Fond za otpremnine, koji bi prema najavama iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, mogao zaživjeti već iduće godine, neće smanjiti prava radnika niti će smanjiti otpremnine. Cilj mu je, uvjeravaju u Mrsićevom ministarstvu, smanjiti pritisak na poslodavce koji se žele restrukturirati, ali i omogućiti svakom radniku, pa i onom koji je zaposlen na određeno vrijeme, dostojnu otpremninu.
Naime, premda će se o fondu i otpremninama tek raspravljati u sklopu drugog kruga pregovora o Zakonu o radu, što se očekuje tek u lipnju, prema prvim najavama model koji bi se preuzeo u Hrvatskoj istovjetan je austrijskom modelu koji u toj zemlji uspješno funkcionira već 10 godina. Premda je donesen 90-ih godina prošlog stoljeća, austrijski je model službeno je zaživio tek 2003., nakon 10-godišnjeg prijelaznog razdoblja. Isto takvo razdoblje uvela bi i Hrvatska tijekom kojeg bi vrijedilo postojeće zakonodavstvo.Fond za otpremnine zamišljen je kao instrument koji će se odnositi na sve poslodavce kroz tzv. doprinos za otpremnine. No, kako nas uvjeravaju u Ministarstvu, to neće predstavljati veće troškove za poslodavce jer će ujedno doći do reforme i u cijelom sustavu doprinosa. Prema najavama, ukinut će se doprinos za zaštitu na radu, a uvesti novi za otpremine. Takva je barem ideja, a sve to naravno trebaju potvrditi i socijalni partneri.
U Fond za otpremnine trebalo bi se tako uplaćivati između jednog do 1,5 posto, zavisno od dogovora poslodavaca, sindikata i Vlade, od jedinstvene bruto plaće. Trošak za poslodavca tako bi trebao u startu ostati isti, a koristi od fonda su, uvjeravaju u Ministarstvu, višestruke. Radnik je siguran da će dobiti otpremninu na kraju radnog vijeka ili prije, kako god odluči, a poslodavac trošak restrukturiranja distribuira na mjesečnu razinu i gotovo da ga i ne osjeća. Kako nam kaže Ivan Miloloža iz Hrvatske udruge poslodavaca, dok se službeni prijedlog ne prezentira, teško je dati pravi sud. "No, prijedlog od 1,5 posto bruto plaće za novi doprinos za otpremnine nije najbolje rješenje jer to predstavlja prevelik trošak za poslodavce koji možda uopće ne žele otpuštati radnike", zaključio je Miloloža. S druge strane, u Ministartsvu kažu: "Sad prečesto imamo slučaj da zbgo stečaja poslodavac nema dovoljno sredstava za otpremnine radnika i ovaj bi fond to izmijenio. Radnik bi bio siguran da će imati ili svoju otpremninu kad mu zatreba ili pak štednju na kraju radnog vijeka, a poslodavac bi lakše podnio troškove otpuštanja viška radne snage."
Hoće li fond ograničiti maksimalni iznos otpremnine, ili pak odrediti minimalni, tek će se vidjeti. Sve je još podložno dogovoru socijalnih partnera. No, jedno je sigurno: ukoliko radnik sam skrivi otkaz, otpremninu iz fonda definitivno neće moći koristiti. I dalje će, uvjeravaju u Ministarstvu, biti stimulativnih otpremnina, a one će se dogovarati samo i isključivo kolektivnim ugovorima i pravilnicima. Poslodavci koji su poznati po takvim otpremninama, neće imati veće troškove i moći će zadržati takvu praksu. "Fond će, kao i u Austriji, ostati pod državnom kapom, a novac koji u njega budu uplaćivali poslodavci ulagat će se na tržištu kapitala", neslužbeno doznajemo iz izvora bliskih Vladi.Sindikati su se bacili na prijevod austrijskog modela i dok ga ne prouče ne žele ni komentirati najave o fondu za otpremine, a poslodavci, koji odavna žele pojednostaviti i pojeftiniti trošak otpuštanja radnika, najave o izmjenama dočekali su s priličnom skepsom.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Štef pita premijera:
‘Gospo’n premijer, a tko je smislio ove gospodarske mjere – političari ili znanstvenici?’
Premijer:
Mi, političari.’
Štef:
‘I mislio sam da je tako.
Znanstvenici bi cijelu stvar prvo isprobali na majmunima.’
@Osi3
Porezi se povecavaju zbog toga sto se ekonomska baza iz koje vlada crpi novac smanjuje. Ne zato sto Slavko Linic ima potrebu da terorizira ljude. Kada se broj onih koji pune proracun smanjuje onda se proracunske potrebe mogu zadovoljiti samo ako se povecaju porezi. Dok god rizici zaposljavanja i investiranja u Hrvatskoj ostanu visoki ekonomija ce se smanjivati i porezi ce rasti.
Unemployement benifites je instrument kojim se smanjuju rizici zaposljavanja. Ako postoji fond iz kojeg se isplacuju otpremnine, poslodavac ce biti puno skloniji zaposliti ljude nego kada sav trosak otpremnina pada na njegova ledja. Uplacuju svi, a koriste ih samo oni koji izgube posao. Tako se skida dio rizika sa ciklicnih sektora koji su po pravilu privatni(drzavni zaposlenici rijetko gube posao). Manje rizika znaci vise zaposljavanja i vise investicija.
Ako podjemo od vase pretpostavke da ne treba raditi nista na smajivanju rizika poslovanja dok god se ne uspostavi kvalitetan pravni sustav i javna uprava bojim se da ce biti kasno za bilo kakav oporavak.
Uvijek postoji opasnost da vlada nenamjenski potrosi novce iz fonda i da otpusteni radnici ne dobiju otpremnine za koje su uplacivali u fond. Medutim, mislim da je vjerojatnost da vlada neisplacuje novac iz fonda za otpremnine jednaka vjerojatnosti da ne isplati mirovine. U oba slucaja politicka steta za takvu vladu bi bila nepopravljiva.
Problem da se ovo uvede u Hrvatskoj proizilazi prvenstveno iz cinjenice da radnici u privatnom sekoru, koji su najizlozeniji gubitku posla, nemaju svoje prestavnike. Kvazi sindikati koji postoje u Hrvatskoj stite iskljucivo neradnike u drzavnim institucijama i firmama. Takvi nemogu izgubiti posao i ne pada im na pamet da uplacuju u ovakav fond.
twixer, ne znam da li uopće čitate postove koji vam se obraćaju ili samo repetirate svoje teze ne obraćajući pozornost na to što drugi govore.
takav razgovor “ja u klin-vi u ploču” ima malo smisla, no pokušat ću najkraće ponoviti ono što sam pisao u nadi da će to doprijeti do vas:
– raspravljanje o kvaliteti bilo kakvih mjera koje se primjenjuju u uređenim zemljama za hrvatsku je besmisleno.
– u hrvatskoj funkcionira samo otimanje novca od poštenih ljudi, i ništa drugo. odgovornost za namjensko trošenje otetog novca ne postoji, pravna sigurnost ne postoji.
– u takvoj situaciji je najbolje da država što manje uzima od građana/poduzetnika, bilo koga – jer će ama baš svatko bolje upravljati novcem nego država. dakle miminalni porezi, minimalni nameti, minimalni doprinosi, jer ionako ti novci ne završe tamo gdje trebaju pa usluga ostaje ista – nikakva – ali s velikom razlikom – više novca u džepovima onih koji zarade umjesto da se “preliju” u džepove sanadera, ostojića, čačića i drugih.
– tek kad se uspostavi elementarni pravosudni sustav i kad država DOKAŽE da je sposobna pružati OSNOVNE usluge građanima ima smisla raspravljati o porezima, fondovima, doprinosima.
@razer
Meni je jasno da ova, kao i prosle vlade, zloupotrebljava proracun u svrhu kupovanja glasova. Npr, smanjivanje poreza na tiskovine je kupovanje naklonosti novina poreznih obveznika.
Meduti, UB smanjuju rizik poslovanja. Ako rizici poslovanja u Hrvatskoj ostanu na ovom nivou biti ce jako malo zaposljavanja. Onda ce vlada zaposljavati ljude, a oni to mogu napraviti samo tako sto ce uzeti novac iz privatnog sektora.
Twixer, ja nisam rekao da se ne slazem s tobom, vec sam naveo koji problem vidim u ovoj ideji. Naknada postoji i sada, ali je jako mala i relativno kratka. Sto se ove ideje tice, pitanje je kako ce se realizirati, i kako i tko upravlja novcem. Ovdje stalno imamo slucajeve da se “investira u svoj dzep” ili “nestane” nesto. U tome je problem.
Zaposljavanja nece biti, ali ne samo iz tog razloga. Enormni, doslovno enormni porezi, koji rastu stalno(uz nikakvu efikasnost usluga koje bi isti trebali financirati), 300+ nameta-a sve je netransparentno, slaba sigurnost naplate, sporost pravosudja, male ekonomske slobode, prediomenzioniran javni sektor, skup kapital itd.
Sve ovo se vidi po industrijskim investicijama, kojih ovdje prakticno uopce nema. Iste su masovno privukle Ceska i Slovacka, koje nemaju recesiju i raste im izvoz i standard. Mi smo pak osudjeni na dugorocnu stagnaciju i moguci bankrot.
Uključite se u raspravu