Kako bi se povećala računalna snaga i smanjila potrošnja energije konstantno se smanjuju dimenzije računalnih procesora i memorije. Međutim, ova tehnologija približava se svom kraju koji je određen fizikalnim zakonima.

Međunarodni tim istraživača, među kojima je i dr. Predrag Lazić iz Zavoda za teorijsku fiziku Instituta Ruđer Bošković, pronašao je novi način za slaganje i upotrebu molekularnih nanomagneta, što bi moglo otvoriti put prema novoj generaciji medija za pohranu podataka te bržim i energetski efikasnijim računalnim procesorima odnosno razvoju superbrzih i učinkovitih računala na sobnim temperaturama.

Rezultati istraživanja objavljeni su u prestižnom časopisu Nature. Kako bi se povećala računalna snaga i smanjila potrošnja energije konstantno se smanjuju dimenzije računalnih procesora i memorije. Međutim, ova tehnologija približava se svom kraju koji je određen fizikalnim zakonima. Dijelovi od kojih se sastoje moderni procesori i memorija postaju premali, a samim time i nestabilni što za posljedicu ima nemogućnost pouzdanog spremanja i obrade podataka.

Mogući izlaz se nudi u tzv. 'molekularnoj' elektronici s nanometarskim dijelovima u obliku molekula. Same molekule se sastoje od točno određenog broja atoma i prilično jeftino se mogu proizvesti u istovjetnom obliku. Ukoliko se pri tome osim elektronskog naboja iskoristi i svojstvo elektronskog magnetskog momenta (spina) otvaraju se mogućnosti realizacije potpuno novih funkcionalnosti – poput nevolatilnih memorija ili kvantnih računala.

Molekule za takvu 'molekularnu spinsku elektroniku' moraju posjedovati posebna magnetska svojstva, a takva svojstva su tipično vrlo osjetljiva i do sada su se često gubila pri kontaktu molekule s anorganskim materijalima (metalom) na koje se molekule moraju pričvrstiti radi provođenja struje.

Znanstvenici iz njemačkog istraživačkog centra Forschungszentrum Jülicha, Sveučilišta u Göttingenu, američkog Massachusetts Institute of Technology , indijskog IISER-Kalkuta i hrvatskog Instituta Ruđer Bošković pronašli su nov način kojim se neizostavno međudjelovanje između molekule i podloge ciljano iskorištavaju za stvaranje hibridnog sustava magnetske molekule i podloge sa željenim svojstvima.

Do sada su za takve 'magnetootporne' efekte, koji se koriste za pohranu, obradu i čitanje podataka, u molekularnim sustavima bile potrebne temperature ispod minus 200 stupnjeva celzijusa, a ovaj sustav već pri minus 20 stupnjeva celzijusa pokazuje jako svojstvo magnetootpora što predstavlja značajan iskorak na putu razvoja molekularnih medija za pohranu podataka i računalnih komponenti koji bi funkcionirali na sobnoj temperaturi.