Do priključenja, prema Zakonu o trgovačkim društvima, i to člancima 503.-510., može doći ako glavna skupština dioničkog društva, odnosno skupština društva s ograničenom odgovornošću donese odluku o priključenju drugom dioničkom društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću čije je sjedište u Republici Hrvatskoj (glavnom društvu), ako sve dionice društva, odnosno jedini udjel u društvu drži buduće glavno društvu ili ako buduće glavno društvo drži onoliko dionica ili udjela koje predstavljaju barem 95% temeljnog kapitala društva koje se priključuje.Odluka o priključenju bit će pravovaljana ako se s njom suglasi, prema propisanom postupku, skupština budućeg glavnog društva.

Društvo je priključeno glavnom društvu upisom priklju-čenja u sudski registar na čijem je području sjedište društva koje se priključuje. U tom trenutku sve dionice, odnosno udjeli koje ne drži glavno društvo prelaze na njega, a dioničari odnosno imatelji udjela koji istupaju iz društva, imaju pravo na primjerenu otpremninu koja se, u pravilu, sastoji od dionica glavnog društva.Priključenjem društvo, koje se priključilo, ne prestaje postojati. Međutim, glavno društvo ovlašteno je, glede vođenja poslova društva, davati upute upravi priključenog društva, pri čemu se primjenjuju odredbe koje reguliraju ovlasti i odgovornost iz ugovora ovođenju poslova društva (čl. 493. st. 2. i 3., čl. 494. i čl. 495. ZTD-a). Nadalje, činidbe koje priključeno društvo ispunjava glavnom društvu nisu suprotne odredbi članka 217. ZTD-a kojom je propisana zabrana povrata plaćenog i plaćanja kamata na ulog te povrat zajma kojima se nadomješta kapital, odredbi članka 220. ZTD-a o upotrebi dobiti te odredbi članka 223. ZTD-a o podjeli dobiti.Na priključena društva ne primjenjuju se odredbe o stvaranju zakonske rezerve, o njezinom korištenju i o unošenju određenih iznosa u zakonske rezerve.

Međutim, glavno društvo obvezatno je nadoknaditi svaki gubitak u računu dobiti i gubitka priključenog društva ako on prelazi iznose rezervi. S obzirom na opisanu ovisnost priključenog društva i odgovornost glavnog društva posebno je propisana. Tako se člankom 506. ZTD-a određuje da je od upisa priključenja glavno društvo odgovorno vjerovnicima priključenog društva, kao solidarni dužnik, za obveze tog društva nastale prije i koje nastanu nakon priključenja.Glavno društvo može odbiti ispunjenje zahtjeva vjerovnika sve dok priključeno društvo može pobijati pravni posao na temelju kojega je nastala obveza. Isto pravo ima i glavno društvo sve dok se vjerovnik može namiriti prijebojem protiv dospjele tražbine priključenog društva. U svakom slučaju ovršni naslov protiv priključenog društva ne može biti temelj za ovrhu protiv glavnog društva. Dakle, priključeno društvo i nakon priključenja odgovara za svoje obveze, ali solidarno s njim i glavno društvo.

Pravni lijek mora biti naveden

Prvostupanjsko rješenje sadržava pogrešnu uputu o roku za podnošenje žalbe. Kakve su posljedice za žalitelja ako u navedenom roku, a on je dulji od zakonom predviđenog, podnese žalbu?

Dužnost je tijela državne vlasti (sudbene, upravne, ali i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima), kada odlučuje o stvarima iz svoje nadležnosti da u prvostupanjskom rješenju, odnosno presudi, navede i uputu o pravnom lijeku. Ona mora odgovarati odredbama zakona na koji se rješenje odnosi, odnosno prema kojem se donosi (procesni propis). Ako nadležno tijelo navede pogrešnu pouku o pravu na pravni lijek, takvim postupanjem vrijeđa ustavno pravo iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske.Prema toj odredbi svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U ostvarivanju tog ustavnog prava je i ono na osiguranje djelotvornog pravnog lijeka kao jedno od temeljnih procesnih jamstava u svim pravnim postupcima prema članku 18. st. 1. Ustava. Pogrešna uputa nadležnog tijela ide na štetu zajamčenih ustavnih prava žalitelja, jer je žalitelju zapriječen pristup drugostupanjskom tijelu, a time i ustavno pravo da se nadležno drugostupanjsko tijelo očituje o njegovim žalbenim navodima. Stoga pogrešno poučena stranka, postupanjem prema pogrešnoj uputi o pravnom lijeku koju je dalo nadležno tijelo, ne smije trpjeti štetne posljedice. Tako Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91i 103/06 – Odluka USRH) u članku 210. stavak 4. izričito propisuje da kad je u rješenju dana pogrešna uputa, stranka može postupiti prema važećim propisima ili prema uputi.

Stranka koja postupi prema pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica. Drugostupanjska tijela, a i druga nadležna tijela odgovarajuće pravne zaštite, smatraju takve pogrešne upute povredom ustavnog prava iz članka 18. i 29. Ustava te otklanjaju njihove posljedice. Vidjeti, primjerice, Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2808/2007 od 13. veljače 2008., objavljenu u NN, br. 26/08. 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur