Prema stavu Vrhovong suda u odluci br. Rev-17/2007  utvrđeno je da pogrešno II-tuženik smatra da nižestupanjski sudovi nisu u konkretnom slučaju bili nadležni u odnosu na njega hrvatski sud je nadležan u ovom slučaju i prema II-tuženiku koji ima sjedište u Republici Sloveniji u smislu odredbe čl. 46. st. 4. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) prema kojoj – ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji kad jedan od tuženika ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. U smislu odredbe čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP više osoba može jednom tužbom tužiti ili biti tuženo (suparničari) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev temelji se na solidarnoj obvezi tuženika da tužitelju  naknade materijalnu štetu nastalu od nedostatka kupljene perilice koju je I-tuženik tužitelju prodao, a II-tuženik ju je proizveo.

Otkazni rok i godišnji odmor

Prema stavu Vrhovong suda u odluci br. Revr-1524/2019 protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio, ali je odobrio tužitelju korištenje godišnjeg odmora.Nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj nije imao opravdan razlog za zaključivanje kako je donošenjem odluke o korištenju godišnjeg odmora tuženik prihvatio zahtjev za zaštitu prava. Za te svoje zaključke dali su jasne i razumljive razloge. Prigovori revidenta u odnosu na te navode, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Dakle, tuženik je pisanom odlukom otkazao ugovor o radu tužitelju 31. srpnja 2009., protiv te odluke tužitelj je izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio, niti je stavio van snage odluku o otkazu pa je istekom otkaznog roka prestao ugovor o radu. Ugovor o radu prestao je istekom otkaznog roka koji je u konkretnom slučaju prekidan, jer je tužitelj koristio godišnji odmor i bio je na bolovanju, a prema odredbi čl. 118. st. 4. ZR otkazni rok ne teče za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Zbog iznesenog, ne može se prihvatiti navod tužitelja da je ugovor o radu usmeno otkazan 19. listopada 2009., već mu je tada istekao otkazni rok. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik