Financijska matematika je moćna stvar. Olakšava donošenje odluka i pridonosi racionalnosti.

Osim u financijskoj industriji postala je nužnost u svim aspektima života i rada. Premda potreba za kapitalom ponekad nameće određena ponašanja koja nemaju veze za objektivnošću matematičkih izračuna i time daje konkretnu prednost poslovnom partneru s druge strana stola, ipak je važno znati koje nam mogućnosti stoje na raspolaganju.

Banke kao dobavljači kapitala nisu naročito fleksibilne i najčešće su partner u prednosti. Naročito po pitanju sektora građanstva gdje se prodaju gotovi paketi iz kojih se vrlo vjerojatno ne može „iskočiti“ niti vrlo dobrim pregovorima pa će primjerice tako oni kojima bi više odgovaralo otplaćivati kredit u ratama završiti na anuitetskoj otplati iz čistog razloga što banka nema kreiran paket koji bi pružio opcije uštede novca ili se prilagođavao  trenutnim okolnostima klijenta.

Poslovni subjekti su u boljoj poziciji pa će određene klauzule ugovora o kreditu zasigurno moći pregovarati s bankama. Obzirom da je na stolu bančin prihod i vaš trošak (među ostalim varijablama)  logično je da su interesi dijametralno suprotni. Stoga banka najčešće neće napraviti prvi korak ili prijedlog kako pojeftiniti vaš kredit. Taj posao morate odraditi sami. Važno je da znate čime raspolažete, što tražite, što o tome misli druga strana i sa kojom količinom informacijama sjedate za pregovarački stol.

U značajnom broju različitih obračuna i ugovornih klauzula postoji jedna koju banke bez obzira na novčanu situaciju klijenta i stanje njegovih obveza u bilanci ne spominju kao opciju. Radi se o datumu početka otplate prve rate. Taj datum će utjecati na razliku u trošku kamata za cijelo razdoblje otplate kredita, ali i na visinu anuiteta kao novčanog izdatka.

Radi jednostavnosti uzmimo slijedeću situaciju kao primjer –  dogovoren je kredit za investiciju u visini od 1 MIO kuna na rok od 10 godina, godišnjom kamatnom stopom od 7% i godišnjom anuitetskom otplatom. Najčešći slučaj je da se krediti ugovaraju s opcijom otplate na kraju razdoblja bez da klijent aktivno pregovara o tome da li mu ta opcija objektivno odgovara i da li kroz poznavanje postojećih okolnosti u svom poslovanju zaključuje kako može „kupiti“ za njega povoljniji proizvod.  Recimo da je kredit isplaćen na račun klijenta banke 05.12.2012. Otplata na kraju razdoblja znači da prvi anuitet dospijeva na naplatu 31.12.2013. Opcija otplate na početku razdoblja znači da se prvi anuitet plaća odmah 01.01.2013.(zanemaren je efekt interkalarne kamate). 

Činjenica je da u slučaju otplate na početku razdoblja dolazi do bržeg  odljeva novca za prvi anuitet, ali u tom slučaju godišnji anuitet na rok od 10 godina uz gore navedene uvjete umjesto 142.377,50 kn iznosi 133.063,09 kn i niži je za 7% godišnje.

Trošak kamata za razdoblje od 10 godina u opciji otplate na kraju razdoblja iznosi 423.775 kn dok je u opciji otplate na početku razdoblja taj trošak 330.630,87 kn što trošak kamata za  razdoblje otplate kredita snižava za 22%.  Ukoliko bismo računali oportunitetni trošak anuiteta od 133.063,09 kn plaćenog na početku razdoblja umjesto na kraju on bi pod sadašnjim komercijalnim uvjetima iznosio 6.650,00 hrk (kamatna stopa na oročenja u banci 5% na 1 godinu). Konkretno znači da je propuštena zarada na iznos od 133.065,09 kn zanemariva u odnosu na ukupno smanjenje troškova.

Kod drugačijih modaliteta otplate kredita (mjesečnih, kvartalnih, polugodišnjih) anutitet će uvijek biti niži u opciji otplate na početku razdoblja što u stvari predstavlja razliku na trošku kamate za cijelo razdoblje otplate kredita.
Sve je naravno pitanje okolnosti svakog pojedinog poslovanja. Koju dinamiku otplate kredita (mjesečnu, kvartalnu ili neku drugu) te po kojem modelu dospijeća anuiteta (na početku ili na kraju razdoblja) odabrati ovisi ponajprije o novčanoj situaciji svakog poslovanja kao i planovima priljeva i odljeva novca za buduća razdoblja. Načelno je uvijek jeftinije odabrati mjesečnu dinamiku otplate ako se promatra samo dinamika otplate kredita ili otplatu na početku razdoblja ukoliko se gleda samo model dospijeća anuiteta. Ako se ova dva faktora ne promatraju odvojeno već u sinergiji pravilo najveće povoljnosti koje vrijedi odvojeno više ne vrijedi zajedno.

Maksimalna isplativost u kombinaciji ta dva faktora postiže se kroz godišnju otplatu anuiteta na početku razdoblja a najveća neisplativost u opciji godišnje otplate anuiteta na kraju razdoblja. Između te dvije krajnosti nalaze se sve ostale kombinacije.

Koja od njih će biti najprikladnija i najbolja ovisi o financijskom stanju svake pojedine organizacije. Ponekad se vrlo jednostavne mogućnosti postizanja boljih financijskih efekata u praksi premalo uzimaju u obzir. Činjenica je da se kroz određene poteze troškovne optimizacije mogu postići puno bolji efekti u poslovanju od onih koji se postižu tradicionalnim pristupima kao što je ubiranje prihoda od oročenja depozita slobodnih novčanih sredstava. Novcem se osim robe i usluga može kupiti i dodatna ušteda na nove izdatke čak i onda kada se zadužujete.