽ, ima tu izravnih i neizravnih šteta. Primjerice, u doba koalicijske vlade naručena je oprema vrijedna stotine milijuna kuna, za koje su bivše uprave utvrdile da nije dobra i ostavile su je da godinama leži u kontejnerima. Provjerili smo stanje opreme i utvrdili da je posrijedi vrhunska signalno-sigurnosna oprema njemačkog Talesa koja se koristi u Europi, a još funkcionira i sada je ugrađujemo. No, tko može reći kolika je šteta nanesena time što dosad ta oprema nije stavljena u funkciju? Njome se mogao zamijeniti rad stotina ljudi koji su cijelo to vrijeme zapošljavani bez razloga i za koje sada tražimo način kako ih zbrinuti. Ili, tko može utvrditi kolika je šteta što godinama nisu obavljani potrebni remonti? U svakom slučaju, štete u svim tim postupcima nisu male. 


No, željeznice su sada stavljene u prvi plan Vlade i u njih će ulaziti dosta novca.

U željenice je i dosad ulazio velik novac, ali efekata nije bilo. Sada vam mogu reći što se konkretno postiglo svakom kunom. Idućega tjedna otvaraju se radovi na sisačkome kolodvoru vrijedni 25 milijuna kuna, obavljen je remont pruge prema Klari, gdje će od 1. lipnja brzina sa 30 kilometara na sat biti povećana na 90. Otvorit ćemo 6. svibnja prugu za Daruvar, koju su bili zatvorili i čije oživljavanje su svi otpisali. Čistimo trasu za prugu za Petrinju, koja je 20 godina zatvorena. Samo zapravo vraćamo pruge u stanje koje je nekad bilo normalno, a tek će gradnja novih donijeti potreban pomak u željezničkom prometu. To će početi s ulaskom u EU. Koliko je zapušten sustav željeznica, govori i podatak da na Magistrali, kako zovemo prugu od Slovenije prema Beogradu, brzina sada nije ni 80 kilometara na sat, a prije 20 godina na cijeloj je dionici brzina bila 160 kilometara na sat. Ukupno se u remont i nove pruge planira do 2020. uložiti sedam milijardi eura.

Koliko će biti moguće povući iz EU fondova?

Ovisit će to o spremnosti projekata, a naši projekti su spremni i realno je da godišnje povučemo oko milijardu eura.

Što je realno pokrenuti od velikih projekata u ovoj godini?

Od sedam velikih projekata koje Hrvatska ove godine planira otvoriti ulaskom u EU tri su ozbiljna i veća od ostalih, tri su to projekta HŽ Infrastrukture: pruga Dugo Selo–Križevci, Zagreb-Samobor–Bregana i Žabno-Gradec. To su pruge koje nose više od 300 milijuna eura, od čega su 80 posto nepovratna sredstva Unije. Tu je i niz ostalih projekata koje radimo usporedno, od remonta pruga i obnova kolodvora. U natječaju nam je upravo stajalište Buzin vrijednosti 18 milijuna kuna, a godinama najavljivane projekte provodimo u kratkom vremenu, pa se otvara i stajalište u Karlovcu. Lani smo počeli, a ove godine završavamo i zamjenu sustava elektrovuče na riječkoj pruzi. Remonti koji su se nekad radili po dvije godine sada se obavljaju za mjesec do dva. Ovoga ćemo ljeta raditi prugu Borongaj–Dugo Selo, otvaramo Turopolje, Botovo-Koprivnica, radimo i projekt Okučani-Novska, vrijedan 40 milijuna eura. Samo u projektiranju trenutačno imamo 100 milijuna eura. Ilustracije radi, projekt pruge od Hrvatskog Leskovca do Ogulina vrijedi 15,5 milijuna eura, a kada 2015. bude natječaj, vrijednost radova bit će 1,1 milijardu eura.

Što se konkretno mijenja HŽ Infrastrukturi s ulaskom u EU?

Sve. Liberalizacija za nas znači da je svakom stranom operateru omogućeno da pod jednakim uvjetima ulazi na naše tržište i vozi kao i HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz. Već ih je desetak registrirano, iz Njemačke, Austrije, Mađarske, a interesa ima i za prijevoz putnika i za teretni prijevoz. To, međutim, ne znači i da će odmah nastati "boom", ali počinju nam dolaziti i drugi operateri.

Koliko će se s modernizacijom željeznica i ulaskom u EU povećavati i promet?

Promjene će biti drastične. Sada je promet iz Luke Rijeka, koja je glavna poluga u priči, oko 150.000 kontejnera, a od čega se željeznicom prevozi 30 tisuća. To su zanemarive količine i očekujemo da će se one povećati, no u svijetu je trend obrnut, dominira prijevoz željeznicom. Kod nas su ceste dobre, ali željeznica nije, no već ulažemo i podižemo kapacitet riječke pruge na 10 milijuna tona, a njome se prevozi tri milijuna tona prometa. Potpisali smo i ugovore s koncesionarima u Brajdici, koji u svibnju dobivaju nove kontejnerske mostove i opremu, a spremni su nam osigurati 60 posto svog tereta. Riječka pruga nam je i jedan od prioriteta.

Hoće se mijenjati cijena transporta?

Naša je cijena već povoljna. Interes dosad nije bio slab zbog cijena, nego zbog loših usluga, a to se sada bitno mijenja, iz dana u dan.

Monetizacija autocesta vama ide na ruku?

Puno nam donosi. Mi smo korisnik proračuna, a proračun će time lakše disati. S druge strane imamo obećanje da će se monetizacijom autocesta od 60 lipa trošarine po litri goriva 30 lipa izdvajati za razvoj željenice. To je važno jer dvije trećine pruga kod nas još nisu elektrificirane, a kao velik potrošač goriva, više od 300 milijuna kuna godišnje, mi smo zapravo financirali našu konkurenciju.

Izdvajanja za plaće srezali za 20 milijuna kuna 

Zanimljivo je da veliko restrukturiranje i smanjenje prava iz kolektivnog ugovora prolazi bez socijalnih nemira. 


Naši su se sindikati prvi odrekli regresa, božićnice, uskrsnice. To se malo spominje, no kad smo došli prije godinu dana, za plaće se izdvajalo više od 80 milijuna kuna, a od idućega mjeseca izdvajat će se manje od 60 milijuna kuna. Radimo velike uštede u dogovoru sa sindikatima, koji su svjesni toga da novca nema i da se moramo uklopiti u raspoložive okvire. Da sindikati nisu pristali, onda bi bilo potrebno provoditi otkaze. Jer razina prometa na željeznici godinama je zbog teške situacije padala. A broj zaposlenih je isti, premda je u proteklih osam godina tisuću ljudi bilo otpušteno, ali ih je jednako toliko i zaposleno. A HŽ Infrastruktura može funkcionirati s manje od četiri tisuće zaposlenih.

Spremni na otkaz, odbili stimulacije

Vaša je Uprava prva među javnim tvrtkama potpisala aneks ugovora i pristala na mogući instantni otkaz ako ne ispuni zadane ciljeve.

Bili smo prvi i otići ćemo ako ne postignemo ono što smo obećali, i u povećanju brzina, i u remontu pruga, i dovođenju sustava u red, i u restrukturiranju poduzeća, i u smanjenju gubitaka.

No, moguće je i da dobijete stimulacije ako ispunite te ciljeve?

Ne, mi to nismo potpisali. U prvom koraku jest bilo predviđeno da možemo dobiti neke benefite, ali s obzirom na to da smo svi mi u Upravu došli iz sustava željeznice, željeli smo dokazati da je posrijedi dobar sustav i da ljudi znaju raditi, i to bez vanjskih konzultanata, kakve se dvadeset godina plaćalo golemim svotama. Mi znamo što treba napraviti, samo nam je bila potrebna potpora kakvu sada imamo od Vlade i resornoga ministra.