Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1190/07 ističe se kako činjenica da su se stranke člankom 8. "predugovora" sporazumjele da će zaključiti "konačni ugovor" po izvršenom etažiranju objekta, ne čini taj pravni posao predugovorom  u smislu čl. 45. ZOO. Predugovor je, naime, ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor, što ovdje nije slučaj, jer je glavni ugovor već sklopljen i ima sve značajke ugovora o prodaji iz čl. 451. st. 1. ZOO. Dakle, drugostupanjski sud je pravilno kvalificirao značenje tog pravnog posla smatrajući da je riječ o glavnom ugovoru. Drugostupanjski sud je pravilno protumačio članak 10. Predugovora zaključivši da je u konkretnom slučaju tuženik-prodavatelj ovlašten tužitelju-kupcu ustegnuti i zadržati pet posto od ukupne cijene poslovnog prostora.

Naknada štete umjesto ugovorne kazne

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1190/07  tuženik nema pravo zadržati taj iznos po osnovi ugovorne kazne, budući da prema odredbi čl. 270. st. 3. ZOO ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze (takva klauzula ugovora je ništava). Međutim, člankom 10. Predugovora stranke su odredile da u slučaju odustajanja od kupnje i raskida Predugovora od strane kupca prodavatelj ima pravo ustegnuti  i zadržati pet posto iznosa ukupne cijene poslovnog prostora, time da ustegnuti iznos stranke određuju i ugovaraju kao ugovornu kaznu za slučaj nepoštivanja odredbi ovog Predugovora od strane kupca i tim iznosom prodavatelj se smatra namirenim iz osnova naknade štete počinjene ponašanjem druge strane.Obzirom na takav sadržaj citirane ugovorne odredbe, ovaj revizijski u cijelosti prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da su stranke ugovorile ovaj iznos ne samo kao ugovornu kaznu za slučaj odustajanja od kupnje i raskida Predugovora, već i kao unaprijed utvrđeni iznos naknade štete počinjene ponašanjem kupca, slijedom čega tuženiku pripada pravo zadržati taj iznos na ime naknade štete. U takvoj situaciji, protivno navodima revidenta, nema potrebe ispitivati nastanak štete. 

Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1190/07 neosnovano se revident i u reviziji poziva na promijenjene okolnosti navodeći da je stoga bio ovlašten izjaviti tuženiku da se ne smatra obveznim po predmetnom predugovoru (čl. 45. st. 6. ZOO) i da sukladno tome ima pravo zahtijevati povrat plaćene cijene. Naime, kao što je već naprijed navedeno, ovdje nije riječ o predugovoru pa utoliko u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe čl. 45. st. 6. ZOO. Prema pak odredbi čl. 133. ZOO, koja regulira raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti i posljedice takvog raskida, raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu tog pravnog odnosa, a tužitelj ovdje nije ustao tužbom na raskid ugovora, već je jednostranim aktom odustao od ugovora (raskinuo ugovor).

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik