Hrvatska već više od 20 godina ima neprekinuto prirodno smanjenje stanovništva, demografska politika prepuštena je spontanosti pa je zadnji trenutak da se postigne konsenzus i izradi dugoročna demografska politika koju će podržati svi politički i svjetonazorski čimbenici društva, upozorava demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Anđelko Akrap.

"Hitno nam treba dugoročna demokratska politika, bez obzira na promjene političkih opcija na vlasti jer je od 1991. do kraja 2012. u Hrvatskoj oko 175 tisuća ljudi više umrlo nego ih se rodilo", izjavio je Akrap Hini dodavši kako je u 2012. godini taj pad iznosio oko 10,5 tisuća. I unatoč tome što su od 1996. do 2007. donesena tri važna dokumenta – nacionalna demografska obnova, nacionalna obiteljska politika te nacionalna populacijska politika, niti jedan nije proveden jer je svaka politička opcija to odgađala, a nije postojala niti politička volja, ustvrdio je Akrap.

Društvo, po njegovom mišljenju, nije shvatilo problem pa ga ni jedna vlast niti ne može riješiti. "Ako konsenzus ne postigne društvo kao cjelina – pozicija, opozicija, crkva i sve društvene institucije, postat će to najdugoročniji i najkritičniji problem u Hrvatskoj", upozorio je. Činjenica da je nedavno, u samo 45 minuta razgrabljeno 275 radnih viza za Kanadu u sklopu programa International Experience Canada, Akrapa ne čudi jer, kako je kazao, mladi ne vide perspektivu u Hrvatskoj. Hrvatska se, pojašnjava taj ugledni hrvatski demograf, nije razvijala u prostoru pa je tako Lika primjerice prazna.

To se bez planske politike neće moći u kratkom roku promijeniti, upozorio je dodavši kako ćemo prije ili kasnije morati provoditi imigracijsku politiku. U tom će se slučaju, upozorava, morati provoditi selektivna i strogo kontrolirana imigracijska politika kako, dugoročno gledano, ne bi došao u pitanje naš nacionalni identitet, a Hrvati postali manjina. Imigracija međutim, ističe Akrap, sa sobom nosi i tzv. troškove integracije. "Neki doseljenici iz drugih kultura lako se integriraju, a neki ne, pa država mora snositi troškove integracije", kazao je. Pojasnio je kako, kada je riječ o imigraciji niže obrazovnih struktura, one često prilikom useljavanja upadaju u socijalni sustav i predstavljaju dodatni trošak za državu iako za poduzetnika mogu biti jeftinija radna snaga.

Najavu produženja radnog vijeka do 67 godine života Akrap drži u ovom trenutku nerazumnom jer, kako je rekao, ne možemo govoriti o produženju radnog vijeka stanovništva kad postojeće stanovništvo ne možemo zaposliti. Iznio je i podatak prema kojem Hrvatska ima očekivano trajanje života kraće za oko pet godina u odnosu na prosjek razvijenih europskih zemalja. Kvalitetna populacijska politika u Hrvatskoj, ocjenjuje Anđelko Akrap, ona je koja bi ženama trebala omogućiti da realiziraju željeni broj djece, s obzirom na to da je trenutno raskorak između stvarnog i željenog broja djece za gotovo jedno dijete.

Tim ženama bi se moralo osigurati da nemaju prepreka pri zapošljavanju ili napredovanju. Također, država ih ne bi smjela stavljati u nepovoljniji materijalni položaj primjerice na rodiljnom dopustu, kazao je. "Sve to trebaju pratiti javne politike, jaslice, vrtići i ostalo, ali ne samo na deklarativnoj razini", naglasio je. Demografska politika mora biti redistributivna i voditi računa da je velik dio Hrvatske nenaseljen te stoga treba zadržati postojeće stanovništvo na tim područjima, kroz primjerice porezne olakšice za one koji ga naseljavaju.

Ako sve to ne prati infrastruktura, škole ili vrtići na tom područjima, onda nitko neće imati motiv tamo se naseliti, napominje demograf. Kada je u pitanju demografija u Hrvatskoj, on je ipak optimist. "Vjerujem da će u dogledno vrijeme doći do suglasja svih činitelja i da će se oblikovati dobra demografska politika, koja nam je hitno potrebna", poručio je Akrap.