Europa se nalazi na samom rubu jedne katastrofalne pogreške koja bi dodatno ojačala rastući dojam europske propasti i kraha. Ta pogreška tiče se Cipra, ali nema nikakve veze s financijskim paketom pomoći toj zemlji.Naime, na kocki je energetski posao stoljeća.
Nitko ne može sa sigurnošću ustvrditi koliko nafte i plina ima u ciparskim teritorijalnim vodama, ali postoje uvjerljivi pokazatelji da je njihova količina dostatna za značajan doprinos energetskim potrebama Europske unije. Prema najnovijim medijskim izvješćima, već samo naftno polje pod nazivom Afrodita moglo bi jamčiti zadovoljenje 40% trenutne potrošnje prirodnog plina u Europskoj uniji. Očito je, dakle, kako se ciparskim dužničkim problemom bave krivi bankari. Ekipa investicijskih bankara koji znaju kako strukturirati dugoročne poslovne pothvate bila bi puno bolja od sitničavih dužnosnika Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda, koji znaju cijenu svega, ali vrijednost ničega.
Prema legendama ovaj je otok rodno mjesto drevne grčke boginje Afrodite, a pomorska naftna bušotina nazvana u njezinu čast samo je prva od 12 sličnih koje će u budućnosti sigurno biti jako zaposlene. U neposrednoj je blizini izraelskog naftnog polja pod nazivom Levijatan, čiji naziv odaje koliko točno energije počiva u dubinama istočnog Sredozemlja, a nije ni daleko od egipatske obale, gdje Shell već vodi tri slična projekta.
Pogon za ukapljivanje plina
Vrijednost nadaleko poznatih zaliha nafte i plina u naftnom polju Afrodita procjenjuje se na oko 80 milijardi eura (103 milijarde dolara). Međutim, shvaćanje značaja te vrijednosti podrazumijeva dugoročnu posvećenost. Točnije, za transport nafte i plina u Europu i drugdje trebao bi se izgraditi pogon za ukapljivanje plina koji bi stajao oko 10 milijardi eura, a izraelski ulagači već su iskazali zanimanje za takav projekt. Već sam obujam izglednog ciparskog energetskog bogatstva, kao i financijskih sredstava potrebnih da se ono iskoristi, umanjuje trenutne dojam o financijskim tegobama te zemlje. No Cipru smjesta treba 17 milijardi eura želi li ostati unutar euro zone, dok mu je godišnji BDP tek nešto viši od 23 milijarde eura. Međutim, sve te brojke moramo staviti u kontekst svekoliko tmurne energetske slike u Europskoj uniji. A upravo to se ne čini u pregovorima o dugu koji su u tijeku.Kada bi ruski Gazprom konačno postigao dogovor s ciparskom vladom u zamjenu za šest milijardi eura, europska energetska ovisnost o Rusiji značajno bi se povećala. Kako stvari sada stoje, polovica energetskih zaliha članica Europske unije se uvozi, a taj će udio do 2030. godine vjerojatno porasti na 70%, čime će Rusija postati još silnija jer će moći zavrnuti slavinu kad god joj to padne na pamet.
Šamaranje optužbama
Europa ima i još jedan problem: pokušava 'ozeleniti' svoja gospodarstva (zbog čega plin postaje preferirani energetski izvor) istodobno s pokušajima poboljšanja konkurentnosti zahvaljujući plinu iz škriljevca. Kada bismo problem ciparskog duga stavili u još širi kontekst, treba imati na umu da se troškovi modernizacije i povezivanja europske zastarjele energetske infrastrukture u sljedećih 30 godina procjenjuju na oko 20 bilijuna eura.Optužbe kojima se sada Nikozija i Berlin šamaraju, a ne zaboravimo ni na doprinose EU iz Bruxellesa, Europske središnje banke iz Frankfurta i Međunarodnog monetarnog fonda iz Washingtona, onemogućuju obuhvatan pogled na stvari. Naravno, ciparska je vlast godinama upravljala sumnjivim bankarskim sektorom, i to s jasnom namjerom privlačenja ruskih i ostalih ulagača. Nadalje, uz njemačku potporu provedeno je nenamjerno, a stoga i nemarno, smanjenje tržišne vrijednosti grčkih vladinih obveznica, što je jako pogodilo ionako ranjive ciparske banke. Pouka koju iz ovoga možemo izvući – projekt financijske regulacije i nadzora euro zone vrijedan je žaljenja. Pitanje kojim se europski čelnici moraju brzo pozabaviti jest kako produljiti rokove za ciparska dugovanja. Čak i kada bi Cipar otkrio da u 11 od 12 neistraženih polja na njegovoj južnoj obali, za koja se sumnja da sadrže ležišta nafte, nafte nema, već samo polje Afrodita sadrži više nego dovoljno energetskih zaliha za rješavanje problema kratkoročne zaduženosti ove zemlje. Općenito govoreći, s obzirom da će globalna potražnja do 2030. godine porasti za otprilike jednu trećinu, ulaganje u Cipar doima se puno privlačnijim od ponude na nekim drugim mjestima u Europi.
© Project Syndicate, 2013.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu