Na e-mail adresu Poslovnog dnevnika stiglo je otvoreno pismo na kojem stoji da je njegov autor Stjepan Nikolić, diplomirani inženjer. Pismo je adresirano na ministra zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Mihaela Zmajlovića.

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Poštovani ministre zaštite okoliša,

Siguran sam da glede izgradnje hidroelektrane Ombla i energane na komunalni otpad u Zagrebu, za koju izjavljujete da nikada nije napravljena prava studija izvodivosti – niste u pravu ili nemate podatke što je kod ministara čest slučaj, ali zato postoje savjetnici.

Još prije trideset godine u planovima HEP-a je istraživana i  uvrštena HE Ombla na kojoj su  radili vrsni projektanti i do danas napravljene brojne studije i najnovije, dokazale opravdanost izgradnje i višestruku korist uz maksimalnu zaštitu okoliša i osmatranje.

Godinama se radi na projektima hidroelektrana na Dravi s navodnjavanjem oko 100000 ha plodnoga zemljišta. Realizacija hidroelektrana je u mirovanju zbog nepoznatih ili banalnih razloga. Tko zna po koji puta započete su studije hidroelektrana na Savi. Trebam li Vas podsjetiti da polovicu energije uvozimo, a od naše polovice je veći dio energije iz hidroelektrana i nuklearke. Slovenci su već napravili ili završavaju svoj lanac hidroelektrana na Savi i Dravi, ne pomažu nam i imamo poplavu nizvodno koje smo upravo ovih dana svjedoci.

Kako mi nemamo dovoljno nafte i plina i poprilično smo rasipni s energijom – različitih gubitaka i 40%(!), odustajati od hidroenergije vrlo je opasno po nacionalne interese i neracionalno. Zapošljavanja domaće industrije i građevinarstva koji su bez posla već nekoliko godina je imperativ, a znamo da bez velikih poslova za domaću industriju nema zapošljavanja, oporavka i izlaska iz krize. Zato nemojte se igrati sa šišmišima i Naturom ili slušati mađarskoga predsjednika koji se protivi hidroelektranama na Dravi. Nema goleme zarade na parkovima prirode i masovnoga zapošljavanja. Hidroelektrane su višenamjenski objekti koji proizvode najjeftiniju energiju, rješavaju obranu od poplava koje nam upravo sada nanose nemjerljive štete, osiguravaju vodu i akumulacije za navodnjavanje stotine tisuća hektara plodnog poljoprivrednog zemljišta i omogućava intenzivnu proizvodnju hrane koju sada uvozimo za 2 milijarde eura kao i dvije milijarde eura za uvoz energije. Je li sada jasno zašto naši susjedi imaju interes da budemo uvozno ovisni, da je Zagreb prvi u Europi po komunalnim troškovima, troškovima prehrane i broju stranih robnih kuća.

Kada imaju interes za obnovljivim izvorima energije preplavili su nas ponudama, pa ne valjda da nam pomognu nego da na nama odlično zarade i prodaju svoju opremu i sačuvaju svoja radna mjesta.

Kod povlačenja sredstava iz fondova EU budite sigurni da ćemo u drugoj polovici 2013. g. više sredstava uplatiti nego iskoristiti za razvojne projekte, ne računam sredstva za Vladine urede i administraciju i tako zvane treninge činovnika. Sredstva koja EU odobri idu na javni međunarodni natječaj. Već sada sanacije i izgradnju centara za gospodarenje otpadom u Šibeniku, Rijeci i Istri vode Grci, a mi lopatamo. Toga će biti sve više i više. Projektiranje željezničkoga koridora od Botova do Rijeke rade Talijani i Poljaci za 22 milijuna eura, a naši projektanti i graditelji propadaju jedan za drugim. Pa tko je tu lud, a tko zbunjen, a tko ne zna? Kada nam „odobre“ Pelješki most i sredstva još ćemo vidjeti tko će ga graditi! Zračnu luku Zagreb dali smo u koncesiju firmi s kapitalom od 10000 kn umjesto 160 mil. eura – uvjet iz natječaja, procijenili smo radove na 350 mil. eura, sada se kalkulira o 230 mil. eura i tu je pitanje tko će to raditi. Slična je bila situacija s zagrebačkim pročistačem otpadnih voda ZOV. U natječaju su bile moćne njemačke firme RWE i BW, a poslije se pojavila „sestrica“ u Beču u koju se slije svake godine 65 mil. eura i tako 28 godina, ali je zato investicija sa 300 mil. DM uz 123 aneksa narasla na 350 mil. eura. Državnoj Reviziji ne pada na pamet ispitati dobit i gdje završava!?

Neznanje i nepripremljenost Hrvatske za život i rad u EU će nas krvavo koštati i tu cijenu, radi naših nepripremljenih projekata i nesposobnih političara morat ćemo platit jer nema alternative. Treba reći istinu narodu jer će mnogi ostati bez posla, plaće i mirovine će doći na nivo Bugarske od 300 eura, imovinu ćemo rasprodati. Čak i ACI marine, naš dragulj završiti će vjerojatno kod Sulejmana Veličanstvenog mu je svoj dio – 7% ACI-ja, Patafta iz Varaždina već prodao. Očigledno je da investitori čekaju da padnemo još niže s plaćama i laganim otkazima, zapošljavanje na određeno vrijeme, manja prava i sindikalne lidere nećemo više tako prečesto na TV gledati. I bolje. I kada se dogodi narod, 400000 nezaposlenih prelije na ulice gotovo je s razvojem i investitorima, a završava rasprodaja „obiteljskoga srebra“ koju „investitori“  čekaju. Danas gledamo Grčku, Cipar, PIGS, a nama će biti još i gore.

Vratimo se temi otpad i zaštita okoliša.

Komunalni otpad je pored ostalih – obnovljivi izvor energije – koji se koristeći u energanama na otpad pretvara u toplinsku i električnu energiju  koju trebamo.

Proizvodimo oko 1,5 mil. tona komunalnog i 7,5 mil. tona poljoprivredno i šumarsko-drvnog otpada godišnje i 35 mil. tona imamo već  na odlagalištima. To je budući energent jer je naš i besplatan i postoje za to tehnologije za obradu čak i domaćih proizvođača, a sve se to može i mora iskoristiti. Za ilustraciju samo otpad odložen na Prudincu u Jakuševcu do 2018. g. vrijedio bi  kao energetski ekvivalent plina – 2 milijarde eura. Zašto HEP i INA bježe od energetskog korištenja otpada je kristalno jasno, ali zašto Vlada i nadležna ministarstva se ne zbroje i pogledaju koje milijarde plaćaju godišnje na uvoz nafte i plina.

Od 1990. g. do 2006. g. izrađene su najmanje tri studije isplativosti, jednu s Austrijancima TBU/SFC/ITU, drugu IGH i partneri i treću Elektroprojekt i partneri i sve su predložile ENO energanu na otpad u Zagrebu na Savici, Resniku ili Dumovečkom lugu uz prethodnu maksimalnu oporabu. Od svih ovih lokacija odustao je sadašnji gradonačelnik na nedavnoj javnoj raspravi Plana gospodarenja otpadom grada Zagreba jer su lokalni izbori pred vratima, a tada se otpad ne rješava pogotovo ne u tuđem dvorištu ili županiji. Kako je otpad dugoročno rješenje, a izbori svako malo, tako evo već 23 g. leži otpad neriješen u Zagrebu i Hrvatskoj i ne će se skoro riješiti, ali će kazne iz EU početi stizati već u ljeto ove godine! Još 2005. g. izradili smo Strategiju gospodarenja otpadom Hrvatske koju su prihvatile Vlada, Sabor i EK. U njoj se osim MBO po županijama ili regionalno, planira i ENO za Zagreb i 3 ENO u regijama. Predložili smo i mogućnost korištenja novih tehnologija sada u probnim pogonima diljem svijeta – zašto ne i kod nas – za Plazmu i Fuziju koja znači potpunu revoluciju u obradi otpada, kako starog tako i novog – imali smo i ponude za to iz USA, prof. dr. Estlund!

Na kraju, gospodine ministre, ne mogu ne spomenuti i najveći ekološki problem Hrvatske o kojem se šuti -„omerta“- za koji ste zaduženi i odgovorni, a to je nerješavanje opasnoga otpada kojega ima oko 50 tisuća tona godišnje i koji se izvozi za skupi novac, ali ipak manji dio, gdje završava veći dio, samo Bog zna. Također, ne mogu zaboraviti mulj iz pročistača otpadnih voda kojega samo u Zagrebu ima u Resniku 300000 t i oko 3000000 t/godišnje će uskoro biti u cijeloj Hrvatskoj, a nema adekvatnoga rješenja.

Vrijeme curi, kazne i penali iz EU stižu kao bujice iz Slovenije koji su svoju Savu smirili hidroelektranama i sanirali kao i Ljubljansku banku – najvjerojatnije na naš račun. Političari dolaze i prolaze, a narod sve to plaća, ali sad sve teže i teže. Do kada? Stručnjaci Vam stoje na raspolaganju slabo ili nikako iskorišteni. Primjerice, sa skupa u Opatiji Komora građevinara pripremila je knjigu projekata s detaljnim podacima za ministre i investitore za 35 milijardi eura i ta knjiga skuplja prašinu na policama ministarstava i čeka hrvatskoga Roosevelta. A vi ni slučajno nemojte podcijeniti moć neznanja i glupost, ali i strpljenje naroda, mislim naravno na Vladu RH.