Iznenadilo me je koliko malog kapitala 'pod ručnom' čeka da 1. srpnja navali na ono što je od Hrvatske ostalo. U hrvatskom veleposlanstvu u Londonu troje je advokata iz ureda CMS predavalo britanskim poduzetnicima o usklađivanju zakona EU i naše zemlje. Tu i tamo publika se slatko nasmijala slušajući s kime će to možda poslovati. Da bi kod nas otvorio firmu za projektni menadžment, moraš na plaći imati stručnjake točno određenih profila, pa ih je otkako je zakon prihvaćen osnovano tri.
Ljudi u publici
Međutim, kapital koji se nešto posebno nameračio na Hrvatsku naš narod uglavnom zamišlja kao neki grozomorno veliki, karakterno loš, kao neku moć akumuliranu od davnina. Kao neka slavna svima poznata prezimena, elitistički i/li kriminalno udružena. A onda, vidiš te ljude u publici, i na prvi pogled ti je jasno, ako tu i ima starog novca, old money, da taj novac i nije nešto posebno, a mlada lova tek nije velika. Prevoditelji, ljudi iz nekretninskog biznisa, nešto njih iz turizma, građevinari, nekolicina koja je saznala da su kamate u našim bankama veće nego u njihovima, pa su se došli raspitati o stabilnosti sustava, ugostitelji, trgovci. Mali kapital vidi svoju šansu, i nitko ne očekuje da mu itko išta pokloni, ne računaju na poticaje, oni samo vide svoju šansu, i jedva čekaju da administrativne prepreke nestanu i da pokušaju stvoriti novu vrijednost. Moram reći da sam im svima na licima očitavao, ma ne optimizam, nego da je novi zalogaj za njih rutinski posao.
Vratim se kući, i zatekne me mail – nakon pića je zamolio da mu ne spominjem ime, pa će tako i biti – velike face hrvatskog nekretninskog biznisa. I to, ne samo mail meni, nego ga je poslao i nekolicini svojih kolega, da svi vide kako je on novinaru rekao da nema pojma. Točno ih mogu zamisliti. Umoran, rekoh, hajde da prespavam. Ujutro sam mu zahvalio što me čita, zahvalio i na poučnom mailu, te ga zamolio za dopuštenje da dijelove maila u kojem se on ne slaže s mojom idejom o fair cijeni kvadrata citiram u Malom ulagaču. E, dleng-dleng, mogu zamisliti i kako je izgledao čitajući (nisam mail poslao svima kojima ga je poslao i on). Mislim da su u njegovim rečenicama bodovi za mene. Kako je u mailu opisao neki stan, zamolio sam ga da kaže koju cijenu smatra poštenom i da to argumentira. Pozvao sam ga na kavu, čaj ili ručak. Inzistirao je da se nađemo u zoni njegove firme, on je domaćin, i tako je počelo posve obično prijateljstvo dvojice sa suprotnih strana.
Cijena kvadrata i najam
Njegov je argument bio da moj rezon o 800-900-1200 eura za kvadrat nije u redu, jer oni na tržištu prodaju i po 1700-1800, i više. Na to sam replicirao da mi cijena kvadrata sama za sebe ne znači ništa, da mi kaže koliko je tamo najam. Ali, kaže, ljudi to plaćaju. Kažem ja, plaćali su i 2000 kuna za Hidroelektru, a vidi je sad. Čestitam mu što prodaju po koliko god prodavali, ali ne vidim zašto bih ja to platio. Onda se on proba vaditi na cijenu proizvodnje. Na to mu rekoh. Zamislite da vam kažem da je cijena proizvodnje primjerka novina 900 kuna. I onda poentiram da je to razlog da platite 900+ za novine. Vi biste vjerojatno rekli da sam za ludnicu. E, pa tako i ja mislim, mene se uopće ne tiče kolika je proizvodna cijena stana, nego samo koliko bih dobio odlučim li ga rentati.
Ma, uopće nema veze što u njemu ja mislim stanovati, cijena mora biti kao da ga dajem u najam. Što se mene tiče, ti stanovi o kojima on govori uopće nisu trebali biti izgrađeni. Pitao sam ga ima li kakvu garažu. Reče da ima parkirališno mjesto. Renta se za 100 eura na mjesec, prodaje se po 12.000 eura. Opa!, P/E 10, rekoh ja. Sad ste već blizu moje cijene, ali trebali biste malo spustiti da vam to odmah platim (naime, lokacija je dobra). I na to on izgovori naslov: Pa vi ste investitor! S vama se ne može razgovarati. Naći ćemo se na ručku. Ponudio sam mu da, kao i mnogi junaci Malih ulagača, sam izabere pseudonim. Prepustio je to meni, pa ću ga u idućim nastavcima, jer materijala ima za sto kartica, zvati Big Shot, jer on to doista je. O mukama što mislim činiti nakon što je iz idile švicarskog franka, zlata i zapadnog Londona zlato ispalo, u idućem broju.
Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, VIRO-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Pričam o cijenama nekretnina u ZG!!!!!
Točno je: cijena 900 – 1100 eurića, samo izuzeci zbog lokacije i uređenja max 3000 eura (strogi centar )
@jfact: ne radi se o burzi.
od pedesetak ljudi koji su bili na prezentaciji, dvojica mozda razmisljaju o tk.
ostali, kako sam shvatio, jednostavno zele poslovati
GOSPON stručnjak o nkretninama nažalost živi u hrvatskoj zabludi!!!! Da ode u LONDON i kod prosječnog investitora uzme “tečaj” od pet sati ČUO BI ISTINU KOJU u HRVATSKOJ kroje ZABA i PB!!!
CIJENE??????
Povrat 5%!!
Jednostavno ZA INVESTITORA što god STRUČNJAK MISLIO O SEBI!!
Nažalost ovaj put se moram složit s Birtićem!!!
„Novi zalogaj za rutinski posao“, samo da se “uklone administrativne prepreke“!!!. A apsorpcijski kapacitet? Da li se samim „uklanjanjem administrativnih prepreka“ otvara apsorpcijski kapacitet?
Kako to zavodljivo zvuči sa aspekta burzovnog ulagača? A što pred sobom ima burzovni ulagač prije nego se odluči za investiciju? Ima li neke brošure, financijska izvješća, neka nefinancijska izvješća ect? Na temelju čega se odlučuje investirati i u na temelju čega se odlučuje investirati u to u što se odluči investirati?
Da se razumijemo, meni kao poduzetniku u svakom slučaju je stalo da se tržište kapitala ojača i da čim prije osvoji i/ili se približi postotku od 50% financijskog tržišta. Da čim prije osvoji tržište koje banke napuštaju( razduživanjem, povlačenje, dezinvestiranjem ect). Itd. itd.
Međutim , malo sam rezerviran da je riječ o „novom zalogaju za rutinski posao“!!?? Bojim se da mi kod sebe nismo pripremili brošure, kataloge, financijska i nefinancijska izvješća, pa i da se u potpunosti otklone „ administrativne prepreke“. Riječju, nismo se pripremili za ulagače, kako bi to njima bio „ novi zalogaj za rutinski posao“!!! Dao bog da jesmo!
Uključite se u raspravu