Njemačka kućanstva su, bar na papiru, među najsiromašnijima u eurozoni, pokazala je studija Europske središnje banke (ECB), koja će svakako učiniti još zanimljivijom raspravu o tome koliko bi se trebali odricati porezni obveznici sa sjevera Europe kako bi pomogli posrnulim europskim gospodarstvima s juga.

Iako studija ECB-a ne daje potpunu sliku životnog standarda u državama eurozone, na koje utječu činbenici poput socijalne zaštite i infrastrukture, a i zasniva se na podacima iz 2009. in 2010. godine te ne uzima u obzir stope vlasništva nekretnina koje su posebno niske u Njemačkoj i Austriji, rezultati su pokazali kako građanima u nekim od krizom najpogođenijih država i nije tako loše kao što je uvriježena percepcija.

Velika dihtomija

"Podaci jasno pokazuju kako bi se u spašavanju pogođenih država trebali više angažirati unutrašnji resursi, a manje oni izvan granica", rekao je za The Wall Street Journal Carsten Brzeski, ekonomist ING banke u Bruxellesu. S njime se slažu i drugi analitičari koji smatraju kako će studija ECB-a osnažiti nastojanja da se u spašavanje više uključi privatni sektor, nakon što je anketa među 60.000 kućanstava u eurozoni ukazala na veliku dihtomiju između praznih proračunskih blagajni država s periferije monetarne unije i 'bogatstva' njihovih građana.

Tako je prema prosječnom bogatstvu kućanstva, iz kojeg su isključeni ekstremi bogatstva i siromaštva, Njemačka najsiromašnija članica eurozone, iza Slovačke i Portugala, iako te podatke iskrivljava to što je jug Europe skloniji vlasništvu nad nekretninama, nasuprot unajmljivanju, zatim vlasništvu nad malim tvrtkama i obrtima te broju članova kućanstva.Ipak, zahvaljujući mjerama koje se zasnivaju na prihodima blagostanje Nijemaca je kudikamo veće nego njihovih južnih susjeda. Potvrđuju to i podaci koje je prošlog mjeseca objavio Eurostat, a prema kojima je prosječni BDP po stanovniku Nijemačke 2010. iznosio 29.000 eura, što je 119 posto prosjeka EU tijekom te godine.

Nova pravila

Nasuprot Njemačke, BDP po stanovniku u Grčkoj je iste godine bio na 87 posto ptrosjeka EU, u Italiji na 101 posto, a u Španjolskoj na 99 posto. Štoviše od 41 regije sa BDP po stanovniku većim od 125 posto prosjeka EU, čak ih je osam 2010. bilo u Njemačkoj.Ne začuđuje to što su kućanstva u Luksemburgu 2010. godine imala akumuliranu neto vrijednost veću od 700.000 eura, koliko to što su se na drugome mjestu našli Ciprani sa oko 670.000 eura. No čini se da su već počeli puhati neki novi vjetrovi jer kada je prošlog mjeseca ciparska vlada dobila 10 milijardi eura pomoći od Europske unije i MMF-a, uvjet za njezinu doznaku bio je da vlasnici velikih štednih uloga u najvećim bankama također 'plate' spašavanje državne blagajne.

Temelj za takav uvjet svakako se može naći i u tome što je prosječno bogatstvo njemačkih kućanstava 2010. iznosilo malo manje od 200.000 eura. Ta je pak brojka malo manja nego u Nizozemskoj i Finskoj, a upravo u tim državama se najviše protive spašavanju posrnulih ekonomija s ruba eurozone. Medijan, odnosno najčešća srednja vrijednost bez ekstrema također ne ide u prilog jugu Europue – u Njemačkoj iznosi 51.000 eura, dok je u Grčkoj dvostruko veći, a na Cipru čak pet puta, odnosno 270.000 eura.