‘Smisao banaka je da nude siguran pristup novcu. To je nešto što su banke zaboravile’

Autor: Bernard Ivezić , 23. ožujak 2013. u 19:48
Paul Davis

Paul Davis, IBM stručnjak za financije tijekom gostovanja u RH priznao je da još ima stvari koje ga u bankarskoj industriji mogu iznenaditi.

Nakon dva desetljeća iskustva u savjetovanju velikih financijskih institucija diljem svijeta IBM-ov vodeći stručnjak za financije i bankarski sektor Paul Davis tijekom svog gostovanja u Hrvatskoj priznao je da još ima stvari koje ga u toj industriji mogu iznenaditi. Jedna takva je razina inovacija i kreativnosti novog vala hrvatskih "fintech" kompanija – tvrtki koje razvijaju razne vrste tehnologija za financijsku industriju.

Što vas je iznenadilo u hrvatskom 'fintechu' i bankarstvu?
Hrvatska za malu zemlju ima jaku tradiciju u mobilnom biznisu. Nekoliko vaših startupa u globalnim razmjerima ima vrlo zapažene rezultate u "fintechu", odnosno financijskim tehnologijama.

Koji?
Primjerice, PhotoPay tehnologija razvijena u Zagrebu koja omogućuje da uslikate račun mobitelom i automatski ga platite preko aplikacije za mobilno bankarstvo. Banka u Hrvatskoj koja je testirala tu tehnologiju već je ima u produkciji i rezultati su vrlo dobri. Ono što iznenađuje nije samo ta tehnologija već i činjenica što ste općenito u primjeni mobilnih tehnologija vrlo inovativni. Hrvatska je možda i prva zemlja na svijetu gdje se parking mogao plaćati SMS porukom. To je spoj inovativnosti i tradicije u inovativnosti koji Hrvatsku čini vrlo zanimljivom globalnoj financijskoj industriji.

Gdje je tu hrvatska prilika?
U vašoj veličini. Globalno imate velike banke koje su na tržištu vladale jer imaju veličinu, i male banke koje su uspijevale jer su razumjele tržište i bolje radile s klijentima. Velike banke su nedostatke u suradnji s klijentima prije mogle nadoknađivati većom primjenom tehnologije i većim ulaganjima u inovativnost. Danas pak novac nije garancija inovativnosti, a s druge strane,  inovativna primjena tehnologije je glavni pokretač promjena. To je vrlo nezahvalna pozicija za velike banke. Za države poput Hrvatske, koje se mogu pohvaliti tradicijom inovativnosti i kvalitetnim novim projektima, to je prava prilika. Onaj tko spoji interes velikih globalnih banaka i hrvatsku inovativnost potencijalno će napraviti vrlo dobar posao. Možda je PhotoPay tek jedan u nizu.

Zašto velike banke takav izazov ne mogu same riješiti?
Zato što ne govorimo samo o inovativnoj primjeni novih tehnologija, već o suštinskoj transformaciji bankarstva. Nerealno je od bilo koje velike banke očekivati da će ne samo biti inovativna u primjeni novih tehnologija već da će to raditi sama od sebe dok prolazi kroz suštinsku internu transformaciju. Nije ovo samo mobilna revolucija, već promjena paradigme na kojoj danas počiva bankarstvo koje je okrenuto korisniku.

Što to znači za bankarstvo?
Bankarstvo je vrlo dugo bila stabilna, dobra i profitabilna industrija. I dalje je profitabilna, ali je sada i mnogo nesigurnija. A u vrijeme krize bankari su shvatili da ne samo da nisu pretjerano obraćali pažnju na potrebe korisnika već su u svojoj jednadžbi poslovanja dugo vremena zanemarivali troškove. Stoga je poslovanje okrenuto prema korisniku zapravo suštinska transformacija bankarske industrije, a ne samo tehnološki trend.

Kako se ona ogleda?
Kao i svugdje fundamentalno je pitanje koliko novca možemo stvoriti baveći se ovim poslovom. Za bankare je ovo pitanje važnije nego ikad prije jer su regulatori sada stavili politiku posuđivanja novca pod povećalo. Tehnološka revolucija koju donosi mobilnost te liberalizacija bankarskih usluga tresu industriju, i to govorimo o industriji kojoj inovativnost nije bila prioritet. Danas pak vidimo da će se ono što se dogodilo zbog pojave interneta prodavačima knjiga i glazbe, a zatim avioprijevoznicima, sada dogoditi i bankama. I jasno je da će biti pobjednika i gubitnika i da će na to utjecati događanja izvan industrije.

Mogu li banke same odgovoriti na takav izazov?
Nažalost, bankari će u predstojećoj transformaciji biti sami sebi najgori neprijatelji. Svi oni znaju da treba provesti transformaciju, ali u sustavima imaju mnogo trenja koje im to onemogućava zbog korporativne kulture koja nije navikla na inovativnost.

O kakvoj transformaciji pričamo?
Govorimo o tome da se princip poslovanja banaka mora doslovno okrenuti naglavačke. Banke danas posluju preko sustava poslovnica. U tom sustavu postoji osoba koja drži sve konce i ima najviše znanja i ona je ustvari voditelj svih poslovnica. Ista je stvar sa pozivnim centrom. I onda je tu mreža bankomata. Iz perspektive banke, ona se najviše mora baviti svojom mrežom poslovnica, zatim pozivnim centrom, a najmanje bankomatima. I tako je bilo do sada. Sad kad je internetsko i mobilno bankarstvo zbog korisnika postalo i prerasta u glavni kanal putem kojeg korisnici surađuju s bankama, stvari izgledaju drugačije. Korisnik se najviše zanima za mobilno i internetsko bankarstvo, onda su mu važni bankomati, zatim pozivni centar i na kraju poslovnice. No, iako je to logično, interna prilagodba banaka tom novom načinu poslovanja puna je prepreka.

Što u tom smislu za banku znači korisnička usmjerenost?
Banka korisniku više ne prodaje kreditnu karticu ili kredit za auto već šire usluge. Klijentu treba omogućiti da ne kupuje kredit za automobil već punu uslugu sigurnosti da će imati automobil i da će on financijski biti osiguran. Na taj način banke iz organizacija koje su orijentirane na poslovnice prerastaju u organizacije koje su orijentirane na mobilno poslovanje.

Znači li to da će banke ugasiti poslovnice?
Upravo suprotno. Banke ne mogu opstati bez interakcije s korisnicima. Uvjeren sam da će poslovnice u budućnosti biti važnije nego su danas. Danas su to mahom obični kanali za obavljanje jednostavnih transakcija. U budućnosti će to biti, primjerice, inkubatori za mikropoduzetništvo i pomagači malim poduzetnicima oko upravljanja obrtnim sredstvima.

Što sprečava banke da tu internu transformaciju obave brže? 
Banke su konzervativne. U bankama se procesi rade na stari način uz objašnjenje da se to tako radi odavno i da su ti procesi prokušani. Zato banke i danas tjeraju klijente da stvari rade na način na koji to bankama odgovara, a ne onako kako bi klijentima bilo lakše. Pogledajte samo elektronički potpis. Ako želite nešto elektronički potpisati velika je šansa da to morate učiniti u poslovnici banke, jer se banka naučila na takav princip rada. Čak ni regulativa tu više nije prepreka već način na koji banke rade posao.

Kako IBM rješava te probleme banaka?
Ne samo IBM već sve velike tehnološke kompanije nude lijepa sučelja i dobra mobilna rješenja. U tome se svi natječemo. No, vjerujem da je naša prednost u tome što možemo pomoći bankama da ubrzaju interne transformacije kako bi ostvarile realne tržišne pomake. To se može na mnogo načina, od učenja o poslovanju i unapređenju poslovanja iz podataka koje banke imaju sačuvane, do novih sustava za procjenu rizika. IBM, primjerice, rastavlja velike silose podataka koje imaju banke i iz njih izvlačimo znanje koje onda možemo prenijeti zaposlenicima u poslovnicama i pozivnim centrima kako bi im olakšali donošenje odluka.

Velike banke vole centralizirati znanje. Kako to rješavate?
Zaposlenicima koji imaju izravan kontakt s korisnicima morate dati dodatno znanje da bi vaša banka bila uspješnija. No, pitanje je kakvo im znanje dati. Oni će, primjerice, biti uspješniji i ako im date dobru praksu ili na monitoru prikažete iduća dva ili tri koraka koja bi mogli napraviti da povećaju suradnju s klijentom. To su već gotove akcije koje im predlažete i ne predstavljaju suštinsko razotkrivanje znanja o poslovanju banaka.

U kojem smjeru se razvijaju mobilne bankarske aplikacije?
U IBM-u vjerujemo da kad imate promet možete imati dodatan sadržaj, onaj na kojem ćete graditi nove prihode i koji će vam pomoći u transformaciji poslovanja. Znači, ako neka banka ima jako dobru mobilnu aplikaciju, koju korisnici koriste 20 do 30 puta mjesečno, znači gotovo na dnevnoj bazi, onda to više nije samo m-bankarska aplikacija već platforma za prodaju i drugih usluga koje nisu bankarske. Takve banke mogu razmišljati o partnerstvima s korporacijama i malim tvrtkama te zajedno s njima raditi nove, netradicionalne usluge.

Kakve netradicionalne usluge?
Banke će u budućnosti možda biti veći pružatelji grupnih popusta od portala za grupnu kupnju. Također, banke će u budućnosti možda biti onaj kanal koji će spajati reklamu koju ste vidjeli na televiziji s mogućnošću izravne kupnje preko mobitela. A možda će isto tako nuditi mogućnost da u trgovini izravno preko mobitela kupite stroj za pranje rublja koji vam treba. Sve te stvari banke neće moći nuditi same, već će to raditi u partnerstvima sa svim tim tvrtkama i stvarati nove lance vrijednosti. 

Tu se možete mjeriti sa startupima?
Dosta je kompanija potrošilo sredstva na mobilne aplikacije, ali one ne rade. Možete imati i dobre aplikacije, ali one su zakočene zbog loših podataka. IBM ima tu širu sliku i tu je naša komparativna prednost.

Da li banke uistinu mogu samo nadograditi postojeće sustave s novim tehnologijima, ako znamo da su u nekim bankama u Hrvatskoj 'core banking' sustavi stari i po 30 godina?
Znam da ću zvučati čudno kao predstavnik jedne tehnološke tvrtke, ali mislim da ne treba mijenjati "core banking" sustav samo zato što se pojavila neka nova tehnologija. "Core banking" sustav je temelj poslovanja banke. On je sve. A poznato je da mnogo IT projekata ne uspije i da je mnogo čelnika velikih banaka izgubilo posao zbog eksperimentiranja s IT-jem. Zato smatram da ako nešto dobro radi, to ne treba mijenjati. U "core banking" mislim da treba ulaziti samo onoliko koliko je to ključno za usvajanje novih tehnologija i prihvaćanje novih procedura. Ulazak u "core banking" je poput otvorene operacije srca i to se najčešće može izbjeći.

Čak i u situaciji gdje velikim bankama prijete vrlo inovativni servisi poput PayPala?
Tehnologija može biti stvaratelj i uništavatelj vrijednosti. Točno je da je PayPal ispočetka za banke bio uništavatelj vrijednosti, ali kako vrijeme odmiče tako i taj servis raste i sve više prerasta u banku. U takvim uvjetima on ulazi u partnerstva i radi na stvaranju nove vrijednosti. Moj savjet bankarima je da shvate tehnologiju i tržište i iskoriste ih. Neka stvaraju partnerstva i ekosustave. Neka razgovaraju s korporacijama i malim tvrtkama i neka stvaraju novu vrijednost. U protivnom riskiraju da će spasti na obične transakcijske postaje. Korisnik će se spojiti na internetsko bankarstvo samo zato da bi na kraju mjeseca platio račun na kreditnoj kartici. Banke moraju biti svjesne da se utakmica danas vodi na tržištu mobilne trgovine. To je budućnost, a to su već shvatili neki telekom operateri i neki veliki trgovački lanci.

Za takvu tehnologiju se u trgovini zanima Agrokor, a u telekomunikacijama Hrvatski telekom. Kako takve kompanije mogu biti kompetitivne?
Vjerujem da takve kompanije već rade na nizu projekata, ali bih u odgovoru volio dati malo širu sliku s kojom sam pobliže upoznat. IBM, primjerice, u Africi radi na M-Pesa projektu koji je vrlo uspješan primjer mobilnog plaćanja i koji je usmjeren na mobilne operatere. Također, radimo s trgovačkim lancima. No, kad bi to objedinili, izdvojili bi četiri segmenta: fokus na korisnika kroz mobilne aplikacije i poslovnu inteligenciju, fokus na procjenu rizika, gdje smo razvili niz svjetski najboljih algoritama, zatim sustave za plaćanja i transakcije i konačno na ponudu transformacije "core" bankarskih sustava. Smisao cijele te ponude je otvaranje banaka prema inovativnosti i prilagodba bankarstvu koje ima naglasak na korisnika.

Kako će izgledati bankarstvo 2020.?
Smisao je da banka bude mjesto gdje idete raditi biznis koji vama treba. Fundamenti bankarstva će ostati isti. Štoviše, banke će se čak vratiti korijenima. Smisao banaka je da nude siguran pristup novcu i da kroz posuđivanje potiču rast gospodarstva. To je nešto što su banke danas zaboravile. No, to je osnova i banke budućnosti će joj se morati vratiti. Za takvu transformaciju nužna je tehnologija i inovativnost, a važnu ulogu igrat će država.

Zašto?
Cilj država je da banke ponovo počnu raditi na tome da mladim ljudima pomažu u pokretanju vlastitog posla. Zato će regulativa biti sve važnija. Središnja banka će željeti vidjeti je li banka izdala dovoljno kredita u nekom određenom području Hrvatske. Postojat će banke čiji IT sustavi će to moći dojaviti regulatoru, a postojat će one banke koje to neće moći s postojećom tehnologijom riješiti. No, države će na tome inzistirati jer cilj je da banke kroz poticanje poduzetništva pretvore državu u inkubator. 

Što onda očekuje banke do 2020. godine?
Veliki rast mobilnog poslovanja i puno suradnje s regulatorima. Kako će morati biti dobri s korisnicima tako će morati biti dobri s regulatorom.

Komentari (2)
Pogledajte sve

Slažem se u potpunosti s komentarom. Sve si rekao Kapetane

Nije rekao najbitnije : da su banke cjelpkupni rizik svojeg poslovanja prebacile na klijente, kroz klizne kamate – što je nedopustivo. Znači jedan od njihovih analitičara “pogriješi” što banku “košta” ( a rade sa Vašom lovom, ne sa svojom) parsto milja dolara , i oni hladno dignu kamate Vama. Samo da bi zadržali nivo profita za vrhušku. Što je također nedopustivo. Neoliberalna ekonomija i kroz puzeće kamate, koje su u zadnjih 20 godinaporasle skoro 10% gore.. Pa , pogledajte malo bolje : tzv bankovne zatezne kamate za prekoračenje dozvoljenog minusa su iste kao kod mafijinog kamatara skoro. Ili veće čak. Jer ti mafija neće oduzet kuću u kojo živiš, pošto im te nije u interesu financijski uništiti – što banke redovno rade. Dakle tko je veće zlo: Banke, koje će vam uzet život čak, ili Mafija – koja to neće nikada, jer zna da se od mrtvih naplatiti nemože , što banke sad i pokušavaju , prema novim propisima , teretit će Vaše nasljednike za dug. Današnje “banke” su izvor kompletne financijske krize , također, koju su opet prebacili hladno na sve nas, a one nisu platile ništa, i još uvjek dijele “megabonuse” svojim “meneđerima”…koji su privatno takve sirovine da…se neznaju potpisat bez hrpe savjetnika..

New Report

Close