Piše: Mladen Miličić, dipl. inženjer i direktor tvrtke M. Miličić d.o.o.

Iako se u tekstovima o mirovinskom sustavu najčešće spominje omjer broja umirovljenika i osiguranika, u ovom tekstu fokus stavljamo na omjer prihoda koji se prikuplja po osnovi doprinosa i prihoda iz proračuna.

2011. – Prihodi od doprinosa 

Prihodi od doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (2011.) ostvareni su u svoti od 19.075.125.033 kn, što čini 53,64% ukupnih prihoda.

2011. Prihodi iz proračuna 

Prihodi iz proračuna za mirovine ostvarene prema povoljnijim uvjetima i posebnim propisima, dodatke uz mirovinu te nedostatak prihoda obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, uvjetovan uvođenjem obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, ostvareni su u svoti od 16.275.661.747 kn.

Pogledajmo kako izgleda mirovinska pita u strukturi ukupnih prihoda.

Kada bi mirovinskom sustavu nedostajalo 10% ili 20% sredstva za zatvaranje finacijske konstrukcije možda bi se još moglo govoriti o konceptu koji ima smisla. Nameće se logičan zaključak da mirovinski sustav ustvari ni NE POSTOJI.  Sustav koji nam se prezentira bazira se (ili bi se trebao bazirati) na dominantnom prikupljanju sredstava uplatama po osnovi doprinosa. U praksi vidimo da je gotovo isti iznos uplata pokriven prihodima iz proračuna. 

Možda će se za dvadesetak godina današnji zaposlenik pozivati na riječi "I ja sam uplaćivao doprinose, gdje je moja mirovina?". No  taj isti neće se sjetiti da je za mirovinske doprinose uplatio i onaj nezaposleni kada je kupio proizvod za 5 kuna a  jednu kunu kroz PDV-a ubacio u proračun.

Autor tekst zastupa tezu da bi za sve osobe preko 65 godine trebale osigurati minimalne mirovine i to iz proračuna. Dodatni stupovi trebali bi osigurati realne mirovine u budućnosti iako i dobrovoljni stupovi nose svoje rizike. U suprotnom ponovit će se današnja teška situacija gdje umirovljenici smatraju da oni moraju dobiti svoju mirovinu jer su za nju pošteno uplaćivali. Zaboravlja se da je mirovina naših očeva i djedova utkana prije svega u kapital stvoren u starom sustavu, a  koji je dijelom pojela pretvorba i privatizacija.

Današnje uplate za MIO pokazuju da bi postizanje pune generacijsku solidarnost te iznose trebalo poduplati! S obzirom da je to nemoguće, otvorimo danas oči – a ne za dvadesetak godina – kako bi izbjegli pitanje: "Gdje je moja mirovina?".