Brojni su izazovi koji su na izlazu iz Sikstinske kapele dočekali novoizabranoga papu Franju.

No, osim onih oko kojih se vode žučne polemike, poput pedofilije među svećenicima i odnosa prema rodnim i spolnim ideologijama, Argentinca Jorgea Marija Bergoglija čeka mnogo posla na svim onim manje vidljivim vatikanskim problemima, od korupcije do financijskih teškoća, ali i nečega puno širega: kako zapravo pomoći svijetu u izvlačenju iz globalne krize. Većina analitičara spremno se uhvatila imena kojega je Bergoglio izabrao, jer Sveti Franjo zaštitnik je siromašnih, a njih je u svijetu mnogo više nego katolika. Mnogi spominju i njegovo isusovačko obrazovanje, očekujući strogost prema (re)organizaciji rimske kurije i njezinih financija, te položaju pojedinca u žvrnju tržišta. 

Korijen krize pohlepa 
Agencija Bloomberg povezala je te dvije osobine u jednu: nadajući se da će u najboljoj tradiciji katoličke ekonomske misli novi papa prepoznati vrijednosti slobodnoga tržišta i slobodnih ekonomija, uz stav da rad ne donosi samo bogatstvo, nego i dostojanstvo i slobodu. Prema svemu što se piše o njemu, papa Franjo i dosad je imao iznimnih simpatija za siromašne. Bez obzira na to što je često kritizirao u latinskoj Americi popularnu teologiju oslobođenja, Bergoglio je kao nadbiskup Buenos Airesa živio u stanu, a ne u uobičajeno raskošnoj nadbiskupskoj palači, voli se voziti javnim prijevozom, skrbi se o oboljelima od AIDS-a…, sve u duhu svoje izjave da su mnogi u Crkvi "zaboravili da je Isus njegovao gubavce i razgovarao s prostitutkama". Ukratko, praksom je mnogo bliži franjevačkom nego isusovačkom redu. Doduše, u euforiji kojom je dočekan pomalo se zaboravljaju optužbe za benevolenciju prema diktaturi nekadašnje argentinske vojne hunte.

"Najvažnije, kako sve veći dio ekonomskih aktivnosti obavljaju roboti, nadamo se da će novi papa znati zastupati dugogodišnje crkveno zauzimanje za to da ekonomija, ako želi biti moralna, mora biti utemeljena na skrbi za pojedinca", piše u Bloombergovu redakcijskom komentaru, koji se poziva na brojne papinske dokumente, još od enciklike pape Lava XIII. iz 1891., koja je još tada težila minimiziranju teških posljedica tržišta za najsiromašnije, pa sve do Ivana Pavla II. i njegova zauzimanja za ispunjavanje temeljnih potreba cijelih zajednica. Morat će se nastaviti i na Benedikta XVI., i njegovu tezu da korijeni financijske krize leže u ljudskoj pohlepi, a ne u manama kapitalizma kao takvog. Kako se kriza bude smirivala, komentiraju u Bloombergu, sigurno će se ponovo probuditi privlačnost potpuno slobodnog, dereguliranog tržišta, i papa Franjo će se sigurno morati postaviti prema takvim tendencijama koje će stvoriti nove milijune siromašnih.

Nagriženi skandalima 
Novoga papu čeka i reforma kurije, administrativnog crkvenog tijela, koju potresaju optužbe za korupciju, izoliranost od vanjskog svijeta i zataškavanje skandala, ali i novčani problemi, donedavno nespojivi s Crkvom. Sveta Stolica je za 2011. iskazala "minus" od 15 milijuna eura. Naravno, to je sitniš u odnosu na bogatstvo Katoličke crkve, pa čak i u odnosu na donacije koje se Papi slijevaju iz cijeloga svijeta, a služe za krpanje proračunskih rupa. Prema službenim podacima, te iste 2011. donacije su iznosile 67,7 milijuna dolara. Ipak, Crkva se teško privikava na javnost vlastitih financija. Uostalom, tek je Ivan Pavao II. 1981. uveo praksu javne objave financijskih izvješća. Naravno, ona nisu ni izbliza detaljna kao izvješća kompanija ili drugih država, i još su dobrim dijelom obavijena velom tajne. U današnjem svijetu, međutim, to ne vodi strahopoštovanju, nego sumnjama u pranje novca i druge financijske malverzacije.

A te sumnje u slučaju Crkve danas idu toliko daleko da je prošle godine talijanska narodna banka čak zabranila korištenje kreditnih kartica na području Vatikana. Možda stoga i nije čudno što se od novoga pape – kako je to napisao Tony Barber u Financial Timesu – očekuju osobine moderna menadžera, koji će, za razliku od svojih dvojice prethodnika, morati biti i reformator i upravljač sustavom koji je, bez obzira na duhovne pipke diljem globusa, ograničen na rimski kvart poznatiji kao Vatikan. Ta državica unutar grada isprepletena je svakojakim interesima, zaostala u prošlosti, "cijepljena" od modernosti, ali i nagrižena skandalima poput "Vatileaksa", curenja povjerljivih informacija u režiji sobara Benedikta XVI. Tko zna, možda su kardinali baš u dosadašnjim iskustvima novoga pape – vratimo se na trenutak na njegovu pripadnost isusovačkom redu – našli te organizatorske i upravljačke kvalitete za koje se obično smatra da su nedostajale Woytili i Ratzingeru, koji jesu imali snažne poruke o svim temama koje potresaju Crkvu, ali se ne čini da su mnogo i poduzeli da ih riješe.

Nered u Vatikanskoj banci

Prvo pospremanje kod kuće 

Papa će mnogo toga morati pokrenuti u vlastitoj "kući", jer raskošna vatikanska vanjština ne asocira na skrb o siromašnima i obespravljenima. Sjaj je, međutim, umnogome nagrižen neučinkovitom crkvenom birokracijom i neredom u Vatikanskoj banci, službeno Zavodu za religijske poslove. Benedikt je smijenio predsjednika banke, ali iz te tajnovite institucije tek bi, nakon stoljeća rada izvan efikasne vanjske kontrole, mogao isplivati prljavi… Da se i ne govori o gotovo potpunoj nespremnosti i nespretnosti Crkve da se nosi sa skandalima, bez obzira na to dolaze li oni iz udaljenih župa ili se valjaju vatikanskim hodnicima.