Pitanje plaćanja kamate na predujam, u smislu postavljenog pitanja, regulirano je Zakonom o zaštiti potrošača.

Tako je odredbom članka 29. ZPP-a propisano da je trgovac koji zahtijeva ili izričito uvjetuje kupnju proizvoda ili pružanje usluge djelomičnim ili ukupnim jednokratnim ili obročnim predujmom i isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon primitka predujma, dužan potrošaču prigodom isporuke proizvoda ili pružene usluge obračunati i isplatiti kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca za cijelo razdoblje, računajući od dana primljenog predujma do dana isporuke proizvoda ili usluge ako je rok isporuke proizvoda ili usluge dulji od jednog mjeseca. Ta se odredba primjenjuje i u slučaju kad trgovac ne može isporučiti ugovoreni proizvod ili obaviti uslugu. Dikcija navedene odredbe upućuje na zaključak da se radi o prisilnom propisu, kojim je zakonom određena naknada na koju potrošač ima uvijek pravo ako je trgovac zahtijevao predujam ili je kupnju izričito uvjetovao uplatom predujma i ako rok isporuke proizvoda ili usluge nije kraći od jednog mjeseca.

S obzirom na to da se radi o prisilnom propisu, potrošač se prava na kamate na predujam ne bi mogao odreći. Međutim, nakon što je tražbina s naslova kamata na predujam dospjela, potrošač će je se moći odreći.Odredba se primjenjuje samo kad se radi o pravnom odnosu trgovca i potrošača, u smislu ZPP-a. Prema članku 3. ZPP-a, potrošač je svaka fzička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti, niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u sklopu svoje poslovne djelatnosti ili u sklopu obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja. U drugim se slučajevima (primjerice, kad pravna osoba kupuje robu od druge pravne osobe) odredba članka 29. ZPP-a ne primjenjuje. 

Prebijanje tražbina s protutražbinama vjerovnika

Domaća pravna osoba pristala je pristupiti višestrukoj kompenzaciji (prijeboju) s drugim pravnim osobama, od kojih je jedna i strana pravna osoba. Pod kojim uvjetima domaća pravna osoba može sudjelovati u višestrukoj kompenzaciji s drugim pravnim osobama, od kojih je jedna strana pravna osoba? 

Prema odredbama članaka 196. i 197. Zakona o obveznim odnosima uređeno je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Međutim, prijeboj (kompenzacija) ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Zakonom o platnom prometu u zemlji uređeno je da se pod platnim prometom podrazumijevaju i plaćanja u drugim valutama između sudionika u platnom prometu, ako je zakonom tako određeno. Sudionici u platnom prometu su domaći poslovni subjekti i građani te, u skladu s posebnim propisima, strane pravne i ?zičke osobe (u nastavku teksta: sudionici). Prema članku 22. ZPP-a, plaćanja između sudionika obavljaju se bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem.

Sukladno članku 26. ZPP-a, obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca.  Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja.Međutim, poslovni subjekt ne može obavljati obračunsko plaćanje ako na računu za redovito poslovanje ima evidentirane nenamirene dospjele obveze, prema članku 27. ZPP-a.Dakle, sukladno navedenom, domaća pravna osoba, tj. poslovni subjekt, može sudjelovati u višestrukoj kompenzaciji (prijeboju) s drugim pravnim osobama od kojih je jedna strana pravna osoba, pod uvjetom da na računu za redovito poslovanje nema nenamirene dospjele obveze.

Produljenje ugovora zbog korištenja godišnjeg odmora

Primili smo u radni odnos radnika na određeno vrijeme od šest mjeseci. Radni odnos mu istječe 28. travnja 2013. godine, ali tijekom radnog odnosa nije koristio pripadajući godišnji odmor (niti je za njega pitao, niti ga je poslodavac slao kući da ga iskoristi). Smijemo li mu produljiti radni odnos za još nekoliko dana (desetak) kako bi ipak mogao iskoristiti svoj godišnji odmor?

Člankom 10. stavak 1. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Dakle, razlozi zbog kojih se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme su, iako ne sasvim podrobno, određeni navedenom odredbom Zakona o radu pa se takav ugovor ne smije sklapati zbog nekih drugih razloga.Situacija iz upita je poznata u praksi. Radi se, u stvari, o tome da se tek po isteku radnog odnosa, kojeg je radnik sklopio na određeno vrijeme, ili neposredno prije toga utvrditi da radnik nije iskoristio pripadajući godišnji odmor. Radnik tada inzistira da ga iskoristi, pa iako nije izričita obveza poslodavca da u slučaju prestanka omogući radniku korištenje preostalog stečenog godišnjeg odmora, poslodavci se često tome ne protive. No, događa se tada da bi radni odnos radniku, nakon korištenja godišnjeg odmora, trebao prestati poslije dana koji je u ugovoru o radu određen kao dan prestanka radnog odnosa. Poslodavci, naime, tada odluče "produljiti" radni odnos radniku i zaključuju mu radnu knjižicu s kasnijim datumom od onog određenog kao danom prestanka radnog odnosa u ugovoru o radu.Radi se, naime, o čestoj zabludi da je zbog korištenja godišnjeg odmora dopušteno produljiti radni odnos. Produljenje radnog odnosa na određeno vrijeme je, u biti, zasnivanje novog radnog odnosa na određeno vrijeme za koje vrijede sva pravila iz navedenog članka 10. Zakona o radu, što znači da se produljenje radnog odnosa može dopustiti samo zbog razloga navedenih u tom članku, a korištenje godišnjeg odmora ne može se smatrati takvim razlogom.I radnici i poslodavci morali bi voditi više računa da se takve situacije u praksi ne događaju. To znači da bi radnici dovoljno vremena prije prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme trebali zatražiti korištenje svog godišnjeg odmora a poslodavci bi, kod svakog radnika koji radi na određeno vrijeme, trebali imati na umu da mu treba, gdje je to moguće, omogućiti korištenje godišnjeg odmora prije prestanka ugovora o radu.Tamo gdje objektivno nije moguće omogućiti radniku da prije prestanka radnog odnosa iskoristi svoj pripadajući godišnji odmor, ili barem ne u cijelosti, poslodavac će radniku izdati potvrdu o korištenju godišnjeg odmora. 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik