Hrvatska je najdulje od svih država čekala ulazak u Europsku uniju, taj nam je rekord dobro poznat. Ovih dana, međutim, jedan me slovenski novinar pita: "Hoće li Hrvatska biti rekorder u brzini traženja pomoći od Bruxellesa kad uđete u Uniju?".

Najnovije prognoze analitičara idu tome u prilog. S druge strane, nekadašnji srednjoeuropski tigar upravo je pred "bailoutom". Početkom lipnja Sloveniji na naplatu dolazi 1,1 milijarda eura trezorskih zapisa, za koje se već zna da ih nema čime platiti, a najmanje još tri milijarde eura joj je samo ove godine potrebno za sanaciju bankarskoga sektora. Navodno je novoj koalicijskoj vladi na čelu s Alenkom Bratušek Bruxelles dao još samo dva mjeseca da nađe rješenje. Za to su šanse jako male, tvrde upućeni, i vjerojatan je novi scenarij po diktatu zastrašujuće trojke (EK, MMF i ECB). Što se to dogodilo slovenskom gospodarstvu, na koje smo samo do prije nekoliko godina gledali sa zavišću? Je li ono, s obzirom na teškoće u koje je zapalo, sad slabije od hrvatskog? 

Kreditni i kapitalni grč?
"Bez obzira na aktualnu krizu koja stišće Sloveniju, njihovo je gospodarstvo jače od hrvatskog. Već su neko vrijeme u EU, imaju jake komunikatore prema Bruxellesu, što je velik kapital. Hrvatska, pak, ima jači gospodarski potencijal, dvostruko je veća i ima jače resurse. Slovenija će se izvući jer je nova vlada pragmatična, čak i ako budu tražili pomoć Unije, znat će je dobro iskoristiti. Slovensko će se gospodarstvo, koje je puno zatvorenije prema stranim investicijama od hrvatskoga, morati više otvoriti za inoulagače. To će se postupno mijenjati. Vjerujem da će nova ekipa s Alenkom Bratušek na čelu doslovce resetirati Sloveniju", uvjeren je Mladen Vedriš, profesor ekonomskih znanosti na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Njegov kolega Jože Damijan s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani uvjeren je da će Slovenija uskoro priznati nesposobnost podmirivanja obveza i zatražiti pomoć EU. No, uspoređujući dvije ekonomije, Damijan problem vidi i u konceptu vlasništva nad poduzećima. "Dokle god u Sloveniji ne dođe do promjene tog modela i u tvrtke ozbiljnije ne uđe strani kapital, stanje će se pogoršavati. Da taj koncept nije još sazrio, vidi se u snažnom političkom protivljenju Agrokorovu preuzimanju Mercatora.

No, kad zatražimo pomoć Bruxellesa, Unija će zahtijevati daljnju privatizaciju i u državu bi trebao početi pristizati inozemni kapital, pa onda i hrvatski. To je jedini način da tvrtke počnu normalno poslovati. Jer u Sloveniji uz teškoće banaka imamo i problem zaduženih tvrtki s premalo kapitala. Imamo kombinaciju kreditnog i kapitalnog grča", objašnjava Damijan. Slovenija i Hrvatska imale su različite tranzicije. "Slovenija je imala pravedniji model privatizacije. No, nakon što je provedena vlasnička transformacija, nisu uspjeli uspostaviti upravljačku strukturu s adekvatnim vještinama. Nije povećana vrijednost imovine kojom su jamčili za skupe kredite. U međuvremenu je vrijednost imovine tvrtki okopnila, a krediti su ostali, došla je kriza…Kod nas je privatizacija krenula ispočetka lošije nego u Sloveniji, bila je praktično bez regula i pravde. No, pronađeni su strateški investitori koji su ulagali u telekome, banke, farmaceutske tvrtke. Pokazali su se kao dobri upravljači i podigli su vrijednost kompanija. Može se reći da su u tom smislu bolje očuvali vrijednost imovine poduzeća u odnosu na Sloveniju, koja je danas suočena s tvrtkama na bubnju", navodi  Vedriš. 

Naličje turističke mantre
I Jože Damijan daje sličnu ocjenu: "Problem slovenske privatizacije je u tome što su dioničari poduzeća kupovali kreditima za koje su jamčile same tvrtke, čime su umanjene njihove mogućnosti za nove investicije. Također, slovenska su poduzeća svoja ulaganja financirala dužničkim kapitalom, dakle bankarskim kreditima. Posljedicu imamo danas: slovenske su tvrtke jako zadužene i financijska kriza zato je na njih tako snažno i djelovala. Hrvatska se tranzicija pak temeljila na konceptu podjele društvene imovine među nekoliko desetaka najvećih obitelji, dok su preostalo uglavnom privatizirali stranci. Slovenski se koncept temeljio na internoj podjeli društvene imovine, i to unutarnjim vlasnicima i državi. Oba modela ostavila su različite posljedice. U Hrvatskoj se kasnije dogodio 'šok' zbog fiksne kune, čime je izvoz postao nekonkurentan. Uslijedio je velik broj stečajeva, a gospodarstvo je deindustrijalizirano. Ostalo je nekoliko većih i snažno koncentriranih grupacija u domaćem vlasništvu, turistička industrija te financijski sustav u rukama stranaca", kaže Damijan.  A upravo u hrvatskom oslanjanju na turizam Mladen Vedriš vidi puno problema. "Slovenci ostvaruju četiri puta veći izvoz per capita od Hrvata. Valja se zapitati zašto je tako. Slovenija je u razvojnom putu od osamostaljenja postigla uravnoteženu makroekonomiju, usredotočili su se na izvoz i proizvodnju.

Hrvatska se oslanja na turizam i trgovinu, čime se potiče uvoz. Priča o sedam milijardi kuna prihoda od turizma ima naličje jer 70 posto tih prihoda je de facto uvoz. Naš je turizam kao transferna 'mašina'. Slovenci su, pak, kroz kontinentalni turizam pokazali da su bolji od nas i da znaju ulagati u taj sektor", kaže Vedriš. Kako je moguće da dvostruko manja Slovenija ima, ukupno gledano, tek nešto manji BDP od Hrvatske ili, još bolje, on je gotovo dvostruko veći po stanovniku? "Slovenski je BDP po stanovniku daleko veći od našega iako je Slovenaca dvostruko manje. No, Slovenija je početkom 90-ih imala bolju startnu poziciju i krenula je s većom razinom BDP-a od Hrvatske. Mi smo imali rat i agresiju koja nam je umanjila BDP. Slovenija je imala ravnomjeran razvoj, poticala je izvozne potencijale i ostala konkurentna. Shvatili su važnost proizvodnje za vanjska tržišta, čime se održava i potiče zaposlenost. Hrvatska se i dalje oslanja na turizam, dok Slovenci na njega gledaju isključivo kao dopunsku djelatnost", kaže Vedriš. Iako hrvatski realni sektor trenutačno grca zbog pada potrošnje, rasta nelikvidnosti i nedostatka konkurentnosti, Jože Damijan, zanimljivo, smatra da su naša poduzeća trenutačno u boljem položaju od slovenskih. "Slovenija više nije onaj tigar od prije pet godina. Zato danas doživljavamo obrnute trendove: hrvatska i srpska poduzeća kupuju, ili žele kupiti, slovenska, od Atlantic grupe i Nectara do Agrokora. Prodane su ili su na prodaju nekad vodeće slovenske tvrtke: Droga Kolinska, Fructal, Mercator.  Ništa ne upućuje na  preokretanje trenda jer slovenske kompanije bez svježeg kapitala ne mogu normalno poslovati, a pogotovo ne mogu ići u daljnje investicije ili akvizicije. Iznimka je možda Triglav osiguranje", smatra Damijan. 

Suradnjom do rasta
Boris Teški, vlasnik konzultantske tvrtke Instar, vidi intenziviranje gospodarske suradnje dviju država ulaskom Hrvatske u EU. "Ponovni ulazak u jedinstveni gospodarski prostor donosi veći interes za suradnju. Ubrzat će se protok kapitala, robe i radne snage. Akvizicije ili spajanja danas su vjerojatniji nego prije dvije ili više godina. Eventualni projekt Agrokor-Mercator trebao bi biti veliki okidač za ubrzanje integrativnih procesa u robi široke potrošnje, koji bi trebao utjecati i na ostale sektore. No, potencijala ima puno, pogotovo u povezivanju sa slovenskim prehrambenim tvrtkama poput Perutnine, Žita, Mlinotesta. Prostora za suradnju ima i u farmaceutskoj industriji, pogotovo u distribuciji lijekova", nabraja Teški. "Male nacionalne ekonomije moraju iskoristiti svaku mogućnost za prekograničnu suradnju. To je moguće samo ako se kompanije, ali i države, prestanu promatrati kao konkurencija i suradnju postave kao stratešku priliku za rast i jačanje prema trećima, izvan 'naših' prostora.

Ne zaboravimo značaj zajedničke nuklearke Krško kao pozitivan primjer, od zapošljavanja do razvoja tehnologija i energetske neovisnosti. Obje bi države trebale dati veći doprinos u pokretanju potencijalno interesantnih velikih državnih projekata kao što su spajanje nacionalnih aviokompanija, suradnju luka, željeznica… Ili čak gradnja ceste Trst-Postojna-Rijeka. To je nužnost ekonomskog trenutka. Da ne govorim da bi neki od tih projekata mogli biti kandidirani za financiranje od EU. Turistička je ponuda komplementarna, pa uz dosadašnje zajedničke nastupe na tržištima Dalekog istoka postoji mogućnost suradnje i u hotelskoj industriji. Ulaganja u regiju poput onih koja su odradili Gorenje, Agrokor, Droga Kolinska, Dukat, Mercator ili Perutnina Ptuj dosegnula su maksimum. Konsolidacija industrija i u Sloveniji i u Hrvatskoj bit će trend idućih godina. Kojom dinamikom? To će ovisiti isključivo o financijskom sektoru", zaključuje Teški.  Unatoč teškoćama Slovenci su svoje potencijale maksimalno iskoristili. Mi u Hrvatskoj o njima i dalje uglavnom pričamo, bez konkretnih strategija. 

Vode u ulaganjima

Prema podacima HNB-a, Slovenija je od 1993. do 2011. te tijekom tri tromjesečja 2012. u Hrvatsku investirala 1,159 milijardi eura. U istom je razdoblju Hrvatska u Sloveniju uložila pet puta manje: 218,1 milijun eura. Podaci Centralne banke Slovenije su pak drukčiji. Prema toj statistici, Slovenci su od 1994. do 2011. u Hrvatsku uložili 1,635 milijardi eura, dok smo mi kod njih uložili 519,6 milijuna eura.

Karel Lipnik, analitičar lista Finance:

Slovenska se država u ovoj krizi ponašala kao tajkun bez novca
Analitičar slovenskoga lista Finance uspoređuje makroekonomske pokazatelje dviju država i analizira stanje u gospodarstvu Hrvatske i Slovenije 

Kupovna moć 
U Sloveniji je veća nego u Hrvatskoj i tako će još dugo ostati. Razlog je ponajprije u znatno većoj razvijenosti slovenskoga gospodarstva. Slovenski je BDP po stanovniku gotovo 50 posto veći u odnosu na hrvatski. 

Stanje u gospodarstvu 
U cijelosti je bolje u Sloveniji jer izvozi oko 75 posto svog BDP-a, a najveći joj je trgovinski partner Njemačka. Izvoz je u posljednje tri godine ipak znatno smanjen zbog pada BDP-a. I dok su najveći izvoznici kompanije koje nisu u većinskom državnom vlasništvu (Gorenje, Krka, Revoz, Lek…), određena poduzeća pod kontrolom države imaju velike tržišne udjele na domaćem tržištu. To se pokazalo jako lošim u ovoj krizi jer se država ponašala kao tajkun bez novca, čime je ugrozila ponajprije bankarsku stabilnost.  

Međunarodna konkurentnost
U Sloveniji je još dobra, no zbog unutarnjih problema pada. Hrvatska će u idućem razdoblju imati daljnje probleme s konkurentnošću. Zbog slabije kupovne moći inozemna konkurencija još neće tako agresivno doći na tržište Hrvatske, ali dugoročno se mogu očekivati teškoće jer je gospodarstvo usmjereno na domaće tržište. Posebno će probleme imati prehrambena industrija, koja zasad ima carinsku zaštitu prema EU.  

Poslovno okruženje
Iako se Slovenija ne može pohvaliti primjerenim poslovnim okruženjem, prema podacima MMF-a, i dalje je u tome znatno ispred Hrvatske. 

Bankarski sustav
Trenutačno najveći slovenski problem. Državno vlasništvo nad bankama dovelo je do toga da se u krizi nisu kapitalno prilagodile promijenjenim uvjetima. Hrvatska gotovo nema državnih banaka, pa je u mogućnosti prisiliti vlasnike banaka da osiguraju dovoljno sredstava za stabilnost sustava. Ipak, stanje u oba bankarska sustava prilično je loše jer se akumuliraju loši krediti. Njih je u Hrvatskoj oko 13 posto, dok je u Sloveniji taj udio nešto viši. Obje države imaju velik dio zaduženja u inozemstvu, a za Hrvatsku, koja još nije dio EU, to je veći rizik zbog tečajnih razlika. 

Nezaposlenost
U Sloveniji je prema podacima Eurostata bez posla 10,2 posto aktivnog stanovništva, dok je u Hrvatskoj ta brojka 18 posto (klasifikacija ILO). 

Proračun 
Zaduženost Slovenije i Hrvatske trenutačno je vrlo slična, no slovenski će se dug zbog sanacije banakarskoga sustava povećati. Dug nijedne države ne bi bio toliko problematičan kad bi platne bilance bile izdržljive i kad bi postojao gospodarski rast. Ako bi se isključile jednokratne stavke, Slovenija ima manji deficit i ako ne bi bilo potrebe za sanacijom banaka, on bi ove godine mogao iznositi oko tri posto BDP-a. Slovenija ima mogućnost smanjiti zaduženost prodajom vlasničkih udjela u državnim poduzećima. Hrvatske su javne financije i dalje manje pod nadzorom, a MMF predviđa da deficit još barem pet godina neće biti smanjen na manje od tri posto BDP-a.  

Gospodarski rast 
Slovenija tu ima više problema od Hrvatske. Domaća potrošnja pada više nego u Hrvatskoj, iako je njezin volumen veći od hrvatskoga. Hrvatska će uključivanjem u EU dobiti određene subvencije, u međuvremenu se troškovi pridruženja EU vide u većoj javnoj potrošnji, time se povećava i BDP. Slovenija je lani počela s mjerama štednje, to se vidi u smanjenju javne potrošnje, i ključno je da provede mjere za povećanje međunarodne konkurentnosti. To podrazumijeva dodatno smanjenje javne potrošnje i porezno rasterećenje gospodarstva. Slovenski će BDP stagnirati još oko godinu dana. Hrvatska će ulaskom u EU doživjeti nekoliko neugodnih šokova, ponajprije zbog pada carina na prehrambene proizvode, dok će se istodobno pogoršati izvozni uvjeti prema Srbiji i BiH.

Što je pred Slovenijom?

Privatizirat će se Telekom Slovenije, Petrol, Triglav osiguranje…

"U Sloveniji će sigurno doći do izlaska države iz gospodarstva, pitanje je samo kad i pod kakvim uvjetima. Ako država uspije u konsolidaciji javnih financija, doći će do njezina postupna izlaska iz tvrtki na način da će zadržati od 25 do 50 posto vlasništva. Pod državnom kontrolom i dalje je najveći dio energetskog sektora, najveći telekom operater, banke i najveća osiguravajuća kuća. Iskustva s državnim vlasništvom u proteklom su razdoblju bila različita. To se vidi u nižoj profitabilnosti, ali je s druge strane, primjerice, TK sektor u Sloveniji u određenim razdobljima bio među najbolje razvijenima u svijetu. Sloveniju su strane multinacionalke, prije svega Ericsson, u drugoj polovici 90-ih koristile kao pokusnog kunića u novim tehnologijama, što se vidi po tehnološkoj razvijenosti. Loše je, pak, što imamo nedovoljno tržišno natjecanje i preveliku tržišnu koncentraciju. To se posebno vidi u ovisnosti domaće prehrambene industrije o Mercatoru. Većinski udio država će zadržati ponajprije u energetskom sektoru. Prve tri velike privatizacije bit će Telekom Slovenije, Triglav osiguranje i Petrol. Ne zna se što će biti s bankama. Ako sanacija bude uspješna, NLB i NKBM će biti prodani oko 2015., s tim da moraju poslovati s dobiti. Država će ostati vlasnica SID banke za pomoć izvoznicima", prognozira Karel Lipnik.

BDP 2012.

Slovenija: 35,46 milijardi eura (ili 17,3 tisuće eura po stanovniku)
Hrvatska: 330,2 milijarde kuna (ili nešto više od 10 tisuća eura po stanovniku)

Udio izvoza u BPD-u:

Slovenija: 75 posto
Hrvatska: 22 posto