Hrvatska financijska agencija (Fina) poslala je priopćenje u kojem dostavlja svoj osvrt i pojašnjenja vezano uz članak „Zašto u Europi ne postoji Fina?“, koji je 25. siječnja 2013. godine objavljen u Jutarnjem listu. 

Njihovo pojašnjenje donosimo u cijelosti i bez izmjena:

Navodi iz predmetnog teksta u potpunosti su neistiniti, a s obzirom da se pri provedbi ovrhe radi o poslu koji je od općedruštvenog značaja, u potpunosti su protivni javnom interesu i usmjereni na uznemiravanje svih građana Republike Hrvatske. Širenjem ovakvih neistinitih informacija šteti se cijelom društvu – građani se dovode u zabludu, nepotrebno se izaziva strah, što dovodi do potpuno neutemeljenog i neopravdanog nepovjerenja građana u pravni sustav Republike Hrvatske.

Financijska agencija provodi ovrhu na novčanim sredstvima po računima kod banaka, na temelju Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Ovršnog zakona, počevši od 1. siječnja 2011. godine i u postupku provedbe ovrhe ne postupa samovoljno i arbitrarno, već isključivo prema strogo formalnim odredbama navedenih zakona. Normativno, ovršni sustav je uspješan primjer efikasnog i sigurnog funkcioniranja unutar hrvatskog ovršnog pravnog sustava, o čemu će se složiti svi koji su upućeni u postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Republika Hrvatska je upravo zbog uspješnosti sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima dobila pohvale od strane većine europskih država i Europske unije.

Netočni su navodi u tekstu da u europskim državama nije moguće blokirati račun, budući da se u svim zemljama Europske unije ovrha može provesti i na novčanim sredstvima ovršenika po računu (uključujući i Austriju koja se navodi u tekstu kao primjer), odnosno ne postoji razlog iz kojega se ovrha ne bi trebala ili smjela provoditi na novčanim sredstvima po računu ovršenika kako bi se naplatilo dugovanje koje ovršenik nije dobrovoljno podmirio, osim ako se radi o novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe (npr. dječji doplatak, porodiljna naknada, dio plaće i sl.).

Netočan je također navod da u europskim zemljama ne postoji institucija poput Financijske agencije, s obzirom da u većini zemalja Europske unije postoje posebne pravne ili fizičke osobe, zadužene za provedbu ovrhe, a u nekim europskim zemljama postoje institucije koje imaju sličnu ulogu kao Financijska agencija samo s puno većim opsegom ovlasti u području prisilne naplate dugovanja. Tako npr. Švedska, koja je poznata po visokoj razini socijalnih prava građana, ima Kronofogden – državnu agenciju za prisilnu naplatu, koja ne samo da je ovlaštena provoditi ovrhu na bankovnim računima, nego i na dohotcima i drugoj imovini dužnika ali i određivati dužniku s kojim sredstvima smije raspolagati, provoditi iseljenja, donositi osnove za plaćanje te poduzimati brojne druge radnje radi naplate dugovanja.

Nadalje, potpuno su neistiniti i zlonamjerni navodi iz navodnih „stvarnih slučajeva“ da Financijska agencija blokira sva sredstva ovršenika, čak i u slučaju da ovršenik ima dovoljno sredstava na računu za naplatu ovrhe. Ovrha na novčanim sredstvima se provodi na način da Financijska agencija na temelju zaprimljene osnove za plaćanje prvo izda naloge bankama da prenesu određeni iznos s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, a tek ako na svim računima ovršenika nema dovoljno sredstava, daje se nalog za blokadu računa. Neistiniti su navodi da Financijska agencija blokira račune neosnovano i ako ovršenik ima dovoljno sredstava na računu za izvršenje ovrhe. Financijska agencija odmah izdaje nalog za deblokadu kada na blokirani račun ovršenika pristigne količina novčanih sredstava dovoljna za provedbu ovrhe.  Također, apsolutno je netočno da se na blokirane račune ne mogu uplaćivati novčana sredstva. Takva tvrdnja ne samo da nije istinita, već je i suprotna logici ovrhe na novčanim sredstvima. Ne samo da se sredstva smiju i mogu uplaćivati na sve račune koji su blokirani, nego se i moraju uplaćivati na račun ako se radi o pravnoj osobi, s obzirom da je za vrijeme trajanja blokade pravnim osobama zabranjeno vršiti obračunska plaćanja i sva plaćanja moraju primati preko računa.

Također, Financijska agencija provodi ovrhu na temelju ovršnih isprava – osnova za plaćanje. Osnove za plaćanje su u pravilu ili zadužnice, ili obračuni plaće koje dužnici sami izdaju i pristaju da se iste dostave izravno na ovrhu, ili se radi o pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama i odlukama nadležnih tijela za koje dužnici znaju da, ako ne plate ono što je odlukom utvrđeno, ovrhovoditelj može pokrenuti ovrhu, bilo na novčanim sredstvima kod Fine, bilo pred sudom na drugoj imovini dužnika.

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima po računu koju provodi Fina u potpunosti je transparentna i ovršenik može uvijek u Fini dobiti sve podatke koji se tiču provedbe ovrhe po njegovim računima.

Također, od ovrhe su uvijek izuzeti računi koji su otvoreni radi primanja novčanih sredstava koja su na temelju zakona izuzeta od ovrhe.

Ovrha na novčanim sredstvima, kao i svaka druga ovrha, neugodna je za dužnika, ali je izravna posljedica dužnikovog neplaćanja obveza. Kada provodi ovrhu na novčanim sredstvima, Fina je provodi brzo, sigurno i s najmanjim troškovima za ovršenika, pogotovo usporedivši ovršne postupke na drugim predmetima, a sve s ciljem da se neugodni posao ovrhe obavi na što manje neugodan način za ovršenika.

Dugovanja se moraju plaćati, i ovrha je, na žalost nužna, kako bi se vjerovniku omogućila naplata onoga što mu dužnik duguje, u slučaju kada dužnik ne želi dobrovoljno podmiriti svoje dugovanje. Ne smijemo zaboraviti da dužnici nisu samo građani. Vrlo često su, na žalost, i obični građani u ulozi vjerovnika koji moraju prisilnim putem pokušati naplatiti neisplaćenu im, a mukotrpno zarađenu plaću, i u tom se slučaju i građani obraćaju Fini sa zahtjevom da provede ovrhu na računima dužnika- poslodavca koji ne želi isplatiti plaću.

Važno je napomenuti da su skroz do 2011. godine, ovrhu na novčanim sredstvima po računu provodile banke na vrlo sličan način, samo što tada ovrha na novčanim sredstvima po računu nije bila toliko učinkovita, iz razloga što nije postojao jedinstveni sustav provođenja ovrhe.

Bitno je za napomenuti da Fina ovrhu provodi isključivo pod uvjetima i na način propisan zakonom i predstavljanje ovrhe na novčanim sredstvima nečime što se neopravdano događa i prijeti nedužnim građanima nedopustivo je i šteti društvu u cjelini, izazivajući nepotreban i neosnovan strah građana.

Također, u članku je pogrešno navedeno kako je kvartalno statističko istraživanje o poslovanju poduzetnika iz realnoga i financijskoga sektora obveza koju je propisala Financijska agencija, a točno je da je ta obveza definirana u svrhu provođenja statističkog istraživanja poduzetnika za potrebe Državnog zavoda za statistiku. Navedeno je bilo propisano Programom statističkih aktivnosti RH za 2008. do 2012. g. (NN br. 65/08) te na temelju Programa donesenih godišnjih provedbenih planova statističkih aktivnosti RH. Navedenim propisima, kao nositelj ovih istraživanja bio je naveden Državni zavod za statistiku, dok je Fina bila definirana kao mjesto primitka i obrade kvartalnih statističkih izvještaja radi isporuke podataka Državnom zavodu za statistiku. Kvartalno izvještavanje bilo je osnova za izračun BDP-a i za informiranje državnih tijela i institucija te svih zainteresiranih subjekata o poslovanju poduzetnika, a u svrhu praćenja gospodarskih kretanja i na temelju toga donošenja relevantnih odluku pri kreiranju gospodarske politike. Bio je to efikasan način prikupljanja relevantnih informacije koje su korištene, osim za navedene svrhe i za ispunjavanje obveza izvještavanja RH prema tijelima i institucijama EU. Od 1. siječnja 2013. godine, ovo statističko istraživanje je ukinuto te poduzetnici više nemaju obvezu predavati kvartalne statističke izvještaje za navedene svrhe.

U tekstu se spominje izdavanje informacije o solventnosti BON-2 kao obveza poduzetnika koju im je Fina nametnula, što također nije točno s obzirom da je riječ o informaciji koju Fina izdaje za klijente banaka s kojima ima ugovorenu poslovnu suradnju o izdavanju navedene informacije (KentBank d.d., Veneto banka d.d., Samoborska banka d.d., Sberbank d.d.i Slatinska banka d.d.) i to isključivo po zahtjevu njihovih klijenata. Sve druge banke za svoje klijente same izrađuju informacije o solventnosti. Navedene informacije (SOL-2, BON-2 i sl.) su dokumenti koje poduzetnici koriste radi dokazivanja solventnosti vlastite tvrtke kada je to definirano u javnim natječajima ili pri sklapanju poslova s partnerima i izdaju se isključivo po zahtjevu samih vlasnika. Ove, kao i druge usluge koje pruža Fina, a u ovom slučaju i banke, predmet su naplate naknade razmjerno njihovoj vrijednosti te se ne radi o „skupom plaćanju nepotrebnih papira“, već o izdavanju informacija po zahtjevu poduzetnika.