Piše: Andrijana Mušura, dipl. psiholog.

Nedavno su portali sa znanstvenim vijestima objavili članak iznimno privlačnog naslova „Jesu li potrošači sa manje prijatelja više skloni riziku?“.

Čini se kako su društveno osiromašeni ili, stručnije rečeno, socijalno izolirani potrošači skloniji upuštati se u riskantne ali profitabilnije financijske aktivnosti. Do zaključka su došli grupa znanstvenika s nekoliko sveučilišta u Hong Kongu.

No, poznavajući osnove funkcioniranja ljudskog mozga, njihov zaključak i nije tako revolucionaran. Ipak, područje neuroekonomije, odnosno, korištenja aparata za praćenje aktivnosti mozga pru donošenju ekonomskih odluka, interesantno je područje istraživanja koje nam pomaže bolje razumjeti neuralne osnove ljudskog, ekonomskog ponašanja. Poseban doprinos istraživanja mozga mogli smo vidjeti u pokušajima objašnjenja nastanka svjetske ekonomske krize.

S obzirom da su sve svjetske i glavne ekonomske aktivnosti vođene obrazovanim i sposobnim stručnjacima i (racionalnim) ekonomistima, logično je upitati se kako je moguće da su takvi umovi kumovali situaciji u kojoj se sada nalazimo. Odličan dokumentarac američke televizijske kuće PBS Nova naziva „Mind over money“ prikazuje vrlo kvalitetno sukobljavanje ortodosknih ekonomista i predstavnika čikaške ekonomske škole s jedne strane, i heterodoksnih ekonomista i psihologa s druge strane, s temom „što je dovelo do svjetske krize“. U jednom trenutku, Brian Knutson, američki neuroznanstvenik i profesor na Stanfordu, objašnjava kako očekivanje novčane nagrade aktivira dijelove mozga koji su aktivni kada osoba zadovoljava svoje primarne potrebe za hranom, seksom ili druženjem.

Dobro ste pročitali. Centri u mozgu koji su aktivni kada su u pitanju primarne potrebe povezani su sa sustavom nagrađivanja i dopaminskim sustavom,  koji je, među ostalim funkcijama, odgovoran za stvaranje ugode i motivacije. To znači da su hranjenje, seksualne ili društvene aktivnosti nagrađujuće i motivirajuće. Izgleda da se i novac ubacio u primarne potrebe. Navedena regija u mozgu je odgovorna i za razvijanje ovisničkog ponašanja. Zanimljivo je istraživanje koje je našlo poveznicu između razvijanja dugotrajnih kvalitetnih odnosa i smanjene ugode korištenjem psihostimulirajuće droge. Drugim riječima, pojedinci kojima nedostaje kvalitetnih bliskih odnosa imaju veću vjerojatnost postati ovisnicima o psihostimulansima. I kakve sve to veze ima s člankom o većoj sklonosti riziku kod pojedinaca sa manje prijatelja? Izgleda kako centar za ugodu u mozgu mora dobiti svoju dozu stimulacije, bilo to na prihvatljiv ili neprihvatljiv način.

Također, potrebe za odnosima i bliskošću važne su i nagrađujuće. Potrošači su spremni ulagati i žrtvovati se kako bi si osigurali takve socijalne spone. U nedostatku istih,  potrošači su skloni riskantnim financijskim aktivnostima koje bi im osigurale dovoljno nagrade da kompenziraju ono što bi inače dobili iz bliskih odnosa. Pomalo je zabrinjavajuće donijeti zaključak da u slučajevima prekida veza, prekida prijateljstava i općenito slabljenja socijalne podrške, potrošači traže i vrednuju novac kao alternativu onome što dobivaju iz socijalnog svijeta. I to u smjeru veće sklonosti riziku. U jednom sličnom istraživanju, autori su sudionike naveli na sjećanje situacija koje su bile socijalno ispunjujuće ili socijalno odbijajuće nakon čega su ih naveli na izbor između opcija velika vjerojatnost/niska nagrada i mala vjerojatnost/visoka nagrada.

Pogađate? Sudionici koji su se sjećali socijalnih situacija u kojima su bili isključeni, birali su riskantniji izbor sa većom nagradom i malom vjerojatnošću gubitka. Možda su razmišljali na način da nakon već jednog gubitka, dodatan gubitak nije strašan. I takav argument je opravdan istraživanjima. Kahneman i Tversky su u svojoj poznatoj teoriji očekivanog izbora potvrdili pretpostavku da, kada ljudi gube, skloniji su riskantnijim izborima, pogotovo ako je nagrada za takvo ponašanje velika ili barem dovoljna da kompenzira socijalni gubitak. Da li su sudionici u istraživanju honkonških znanstvenika doista profitirali od svoje sklonosti prema riziku, nije poznato. Na osnovu svega navedenoga mogu se izvući brojni zaključci no suzdržat ćemo se samo sa jednim: ako ste se posvađali s prijateljem ili prijateljicom ili vas je partner ostavio, pričekajte sa financijskim odlukama jer bi novonastalu potrebu za rizikom mogli skupo platiti.