Od ulaska Hrvatske u zajednicu europskih država dijeli nas svega nekoliko mjeseci. U isto vrijeme Hrvatska prolazi kroz petu godinu recesije i nekako, barem mi se čini, s duljinom krize slabila je snaga riječi "konkurentnost". Da, kontinuirano se koriste riječi konkurentnost, proizvodnja roba i usluga visoke dodane vrijednosti, važnost ulaganja u obrazovanje i ljudske potencijale, stvaranje novih radnih mjesta… Kako vrijeme prolazi, tako i svim tim izrazima erodira snaga. Zašto?
Zato što bez provedbe, predložene akcije i aktivnosti postaju mrtvo slovo na papiru. Ima jedna stara poslovna izreka – vizija bez egzekucije (provedbe) je iluzija. I često mi pada na pamet stara izreka jednog od najpoznatijih prvih industrijalaca, Henryja Forda: "Alat koji vam treba a niste ga kupili, platit ćete, a nećete ga imati."Ne treba nam kristalna kugla da zaključimo da smo se već odavno trebali uhvatiti u koštac s ključnim, politički nepopularnim i kompleksnim reformama. Žalosna je činjenica da je Nacionalno vijeće za konkurentnost, prije devet godina, objavilo dokument "55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske", a da su iste još uvijek (možda i više) aktualne i danas. Zabrinutost potvrđuje i prošlogodišnji pad za četiri pozicije u "Izvješću o globalnoj konkurentnosti", Svjetskog gospodarskog foruma, koji nas smješta na 81. mjesto među 144 zemlje svijeta. Kako se bilo tko može hvaliti kvalitetom, potencijalom, fantastičnim prilikama, kvantnim skokovima itd., a pritom u šest godina odsklizati s 57. mjesta na 81.? Pitanje je radimo li to namjerno ili nesvjesno.
Ključni problemi, koje hitno moramo (tj. davno smo već trebali) rješavati su već godinama (ili da kažem desetljećima) isti: velika opterećenja na plaće, rigidno radno zakonodavstvo, neučinkovita javna uprava, premali broj zaposlenih a preveliki nezaposlenih, negativan demografski trend, iseljavanje mladih, neatraktivnost za strana ulaganja… Ako stavimo Hrvatsku u globalni okvir, jasno je da se ne možemo "boriti" protiv masovne proizvodnje u BRIC zemljama, koje istovremeno razmišljaju o preseljenju svoje "skupe" proizvodnje u neke druge, jeftinije, globalne, mnogoljudne zemlje.I kako dalje? Nikakve nove ključne riječi ili smjernice nam ne trebaju. Treba se prvenstveno fokusirati na jačanje inovativnosti, kreativnosti, sofisticiranosti i tehnološke potkovanosti, u proizvodnju rješenja i proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Ako pojam reindustrijalizacije to zagovara onda sam i ja za reindustrijalizaciju. Da je to moguće nije nikakva znanstvena fantastika. Upravo u ovoj krizi svjedočimo nizu inovacija naših mladih i nadarenih ljudi, koji su se izdvojili svojim znanjima u ICT sektoru ili industriji potpomognutoj novim tehnologijama. Mnogi od njih su danas prepoznati i na inozemnim tržištima. Dakako, ovo se odnosi na startupe te pojedine svijetle primjere u proizvodnji.I gdje je onda "Kvaka 22"?
Isključivo u dvije komponente: u konkurentnosti radne snage tj. transformaciji hrvatskog (visokog) obrazovanje i u konkurentnosti poslovne okoline, tj. spoju transformacije javnog sektora, povećanja tehnološkog i inovacijskog apsorpcijskog kapaciteta poslovnog sektora te izgradnji nekog novog sustava vrijednosti.Vezano uz prvu, dovoljno je napomenuti da je Europski cilj do 2020. imati 40 posto visokoobrazovanih u radnoj snazi Europske unije. Istovremeno, Hrvatska ima razuman cilj podizanja broja visokoobrazovanih zaposlenih građana na 30 posto. Hvalevrijedno, ako gledamo kvantitetu. Ali, ako ćemo nastaviti proizvoditi "robu za skladište", moramo biti brutalni prema dosadašnjem pristupu, koji bi se mogao i nazvati "s fakulteta na burzu". Omjer studenata koji upisuju prirodne, tehničke i tehnološke znanosti ili još konkretnije, koji završavaju iste, u nesrazmjeru je prema društvenom.
Pogledamo li projekcije zanimanja budućnosti, onda uopće nema dvojbe da je ovu transformaciju potrebno učiniti što prije. Ako se to nekome ne sviđa…Posljedica ubrzanog tehnološkog razvoja su te da su danas računalstvo u oblaku (Cloud computing), eksplozija podataka (Big Data) i mobilnost nove globalne realnosti. Očekuje se da će količina globalnih podataka do 2015. narasti na čak osam zetabajta (brojku osam slijedi 21 nula!). Ta je eksplozija podataka izazov za dizajnere algoritama za učinkovito rješavanje upita baza podataka. Direktna posljedica će biti novih 4,4 milijuna IT radnih mjesta samo za podršku Big Data trendovima, a svako takvo radno mjesto će biti katalizator za tri nova, ne-IT radna mjesta.
Pogodite što muči razvijene zemlje s ovim trendovima? Nedostatak talenata!O svim ovim trendovima, o četvrtoj industrijskoj revoluciji, pokretanju pozitivne klime i promjena u državi, nizom uspješnih i zdravih primjera, u kakve se dobro ugledati, može nametnuti u Europi i svijetu, bit će govora na ovogodišnjoj Microsoftovoj WinDays13 konferenciji.Microsoft u Hrvatskoj trenutno u svojim inovacijskim centrima podržava oko 250 startup tvrtki, u sklopu "BizSpark" i "WebsiteSpark" programa. I upravo te mlade tvrtke pokazuju kako povećati izvoz i kako biti globalno konkurentan. Raduje me i da smo, u sklopu Akademije za mlade softverske tvrtke, okupili više od 500 studenata iz cijele Hrvatske. Među njima ćemo uskoro imati prvu generaciju mladih poduzetnika, onih koji će svojim idejama i kreativnošću ostvariti pozitivan utjecaj na lokalnu ekonomiju i pokazati da je pred nama svijetla budućnost. Mali korak za Hrvatsku, ali veliki za hrvatsku softversku ekonomiju. Eppur si muove!
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu