„Nakon dva strateška politička projekta – samostalnosti i europskih integracija, Hrvatskoj je potreban Savez za dobru javnu upravu koji će napokon, nakon desetljeća odgađanja, dovesti do snažne, sposobne i autonomne državne uprave, glavne poluge ukupnog društvenog razvitka. Prioriteti reforme su nova kadrovska politika temeljena na sposobnosti, a ne podobnosti, strateško upravljanje, tehnološka modernizacija i funkcionalna decentralizacija. 

Njeni su glavni pokretači politička volja i znanje, dok je novac već na raspolaganju ukoliko se pametno povežu postojeće proračunske stavke, posebno darovnice, zajmovi i EU fondovi. Unatoč suglasju svih ključnih aktera da je reforma javne uprave nužna i u skladu s očekivanjima građana, ona zahtijeva političkog sponzora u obličju premijera i Sabora, ali i široku javnu raspravu, koja će uključiti ne samo politiku, nego i stručnjake te građane“ – zaključeno je na okruglom stolu „Politička odgovornost umjesto mitova – za reformu državne uprave“ održanom u Saboru u organizaciji GONG-ova Istraživačkog centra i Instituta za javnu upravu. 

Tekst objavljen na stranicama GONG-a prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Kafkina inspiracija – reforma kao dobitna izborna kombinacija 

„Reforma državne uprave je nužna. U Hrvatskoj ona, nažalost, i dan danas, predstavlja jedan konglomerat austrougarske državne uprave , ali ne u onom dobrom dijelu, nego u onom koji je inspirirao Franza Kafku, uz jedan dašak komumizma i ne jamči nam napredak. Imam osjećaj da se državne službenike uči kako problem ne riješiti, jer onaj tko ne radi, taj i ne griješi. Zadaća je svih da se reforma državne uprave provede i modernizira kako bi ona bila partner i servis svim građanima, a ako zbog reforme izgubimo izbore, onda neka“, kazao je uvodno Peđa Grbin, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. 

Međutim, reforma državne uprave ne znači nužno i gubitak izbora, sindikati nisu apriori i apsolutno protiv smanjenja radničkih prava službenika, niti primarni cilj reforme treba biti smanjenje troška državnog aparata – pokazalo je istraživanje o pretpostavkama uspješne provedbe te reforme koje je u sklopu projekta „Zajedno protiv korupcije“ proveo Istraživački centar GONG-a i zaključio da su analizom dobivenih nalaza dekonstruirani neki od mitova o reformi državne uprave. 

Sudionici istraživanja u potpunosti su, naime, odbacili koncept „male države“ i linearno smanjenje troškova ili broja ljudi u državnoj upravi te smatraju da reformu treba temeljiti na povezivanju postojećih resursa kako bi se postigla viša razina učinkovitosti koja može, ali i ne mora nužno rezultirati uštedama. Također, slažu se da glavni problem državne uprave nisu pojedinci, nego sustav koji ih krivo usmjerava, a zabrinjava nedostatak povjerenja u kapacitete te odsutnost odlučnosti političke elite da se upusti u reformu jer spomenutu smatra neatraktivnom političkom temom, koja nadilazi četverogodišnji izborni ciklus – pobrojala je ključne nalaze GONG-ova savjetnica Marina Škrabalo, koja je zajedno s još dvoje GONG-ovaca: voditeljicom Istraživačkog centra Nives Miošić te stručnim suradnikom Dujom Prkutom, autorica istraživanja u kojem su sudjelovale relevantne osobe s područja formalnih donositelja odluka, socijalnih partnera te stručnjaci i praktičari. 

Optimizmom i igrom protiv rezova kao metafore nasilja 

„Klijentelizam je živ, a političko kadroviranje prisutno na svim razinama", istaknula je i upozorila da je za željenu viziju javne uprave koja će biti „sredstvo, a ne trošak, među ključnim preduvjetima nova kadrovska politika uz sustavno strateško planiranje i upravljanje, kao i tehnološko unaprijeđenje te razradu koncepta teritorijalnog preustroja uz opreznu fiskalnu decentralizaciju. Javna uprava mora biti transparentna, nepristrana i utjecajna uslijed profesionalnosti, a ne podobnosti, dok je politika ta koja mora preuzeti demokratsku kontrolu u smislu odgovornosti za strateške ciljeve“. 

„Javna uprava postoji zbog zajednice u kojoj svi živimo te je stoga važan sustavni pristup koji uključuje i kvalitetne propise te implementaciju , kao i vladavinu prava čija kuća treba biti upravo ovdje u Saboru, a uz volju građana koja postoji, potrebna je i politička volja. Prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije postoji, naime, pravo na javnu upravu i važno je da gradimo, a ne da rušimo javnu upravu o čijoj reformi treba razgovarati ne kroz metaforu nasilja kada se govori samo o rezovima, nego kao o svojevrsnoj igri u kojoj se pokušava doći do dobrih ishoda za sve sudionike“, kazao je Ivan Koprić, predsjednik Instituta za javnu upravu i predstojnik Katedre za upravnu znanost na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Osvrnuvši se, između ostalog, na postojeći teritorijalni ustroj, ponovio je da je „ograničavajući za potporu ekonomskoj i socijalnoj razini te privlačenju sredstava iz europskih fondova. Primjerice u općinama s jednim zaposlenim građanima se ne može ništa ponuditi“. 

Kada ako ne sada – bez krvi iz blata 

S obzirom da je SDP-ov Peđa Grbin ustvrdio da ni gubitak izbora ne treba priječiti put prema reformi državne uprave, koja se, podsjetimo i navodi kao 20. točka u Planu 21 Kukuriku koalicije (Nova javna uprava kao uslužna djelatnost), nejasno je zašto aktualna vladajuća garnitura iza koje je već četvrtina mandata dosad nije napravila značajne korake na tom planu? Slična pitanja, čini se, muče i Josipa Kregara, profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu koji pita: „Kada, ako ne sada?“ 

„Ovo je situacija iz koje se bez krvi može izvući iz blata, i to u kontekstu demokratizacije demokracije koju imamo, a u čemu kasnimo. Potrebni su nam europeizacija državne uprave, strateško upravljanje i informatizacija – svako odgađanje šteti“, upozorio je Kregar, a resorni ministr Arsen Bauk obznanio „da bi sredinom godine trebala biti gotova Strategija reforme uprave na kojoj se radi u njegovom Ministarstvu. Namjera je da se vide ciljevi i smjer u kojem se kreće, kao i da građani osjete kako je uprava organiziranija. Kažem da za pozitivnu birokraciju koja građanima osigurava njihova prava, ali mislim da rješenja trebaju definirati svi, a ne uprava koja ipak ne može biti autonomna od politike s obzirom da je dio političke utakmice, ali mora biti nepristrana i transparentna, a za sve to ne treba puno novaca, nego volje“. 

O političkoj utakmici u kojoj se uvijek na kraju ipak skupljaju bodovi i razmještaju pijuni, osjetio je potrebu govoriti i HDZ-ov saborski zastupnik Domagoj Ivan Milošević, koji je istaknuo je pitanje reforme zapravo pitanje upravljanja organizacijom te se složio da bi premijer trebao biti na čelu provedbe. Požalio se pritom da se predsjednik Vlade nije po stupanju na dužnost upravo na tu temu obratio dužnosnicima, a zamjerio je vladajućima, premda su to dosad svi, pa i HDZ činili, da su „nakon preuzimanja vlasti nemilosrdno otpuštali one zaposlene na srednjoj razini upravljanja“. Istaknuo je i da je Hrvatskoj potrebna ozbiljna škola za javnu administraciju, a dok toga ne bude, edukacija bi trebala postojati u strankama, naime, „upozoravali smo da bez sustava nagrađivanja i motivacije neće biti napretka“, zaključio je Milošević. 

Dekonstrukcija starih i konstrukcija novih mitova 

Da bi stranke trebale odvajati vrijeme i novac za edukaciju svojih članova kako bi razvijali i unaprijeđivali upravljačke kvalitete, predložio je već ranije i GONG, nalazi čijega istraživanja u vidu zaključka da su dekonstruirani neki mitovi o reformi državne uprave nisu naveli na slaganje HNS-ova Jozu Radoša: „Rad odiše optimizmom što je dobro, ali ne smije se izgubiti pregled nad stvarima u cjelini. Naime, čini mi se da su konstruirani neki novi mitovi, poput onoga da ej potreban društveni konsenzus, ali to je nešto o čemu se često govori, ali bezuspješno i djeluje kao poza od strane onih koji taj konsenzus traže s figom u džepu, a drugi je teritorijalni preustroj jer je problem u funkcionalnosti, a ne u tome koliko ima jedinica, osim u slučaju županija, jer što sa Zagrebom kojemu primjerice nedostaju vijeća mjesnih čevrti? I treće – reforme jesu bolne, možda neće biti krvi, ali će biti teško“. 

„Dok se zaposlene u državnoj upravi poima samo kao trošak, ne može se očekivati pozitivne promjene, a reforma državen uprave koja ne smije služiti „pospremanju zaslužnih“ jest potrebna, no treba joj prethoditi široka javna rasprava pri čemu treba imati na umu da je nešto razvijeno onoliko koliko se u to ulaž. No, mi već godinama stalno slušamo iste priče o reformama koje se nikad ne događaju“, kazao je predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever s kojim se složio i predsjednik Sindikata državnih službenika i namještenika Boris Pleše istaknuvši da je „ važno da u raspravi sudjeluju svi oni koji mogu nešto reći“. 

Bi li ban Mažuranić imao povjerenja? 

Jedan od njih je i Neven Šimac kao međunarodni stručnjak za javno upravljanje, koji je sudjelujući na okruglom stolu u dvorani prvog bana pučanina Ivana Mažuranića, koji je reformirao državnu upravu, kao ključno pitanje istaknuo „kako odvojiti upravu od politike“ jer „za upravljanje trebamo najbolje školovane javne menadžere inspirirane javnim dobrom i općim interesom. Trebamo dogovor da nestane ideje o dužnosnicima i da se prijeđe na osobnu odgovornost“. Šimac pritom kao zamašnjak vidi predsjednika, ali ne Vlade, nego države, a smatra i da anglosaksonski model na Hrvatsku kao zemlju kontinentalne tradicije nije primjenjiv. 

O mnogim najavama kretanja u reformu i još češćim skretanjima s iste što je znatno povećalo dozu nevjerodostojnosti i nepovjerenja, kazivala je Sanja Mađarević Šujster, viša ekonomistica Svjetske banke, istaknuvši da u svim tim pokušajima unutar posljednjih deset godina nije bilo političkog sponzora, nego set vrlo teškog zakonodavnog okvira i odljev kvalitetnih mozgova. Da je važno razumjeti suštinu stvari, a ne da svaka nova garnitura na vlasti gubi vrijeme u preslagivanju svojih kadrova, upozorila je i Ivana Maletić, konzultantica za regionalni razvoj, financijsko planiranje i EU fondove. Koliko će uprava dobiti na važnosti, vidjet će se ulaskom u EU, a nama nedostaju ključna znanja potrebna za upravljanje, naglasila je Anamarija Musa, docentica na zagrebačkom Pravnom fakultetu, koja također nije sigurna da je konsenzus krucijalni preduvjet reforme, nego znanje kako upravljati promjenama. 

Na tragu održane rasprave, ministar Bauk zaključio je da postoji visok stupanj suglasja da je reforma, koliko god to zvučalo kao izlizana fraza, državne uprave potrebna te da je to nesumnjivo zadatak Vlade i Sabora, dakle politike. Nadovezao se profesor Koprić koji je istaknuo važnost komunikacije u smislu da treab ogoliti neznanje i nerazumijevanje te odnose moći jer o svemu treba moći razgovarati, a ovo vidi početkom nužne široke kvalitetne javne rasprave. 

U tom smislu i u ozračju optimizma završni ton dala je Marina Škrabalo zaključivši da je „nakon dva strateška politička projekta – samostalnosti i europskih integracija, Hrvatskoj potreban Savez za dobru javnu upravu koji će napokon, nakon desetljeća odgađanja, dovesti do snažne, sposobne i autonomne državne uprave, glavne poluge ukupnog društvenog razvitka. Stoga, uskoro očekujemo tematsku sjednicu Vlade na temu reforme državne uprave kao uostalom i najbolje strateške investicije“.