Hrvatski film doživljava komercijalni i umjetnički preporod, koji će se prema većini predviđanja nastaviti ove i iduće godine. O aktualnom trendu u hrvatskoj kinematografiji razgovarali smo s trima uglednim filmskim kritičarima i s ravnateljem Hrvatskoga audiovizualnog centra (HAVC) Hrvojem Hribarom. Hrvatski film u posljednje dvije godine pokazuje iznenađujuću živost nakon pet sušnih i depresivnih godina što se tiče gledanosti, približno od vremena komedija "Što je muškarac bez brkova" Hrvoja Hribara i "Karaule" Rajka Grlića te dječjeg filma "Duh u močvari" Branka Ištvančića. Prvi znak preokreta trenda bio je dječji film "Koko i duhovi", koji je krajem 2011. i početkom 2012. vidjelo oko 80.000 gledatelja. Pratio ga je s podjednakom gledanošću filmski nastavak sapunice "Larin izbor"."Eksplozija hrvatskih hitova, gotovo blockbustera, upravo se događa u kinima", kaže nam filmski kritičar Igor Tomljanović, direktor Klasik TV-a. "Šarmantna romantična komedija Vlatke Vorkapić 'Sonja i bik' približava se brojci od 100.000 gledatelja, a kontroverzna komedija 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana, o svećeniku koji bušenjem kondoma pokušava popraviti demografiju jednoga dalmatinskog otoka, premašila je 140.000 gledatelja."

Nastavak serije hitova
Vrlo je vjerojatno da će se trend visoke gledanosti hrvatskih filmova nastaviti i ove i sljedeće godine. "Barem četiri filma koja su u pripremi daju nam pravo za tu tezu. Riječ je o drugom filmu o popularnom dječjem junaku Koku, 'Zagonetni dječak', čija je premijera 28. veljače. Pri kraju je montaža filma 'Šegrt Hlapić', igrana ekranizacija popularnog dječjeg romana Ivane Brlić Mažuranić." U prilog tom filmu, ističe Tomljanović, ide i podatak da je dugometražni crtani film "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" sa 217 tisuća gledatelja drugi najgledaniji hrvatski film u novijoj povijesti. "Nedavno je počelo snimanje filma 'Kauboji', ekranizacija istoimene megapopularne kazalište predstave od koje se također mnogo očekuje. Znamo li da je najsigurniji domaći recept za uspjeh filma koji nije dječji ekranizacija romana Ante Tomića, film prema njegovu romanu 'Čudo u Poskokovoj Dragi', koji priprema Rajko Grlić, ima sve izglede da postane najveći domaći kino-hit u 2014. godini."Jedan od najvećih problema hrvatske kinematografije bio je kroničan nedostatak glumačkih zvijezda, jer zvijezde su oduvijek jedan od najvećih aduta gledanosti filma."I na tom se planu stvari počinju mijenjati", primjećuje Tomljanović. "Nakon mnogo godina, u Reneu Bitorajcu smo, zahvaljujući filmovima Branka Schmidta 'Metastaze' i 'Ljudožder vegetarijanac', dobili pravu mušku zvijezdu. Još je veća priča ove godine Judita Franković. Najveće glumačko otkriće posljednjih nekoliko godina donijelo je hrvatskom filmu sasvim novu energiju, kojoj možemo pripisati dobar dio zasluga za uspjehe filma 'Sonja i bik' i serije 'Počivali u miru'.

Ta je serija produkcijski i sadržajno u rangu bolje europske televizijske produkcije, što je također značajan iskorak za domaću TV/filmsku produkciju."U kojoj je mjeri za preporod hrvatskog filma zaslužan HAVC od sredine 2010., kad je ravnateljem postao Hrvoje Hribar? "Uspostava HAVC-a kao nezavisne institucije unutar koje se kreiraju filmske politike i programi umjesto u Ministarstvu kulture velik je iskorak za hrvatski film, a rezultati nakon nekoliko godina doista počinju biti vidljivi. Nakon donošenja Zakona o filmu, hrvatska je kinematografija konačno dovedena u uređen sustav natječaja, produkcije i promocije. Zahvaljujući rješenjima kojima se dio prihoda nacionalnih televizija preusmjerava u HAVC, hrvatski film danas ima mnogo više novca nego ranije, a produkcija je sustavna i prilično raznovrsna. Posljednji uspjesi hrvatskog filma u kinima daju konačnu potvrdu projekta HAVC. Hrvatska kinematografija danas predstavlja solidniji dio domaće kulturne produkcije, na razini prosječne europske filmske produkcije", smatra Tomljanović. Uzroci kontroverzi koje su pratile HAVC posljednjih nekoliko godina, smatra, prilično su zakučasti. "Uglavnom se tiču prilično osebujnih osobnosti, kako samog ravnatelja HAVC-a, tako i njegovih protivnika, uglavnom autora koji se osjećaju ugroženi gubitkom višegodišnjih privilegiranih pozicija."

Dao bi im da vode državu
Večernjakov kolumnist Arsen Oremović također ističe pozitivan učinak HAVC-a u posljednje dvije i pol godine. "Mislim da se HAVC-om jako puno postiglo te da će rezultati biti još bolji ako se nastavi ovim stilom. Jedan sam od onih koji smatraju da je HAVC najuređeniji i najefikasniji sustav u hrvatskoj kulturi, gotovo bih im dao da urede vođenje zemlje", veli Oremović."Današnji HAVC znatno unapređuje audiovizualne sadržaje, za koje se država brine puno manje nego za neke druge kulturne grane, primjerice, kazalište. Takav je nerazmjer nelogičan i nedopustiv, ali hrvatska je kultura i dalje jedno od područja najdublje umočenih u nekadašnji socijalistički sustav funkcioniranja, gdje država plaća što treba i ne treba", smatra Oremović.Međutim, utjecaj politike na filmsku produkciju u posljednjih se desetak godina znatno smanjio, što je zacijelo jedan od razloga porasta popularnosti domaćeg filma kod gledatelja i kod kritike."Imam osjećaj da su se filmovi u devedesetima više pravili za natječajne komisije Ministarstva kulture – ili, pojednostavljeno, za HDZ – pa su dominirale teme koje nisu nužno bile odraz stvarnog interesa redatelja. Primjerice, Branko Schmidt u devedesetima i dvijetisućitima kao da su dvije različite osobe", ocjenjuje Oremović. "I danas se filmovi djelomično prilagođavaju komisijama – stranim fondovima, a glumci se često biraju po regionalnom ključu, jer im to donosi simpatije kod publike i partnera s prostora bivše Jugoslavije. Ipak, imam dojam da autori slobodnije rade stvari koje ih više zanimaju", kaže Oremović.

Umjesto milijun eura, pola
Filmski kritičar Dean Sinovčić smatra da je u ishodištu procvata hrvatskog filma promjena sustava financiranja iz 2008."Trend se promijenio onog trenutka kada je Ministarstvo kulture prije nekoliko godina uvelo nov način financiranja hrvatskog filma. Umjesto dotadašnjeg principa – godišnjeg financiranja pet filmova s po milijun eura, odlučeno je da se financira deset filmova godišnje s po pola milijuna eura", navodi Sinovčić."Kada imaš početnih milijun eura plus sredstva HTV-a, možeš snimati film i ne mariti za rezultate u kinima. Kada imaš upola manje, moraš pronaći sponzore za ostatak novca, brinuti se o gledanosti, te stoga i o kvaliteti filma. Na taj su način hrvatski producenti i redatelji natjerani na promjenu paradigme, što je nekima sigurno teško palo, ali je zadovoljstvo publike povećano", ocjenjuje Sinovčić.  I on naslućuje nastavak pozitivnog trenda hrvatskog filma, ali smatra da treba još pričekati za vjerodostojniju procjenu."Svi  hvale rezultate filmova 'Svećenikova djeca' i 'Sonja i bik', ali ova će godina pokazati jesu li ti rezultati iznimka ili pravilo. Zasad su ta dva filma iznimka. Vjerovat ću da je gledanost hrvatskog filma postala pravilo kada pametni filmovi ovjenčani nagradama u Puli, poput 'Kotlovine', budu imali 20 tisuća kinogledatelja, a ne dvije tisuće, koliko je taj film skupio", poručuje Sinovčić.

Kontroverze koje su pratile HAVC posljedica su velikim dijelom prilično osebujnih osobnosti samog ravnatelja HAVC-a i njegovih protivnika
Igor Tomljanović, direktor Klasik TV-a 

Kultura je i dalje jedno od područja najdublje umočenih u nekadašnji socijalistički sustav funkcioniranja, gdje država plaća što treba i ne treba
Arsen Oremović, Večernjakov kolumnist

Vjerovat ću da je gledanost hrvatskog filma postala pravilo kada pametni filmovi ovjenčani nagradama u Puli budu imali 20 tisuća kinogledatelja
Dean Sinovčić, filmski kritičar