Vrijednost prodaje hrane i pića na zajedničkom tržištu 27 članica Europske unije procijenjena je na 956 milijardi eura, od čega se na proizvode koji nose oznaku zemljopisnoga podrijetla odnosi 54,3 milijarde eura. Pokazuje to potkraj prošle godine objavljena studija pod nazivom "Vrijednost proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, vina, aromatiziranih vina i jakih alkoholnih pića zaštićenih oznakom zemljopisnoga podrijetla (GI)", uz napomenu kako je riječ o rezultatima vezanim uz 2010. godinu. 

Vode Francuzi

Vina i sirevi apsolutni su pobjednici među svim proizvodima koja nose oznaku zemljopisnoga podrijetla u okviru EU. Tako je vrijednost vina iznosila 30,4 milijarde eura, a sireva je prodano za 6,3 milijuna eura. Čak 60 posto proizvoda sa znakom GI, navodi se u studiji, kupca nađe na lokalnim tržištima, gdje su i proizvedeni, dok oko 20 posto završi u trgovanju sa zemljama unutar granica EU. Ostalih 20 posto, odnosno 11,5 milijardi, izvezeno je na prekooceanska tržišta, od čega su glavninu konzumirali potrošači u SAD-u, koji su tijekom 2010. kupili europskih GI proizvoda za 3,4 milijarde eura. Vina dominiraju i u izvozu sa udjelom 51 posto. Slijede alkoholna pića sa 40 posto, dok su na trećem mjestu prehrambeni proizvodi, na koje se odnosi devet posto ukupna izvoza proizvoda s oznakom GI. U razdoblju 2005.-2010. vrijednost prodaje svih proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla rasla je 12 posto.

Uz spomenuti podatak da je u 2010. proizvedeno vina s GI oznakom u vrijednosti 30,4 milijarde eura, u drugoj po vrijednosti skupini bili su prehrambeni artikli sa 15,8 milijardi, a treća su alkoholna pića sa 8,1 milijardu eura vrijednosti. Francuska sa 20,8 i Italija sa 11,8 milijardi eura drže sam vrh ljestvice najuspješnijih zemalja u proizvodnji GI asortimana. Slijede Njemačka sa 5,7 te Velika Britanija sa 5,5 milijardi eura. Od 12 zemalja iz posljednja dva kruga proširenja EU dvije su se ugurale na prvu polovicu liste: Poljska je jedanaesta, a Češka 13. Francuska je sa 52 posto vrijednosti od prodaje i 35 posto ukupnih količina 2010. unutar EU 27 bila vodeća vinska zemlja, druga je Italija sa 27 posto volumena i 19 posto vrijednosti.

Pivo treće
U ukupnom pak prehrambenom segmentu glavni GI proizvodi bili su sirevi, a 2010. proizvedeno ih je 866.000 tona u vrijednosti 6,3 milijarde eura. U odnosu na 2005. tržišna vrijednost sira s oznakom zemljoprisnoga podrijetla povećala se za čak milijardu eura. Čak 88 posto od količina i 90 od vrijednosti GI sireva prisvajale su samo tri zemlje: Italija, Francuska i Grčka. Na drugoj poziciji u prehrambenoj podskupini bile su mesne prerađevine, 346.000 tona u vrijednosti 3,1 milijardu eura. Pivo je sa 2,3 milijarde eura bilo trećeplasirano, gdje je Njemačka sa 12 vrsta GI piva prisvajala čak 95 posto i od obujma prodaje i ostvarene vrijednosti. U kategoriji svježeg mesa s oznakom GI bilo je proizvedeno 253.000 tona u vrijednosti 1,2 milijarde eura, a lider je Velika Britanija sa 57 posto udjela. Kod alkoholnih pića prvak u toj kategoriji je viski, drugi je konjak, a Velika Britanija i Francuska prisvojile su 79 posto ukupne vrijednosti prodaje.

Hrvatska puževim korakom
Premda posljednjih nekoliko godina na prestižnim svjetskim sajmovima za svoja vina i sireve gotovo u pravilu dobiva najviša moguća odličja, Hrvatska još nije zaštitila nijedan proizvod iz tih dviju kategorija. U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je zasad na listi proizvoda koji nose znak zemljopisnoga podrijetla samo njih osam, među kojima su tri pršuta (Krčki, Dalmatinski i Drniški), zatim Poljički soparnik, Meso zagorskog purana, Lički krumpir, Baranjski kulen i Virovitička paprika. Predsjednik Udruženja vinara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Ivica Matošević smatra da "Hrvatska u svojoj vinskoj karti može i mora zaštititi mnoga vina, no generalni problem je što Hrvatska globalno još nije prepoznatljiva kao destinacija vrhunskih vina". Udruge vinara, podsjeća, unatrag dvije godine učinile su velik napor i postigle konsenzus u usvajanju niza dokumenata, od strategije, studije brendiranja do nacionalnoga programa, iscrpivši sve što je u njihovoj domeni. "Na potezu je politika, Vlada i resorno ministarstvo moraju više i jače zaigrati na vinsku kartu kako bi se Hrvatska afirmirala kao vinska zemlja," kaže Matošević.

"Puno je toga odrađeno da bi se sada stalo, vinari znaju što treba napraviti, no te su mjere u rukama države," zaključuje Matošević.   I za paški sir gotovo bi se moglo kazati kako je planetarno poznat, s obzirom na odličja osvojena u mnogo zemalja s obje strane Atlantika. Ni on, međutim, još nema oznaku zaštite, iako je svojedobno zatražena obnova nacionalnog certifikata prema standardima EU. Ivan Gligora, vlasnik Sirane Gligora iz Kolana, najveći proizvođač paškog sira, dobitnik prestižnih nagrada, ne skriva gorčinu dok objašnjava zašto još nema certifikat. "Imamo sve elemente, od zemljišne lokacije i specifične ishrane za ovce, jer smo na otoku, do prerade mlijeka u sir, no kada smo predali zahtjev, u Ministarstvu poljoprivrede toliko su zakomplicirali sustav da nismo uspjeli", prisjeća se Gligora. Dodaje da su u državnoj birokraciji u međuvremenu shvatili kako takav sustav ne može opstati, pa su postupak pojednostavili. Nije ni on odustao, kaže Gligora, ponovno prikuplja dokumente i priprema se za podnošenje novog zahtjeva. 

Statistička pogreška
Ministarstvo poljoprivrede odradilo je usklađivaje domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU i u segmentu zemljopisne zaštite, no postupak konkretne registracije mogućih proizvoda znakom zemljopisnog podrijetla odvija se iznimno sporo. Prema  odgovoru Ministarstva, samo osam proizvoda ima certifikat, nitko nije u postupku rješavanja. Tijekom 2011. Agrokor je najavljivao zaštitu zemljopisnoga podrijetla  neretvanske mandarine i paške soli, a zahtjevi su bili predani i za tri maslinova ulja: Istarsko ekstra djevičansko, Ekstra djevičansko olea i Vodnjansko ekstra djevičansko, no nijednog od tih proizvoda nema na čekanju certifikata u resornom ministarstvu.  Hrvatska se u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i proizvodnji pića, u odnosu na količine koje tržištu isporučuje 27 članica EU, promatra kao svojevrsna statistička pogreška s obzirom na iznimno male udjele u odnosu na volumene koje ostvaruju europski proizvođači. Ne samo u vinu i siru, nego i u svim ostalim proizvodima, dobra ulaznica za traženje konkurentne niše na budućem zajedničkom tržištu mogli bi biti upravo proizvodi s oznakom zemljopisnoga podrijetla.  

EU standardi zaštićenih oznaka

Prve Italija i Francuska

Europska unija 1992. uvela je sustave pod nazivom PDO (Protected Designation of Origin – Zaštićena oznaka izvornosti) i PGI (Protected Geographical Indication – Zaštićena oznaka zemljopisnoga podrijetla) te TSG (Traditional Speciality Guaranteed – oznaka tradicionalnoga ugleda/zajamčeno tradicionalni specijalitet) kako bi promicala i štitila nazive kvalitetnih prehrambenih proizvoda. U ožujku 2006. sustavi su ažurirani i poboljšani. Osim gospodarskih razloga, zaštitom oznakama PDO, PGI ili TSG svaka zemlja ujedno zaštićuje socijalni, okolišni i kulturološki identitet određenoga područja. Zaštita specifičnih poljoprivrednih proizvoda oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i zajamčena tradicijskog specijaliteta dopuštena je i zemljama koje nisu članice EU. Unija ima više od 1000 proizvoda s oznakama izvornosti ili zemljopisnoga podrijetla, a na ocjeni je oko 300 zahtjeva za dodjelom spomenutih certifikata. Italija (21%) i Francuska (19%) vlasnice su najvećeg broja oznaka, dok Španjolska drži udjel od 15 posto. Broj zahtjeva porastao je tijekom posljednjih nekoliko godina, pogotovo u zemljama koje tek razvijaju taj sustav zaštite.

Spor sa Slovenijom zbog kranjske kobasice

Pravorijek EK do kraja mjeseca

Slovenija je podnijela zahtjev za zaštitu zemljopisnoga podrijetla naziva kranjska kobasica, što bi značilo da se ona ne smije pod tim imenom proizvoditi izvan područja Slovenije. Na tu slovensku namjeru reagirala je najprije Austrija i Europskoj komisiji uložila prigovor, tvrdeći da bi to nanijelo ekonomsku štetu austrijskoj mesno-prerađivačkoj industriji, gdje proizvodnja kobasica s pridjevom "kranjska" također ima dugu tradiciju. Slovenija i Austrija lani su postigle sporazum koji će Sloveniji omogućiti da za svoj nacionalni suhomesnati proizvod osigura odgovarajuću zaštitu u EU, dok će Austrija uz određene uvjete i dalje smjeti proizvoditi i prodavati kobasice s pridjevom "kranjski" ("krainer"), kao što su "kaesekrainer" (kranjska kobasica punjena sirom) te austrijske inačice kranjske kobasice "Schweinskrainer", "Ostkreiner" i "Bauernkrainer". Sporazumom se određuje da se pridjev "krainer" u Austriji ne smije koristiti u razvijanju i proizvodnji novih artikala. Usto, Austrijanci svoju kobasicu u Sloveniji i na drugim stranim tržištima neće moći prodavati kao "kranjsku" nego će morati zadržati njemački naziv "Krainer Wuerst", dok za slovenske proizvođače takvo ograničenje neće postojati. Hrvatska je pokušala dogovoriti se sa Slovenijom, no kako kompromis nije postignut, upućen je prigovor EK. Ministarstvo poljoprivrede prigovorom želi zaštititi domaće proizvođače i izvoznike, u prvom redu Gavrilović, Agrokor i Podravku, za koje se procjenjuje da na godišnjoj razini proizvedu kranjske kobasice u vrijednosti oko 80 milijuna kuna. Ne postigne li se dogovor i ako Europska komisija odluči u korist Slovenije, hrvatski proizvođači više neće moći upotrebljavati ime kranjska kobasica, osim ako ga ne budu certificirali u skladu sa slovenskom specifikacijom o Kranjskoj klobasi. Budući da se hrvatska kranjska kobasica u velikoj mjeri razlikuje od slovenske, to bi značilo izbaciti novi proizvod na tržište pod starim imenom ili zadržati stari proizvod, ali dati mu novo ime. Europska komisija trebala bi se očitovati do kraja ožujka.

Pršut, dva zelja i ulje

Izvorna samo četiri proizvoda

Znak izvornosti, što je još jedna kategorija specifične zaštite autohtonosti proizvoda, prema odgovoru iz Ministarstva poljoprivrede, dosad su izborila samo četiri proizvoda: Istarski pršut, Varaždinsko zelje, Ogulinsko kiselo zelje i Ekstradjevičansko maslinovo ulje Cres. U postupku za dobivanje tog certifikata, navode u Ministarstvu, nalaze se još samo dva proizvoda: Dalmatinsko maslinovo ulje i Dalmatinska maraška.

Nismo globalno prepoznatljivi kao destinacija vrhunskih vina, sad je na potezu politika

I. Matošević Udruga vinara

Naš paški sir nema oznaku jer nas je obeshrabrila papirologija, no opet ćemo podnijeti zahtjev

Ivan Gligora, Sirana Gligora