Treba li Hrvatskoj znanost, kako ju financirati, ima li hrvatsko gospodarstvo koristi od znanstvenih spoznaja i koristi li ih, tek su neka od pitanja o kojima se raspravljalo na okruglom stolu u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) koji je pobudio veliko zanimanje hrvatskih znanstvenika i intelektualaca.

Znanost je tema o kojoj se puno razgovara i postojale su razne ideje kako ju unaprijediti, ali sustav odlučivanja bio je moćniji pa te ideje nisu zaživjele, rekao je uvodno predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji je zahvalio organizatoru – Centru za promicanje znanosti i kritičkoga mišljenja Hrvatska (Center for Inquiry – CFI Croatia) što je ponovno 'progovorio' o tako važnoj temi. Voditelj okruglog stola i predsjednik CFI-a prof. dr. Slobodan Danko Bosanac najavio je da će zainteresirani moći za nekoliko dana pogledati okrugli stol na internetu .

Uvodničari su bili predstavnik HROTE-a (Hrvatski operater tržišta energije) dr. Ivica Toljan, koji je govorio o odnosu hrvatskoga gospodarstva i znanosti, a profesor na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Odbora za izradu strategije razvoja odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije Neven Budak o ulozi humanističkih znanosti, njihovu vrednovanju i financiranju. Profesor na Medicinskom fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta Slobodan Vukičević 'stavio' je pak hrvatsku znanost u međunarodni kontekst vodeći se pri tomu kategorizacijom po jednoj od novih scientometrijskih tehnika za procjenu časopisa i znanstvenika Hirschovim indeksom (h indeks). Taj se indeks definira kao omjer broja radova i broja citata koji je jednak ili viši od broja radova. Odnosno, kako je objasnio Vukičević, pokazatelj je kontinuirane aktivnosti znanstvenika.

Hrvatska godinama više uvozi nego izvozi, prošle godine zabilježena je negativna stopa rasta od dva posto, u Hrvatskoj nije bilo opredjeljenja za razvoj izvozne industrije, a nametnut je model gospodarskoga rasta kroz servisne usluge tek su neki od pokazatelja hrvatskoga gospodarstva na koje je ukazao Ivica Toljan. U takvim okolnostima, istaknuo je, Hrvatska nije ni blizu mogućnosti da za istraživanja i razvoj izdvaja, primjerice poput Izraela 2010. pet posto BDP-a, te biti na 'tragu odluke' SAD-a i Kine da udvostruče izdvajanja za ta područja – 3, 5 posto BDP- a na sedam posto BDP-a.

Toljan smatra da je izlaz za Hrvatsku u razvojnim istraživanja iako ne treba zanemariti ni temeljna niti primijenjena istraživanja. S tim u vezi, naveo je primjer kako su hrvatski znanstvenici u roku dva mjeseca riješili problem energetske učinkovitosti jedne tvrtke. Neven Budak napomenuo je da se vode žučne rasprave oko vrednovanja humanističkih znanosti koje, rekao je, ni u Europskoj uniji nemaju neku poziciju budući da uopće nisu bile uključene u program "Obzor 2020" ("Horizon 2020) dok više tisuća znanstvenika diljem Europe nije apeliralo da se to promijeni.

Budak smatra da je zahtjev za internacionalizacijom humanističkih znanosti opravdan, ali da kvalitetne prosudbe u humanističkim znanostima nema bez etike, koja je pak, upozorio je, kod nas tako rijetka. Brojni usporedni podatci, tablice i informacije o međunarodnom vrednovanju hrvatske prirodne znanosti i znanstvenika koje je s nazočnima podijelio profesor Vukičević pokazali su, kako je rekao, da ulaganja u sveučilišta i znanstvene institucije ne ovise o uspjesima u znanstvenim istraživanjima, da se po tim kriterijima ne biraju znanstvenici u vodeća tijela koja odlučuju o znanosti, kao i da se hrvatsko gospodarstvo ne temelji na znanosti.

Ipak, kako je rekao, jedina "djetelina s četiri lista" su hrvatski znanstvenici zbog kojih raste h indeks. Prvo pitanje u raspravi uputio je Ivici Toljanu akademik Vlatko Silobrčić koga je zanimalo tko je potaknuo istraživanje koje je rezultiralo brzim rješenjem problema tvrtke. Toljanov odgovor bio je kratak i jasan – tvrtka.